Situacija se mijenja: Naoružavanje Njemačke i balans snaga u Europi

Analizu odnosa snaga unutar bloka donosi magazin Politico.

Dok Njemačka teži da postane dominantna europska vojna sila, politička ravnoteža se mijenja. U Francuskoj postoji borba da zemlja ostane relevantna, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje budi stare duhove i stvara osjećaj da bi savez Berlina i Varšave mogao biti najefikasniji način da se Rusija drži na distanci.

"Gdje god da idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme više odgovornosti", rekao je Christoph Schmid, zastupnik njemačkih socijaldemokrata u odboru za odbranu Bundestaga. "Očekuje se da će se Njemačka konačno angažovati i uskladiti svoju ekonomsku težinu s odbrambenom snagom".

Njemačka s najvećom evropskom vojskom, opremljenom najsavremenijim tenkovima, raketama i avionima, daleko je od haotičnog Bundeswehra koji se ismijava zbog niskog morala i zastarjele opreme. Ta vojna moć vezana je za političku i ekonomsku težinu - i Europa će se morati prilagoditi dominantnoj Njemačkoj.

Očekuje se da će Njemačka do 2029. godine trošiti 153 milijarde eura godišnje na odbranu. To je oko 3,5 posto BDP-a, što je najambicioznija vojna ekspanzija zemlje od ponovnog ujedinjenja. Francuska, poređenja radi, planira dostići oko 80 milijardi eura do 2030. godine. 

Poljska planira ove godine potrošiti 186 milijardi zlota (44 milijarde eura) na odbranu, što je jednako 4,7 posto BDP-a - najvišem nivou u NATO-u - i planira imati jednu od najvećih i najbolje opremljenih vojski u Evropi.

Fiskalna realnost se također mijenja. S obzirom na to da se Pariz bori s dugom iznad 110 posto BDP-a i deficitom većim od 5 posto, Berlinu ima slobodu zaduživanja na kojoj mu susjedi mogu samo zavidjeti. Poljska se također bori da drži javnu potrošnju pod kontrolom, što je pogoršano eksplozijom potrošnje na odbranu.

Jedan zvaničnik EU nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu „telurskom“ ili „pokretnom“. Drugi diplomata je to rekao direktnije: "To je najvažnija stvar koja se trenutno dešava na nivou EU".

Za europske diplomate, taj porast broja zaposlenih pokreće više od budžetskih pitanja. On dovodi u pitanje priču koju blok dugo priča o tome ko čuva njegovu sigurnost. I to pitanje se stalno ponavlja u Briselu, gdje se zvaničnici pitaju koliko će zapravo biti jačanja "europske" Njemačke.

Pristup 'Njemačka prva'

Jedan od znakova odgovora leži u nabavci. Berlin i dalje duboko štiti svoje nacionalne prerogative u odbrani. 

Zemlja se opirala davanju jače uloge Europskoj komisiji u kupovini oružja i planira se u velikoj mjeri oslanjati na nacionalne okvire, uključujući novi zakon o nabavkama koji će sistematski koristiti Član 346. Ugovora o EU. Ova klauzula omogućava zemljama da zaobiđu pravila EU o konkurenciji kako bi favorizirale domaće ugovore.

Taj pristup "Njemačka prva" već dobija oblik.

Interni dokumenti o nabavkama koje je vidio POLITICO pokazuju da se Berlin priprema da do kraja 2026. godine kroz Bundestag progura ugovore o odbrani u vrijednosti od 83 milijarde eura. To je neviđeni porast koji pogađa sva područja oružanih snaga, od tenkova i fregata do dronova, satelita i radarskih sistema.

I to je samo početna faza. Iza nje stoji mnogo veća "lista želja" Bundeswehra vrijedna 377 milijardi eura, dugoročni plan koji pokriva više od 320 novih programa naoružanja u svim vojnim domenima.

Još je upečatljivije kuda će se milijarde usmjeriti. Prema planovima nabavke, manje od 10 posto novih ugovora ide američkim dobavljačima - što je preokret nakon godina u kojima je Berlin bio jedan od glavnih kupaca odbrane za Washington. Gotovo sav ostatak će ostati u Europi, a veliki dio će ostati u njemačkoj vlastitoj odbrambenoj industriji.

Za Europu to znači da ekonomski motor EU postaje i njen odbrambeno-industrijski, pri čemu Berlin usmjerava stotine milijardi u domaće proizvodne linije dok Francuska i južne zemlje ostaju fiskalno ograničene.

Francuska se osjeća nelagodno

Ta promjena se osjeća u Parizu, gdje se na ponovno naoružavanje Njemačke gleda sa mješavinom skepticizma i zabrinutosti.

"U Francuskoj je odbrambeni aparat srž sistema", rekao je jedan zvaničnik EU. "Razlika između Pariza i Berlina je u tome što je u Francuskoj svaki zvaničnik, na kraju krajeva, zvaničnik odbrane".

Uprkos naporima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da poboljša francusko-njemačke odnose od 2017. godine, nepovjerenje prema Berlinu ostaje duboko ukorijenjeno u francuskim odbrambenim krugovima.

"To je na pola puta između budnosti i prijetnje", rekao je jedan francuski zvaničnik odbrane za POLITICO. "Bit će teško sarađivati ​​s njima jer će biti izuzetno dominantni", rekao je zvaničnik, dodajući da je glavna upozorenje hoće li njemački kancelar Friedrich Merz uspjeti popuniti kadrovske praznine Bundeswehra.

Međutim, industrijska i ekonomska moć Njemačke je podjednako važna kao i ponovno naoružavanje zemlje, nastavio je zvaničnik. "Neće morati da napadnu Alzas i Mozel", našalili su se, misleći na francuske regije koje je Njemačka uspješno napala tokom osvajanja Francuske 1940. godine. "Mogu to jednostavno kupiti".

Pored historijske nelagode, francuski i europski zvaničnici se pitaju kakvu geopolitičku ulogu Berlin pod Merzovim vodstvom namjerava igrati.

"Još nije jasno šta Merz želi da uradi", rekao je jedan europski diplomata sa sjedištem u Parizu. "Njemačka će morati da preuzme širu ulogu na međunarodnom planu, ali nije jasno kako".

Najnovije trvenje oko europskog projekta borbenih aviona sljedeće generacije - Future Combat Air System, ili FCAS - samo je produbilo nelagodu.

Program vrijedan 100 milijardi eura trebao je biti krunski dragulj francusko-njemačko-španske odbrambene saradnje. Ali kašnjenja i prepirke oko toga koja zemlja dobija veći dio posla testiraju to partnerstvo do tačke pucanja.

Posljednjih sedmica, njemački zvaničnici odbrane razmatrali su rezervne opcije , istražujući potencijalnu saradnju sa Švedskom ili Velikom Britanijom, ili nastavljajući dalje sa Španijom.

Ta perspektiva alarmira Pariz. 

Za Francusku, FCAS je više politički projekat nego samo još jedan projekat nabavke. Direktno je povezan s njenim nuklearnim odvraćanjem, što je fundamentalni aspekt njene pretenzije na europsko vojno vodstvo. Éric Trappier, izvršni direktor kompanije Dassault Aviation, koja će igrati vodeću ulogu u FCAS-u, bio je otvoren prema francuskim zakonodavcima : "Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vas to ne smeta?"

Ako Berlin potroši mnogo novca dok se udružuje uglavnom s nordijskim i istočnim saveznicima, Pariz rizikuje da izgubi centralnu ulogu koju je dugo imao u europskoj odbrambenoj arhitekturi.

Poljsko oprezno odobravanje

Međutim, ne vide svi ponovno naoružavanje Njemačke kao prijetnju. U Varšavi se to smatra i neophodnim i zakašnjelim.

"Poljska je postala sjajni primjer među saveznicima NATO-a u smislu vojnih troškova", rekao je Marek Magierowski, bivši poljski ambasador u Izraelu i Sjedinjenim Državama. "Shodno tome, insistiramo da i drugi partneri slijede taj primjer. Ali ako nam je ozbiljno stalo do kolektivne odbrane, ne možemo stalno govoriti: 'Molim vas, svi trošite više na odbranu. Ali ne vi, Njemačka'".

Grupa poljskih zvaničnika koji su razgovarali sa POLITICO izrazili su sličan pragmatizam. "Oni veslaju u pravom smjeru", rekao je jedan. "Sa naše tačke gledišta, to se moglo uraditi ranije, ali dobro je što se dešava".

Ali često krvava prošlost baca dugu sjenu. 

"Gledajući historiju, situacija u kojoj bi Njemačka povezala svoju ekonomsku moć s vojnom moći oduvijek je izazivala strahove", rekao je Paweł Zalewski, zamjenik poljskog ministra odbrane. "Danas Poljska ima najveću kopnenu vojsku u Europi i bit će vrlo snažan igrač u budućnosti, tako da se planovi modernizacije Bundeswehra moraju shvatiti u kontekstu. Sve evropske zemlje se naoružavaju".

Zalewski je istakao da njemačko gomilanje vojnih snaga dolazi u trenutku kada Washington signalizira smanjenje svog europskog prisustva. "Povećanje njemačke vojne snage je prirodan odgovor", rekao je. "Glavne zemlje koje će braniti istočni bok bit će Poljska i Njemačka".

Međutim, stara sjećanja teško umiru u Varšavi, kako iz rata, tako i iz politike ekonomske međuzavisnosti s Rusijom koju je provodila bivša kancelarka Angela Merkel.

"Također se sjećamo Merkelinog proruskog stava", rekao je Zalewski. "Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će snažno braniti međunarodni poredak od Rusije. Potrebna je stalna provjera. Ništa ne zaboravljamo".

Magierowski je izrazio tu zabrinutost. "Više me brinu trgovinske veze između Njemačke i Rusije, koje su još uvijek prilično žive, i rastući pritisak u Berlinu da se vrati uobičajenom poslovanju nakon rata u Ukrajini".

Taj blaži stav prema Rusiji najvidljiviji je unutar krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD), sada druge najveće stranke u zemlji.

"Kada razmišljamo o AfD-u i o tome da li bi mogli osvojiti vlast ili biti dio vlasti u budućim njemačkim vladama, ovo je zabrinjavajuće", rekao je jedan poljski zvaničnik. "AfD je proputinovski nastrojen i ima program koji govori o vraćanju dijela poljske teritorije. Ne možemo otvoriti tu diskusiju u Europi. Drugi svjetski rat je počeo jer je Njemačka bila nezadovoljna rezultatima Prvog".

Pomjeranje centra gravitacije

Uzeti zajedno, brzo jačanje Njemačke i pomiješane reakcije njenih partnera ističu kako se centar gravitacije Europe pomiče prema istoku. Ekonomska sila kontinenta sada se transformiše u vojno-industrijsku, dok se Francuska drži svog nuklearnog aduta, a Poljska postaje konvencionalni teškaš na istočnom krilu NATO-a.

U Briselu, to preustrojstvo predstavlja test: Može li EU kanalizirati ovaj zamah u zajedničke strukture ili će produbiti fragmentaciju odbrane bloka?

Za sada se berlinsko jačanje posmatra kao povratak odgovornosti, a ne kao pokušaj dominacije. Ali čak i pristalice priznaju da je teško shvatiti razmjere promjene.

"To bi bez sumnje moglo biti zastrašujuće", rekao je jedan diplomat EU. "Ali Njemačka ima koalicije. U EU je i NATO-u — i mnogo toga bi se moglo dogoditi u međuvremenu".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad