Obećanje EU o kupovini američke energije vrijedne 250 milijardi dolara godišnje je nerealno

Međutim, prema podacima Američke uprave za energetske informacije, ukupni energetski izvoz SAD-a iznosio je 318 milijardi dolara u 2024. godini. Od toga je EU uvezla 76 milijardi dolara vrijednosti američke nafte, LNG-a i čvrstih goriva, prema izračunima agencije Reuters na osnovu podataka Eurostata.

Kako bi se ispunilo obećanje iz sporazuma, EU bi morala više nego utrostručiti postojeće uvoze, što bi zahtijevalo gotovo potpuno preusmjeravanje američkog izvoza energije sa drugih tržišta, uključujući Japan i Južnu Koreju, koji su takođe nedavno dogovorili proširenje energetskih veza sa SAD-om.

Komercijalna ograničenja i tržišna logika pod znakom pitanja

Arturo Regalado, viši analitičar za LNG u kompaniji Kpler, izjavio je da opseg trgovine energentima predviđen sporazumom "nadmašuje tržišne realnosti". Prema njegovim riječima, "tokovi američke nafte morali bi se potpuno preusmjeriti ka EU ili bi vrijednost LNG uvoza iz SAD-a morala porasti šest puta".

S obzirom na globalnu potražnju, analitičari upozoravaju da bi povećana konkurencija za američku energiju mogla dodatno podići cijene nafte i gasa na američkom tržištu, potencijalno uzrokujući rast troškova goriva i električne energije u SAD-u i EU.

Ni američke ni europske vlasti nisu precizno objasnile šta se sve podrazumijeva pod “energetskim dogovorom”, da li uključuje samo resurse, ili i energetske usluge, rezervne dijelove za mreže i elektrane.

Prema procjenama EU, planirano širenje nuklearne energije u državama članicama zahtijeva stotine milijardi eura do 2050. godine. Međutim, vrijednost uvoza reaktorskih komponenti i povezane opreme iznosila je samo 53,3 milijarde eura u 2024. godini.

Visoki zvaničnik EU, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, izjavio je da su predviđeni brojevi "dostižni", ali pod uvjetom velikih ulaganja u infrastrukturu za izvoz i uvoz američke energije i u brodske kapacitete. Ipak, dodao je da "ne postoji javna obaveza isporuke", jer energiju ne kupuje EU kao institucija, već pojedinačne kompanije.

Većina nafte u Evropu dolazi putem privatnih kompanija, dok gas uvoze i državne i privatne firme. Evropska komisija može objediniti potražnju za LNG-om radi boljih pregovaračkih pozicija, ali ne može obavezati kompanije na kupovinu.

“Jednostavno je nerealno”, naveli su analitičari ICIS-a Andreas Schröder i Ajay Parmar. “Ili će Europa morati platiti previsoku cijenu za američki LNG, ili će preuzeti količine koje ne može logistički podnijeti”.

Američka ponuda ograničena, europska potražnja opada

Sjedinjene Američke Države već su vodeći dobavljač LNG-a i nafte za Europsku uniju, osiguravši 44% potreba EU za LNG-om i 15,4% uvoza nafte u 2024. godini. Prema analizi Jacoba Mandela iz Aurora Energy Research, dostizanje cilja iz sporazuma zahtijevalo bi širenje LNG kapaciteta SAD-a daleko iznad onoga što je planirano do 2030. godine.

“Možete povećati kapacitete, ali ako govorimo o razmjerama potrebnim da se dostigne nivo od 250 milijardi dolara – to jednostavno nije izvodljivo”, rekao je Mandel. Realniji scenarij, dodaje, bio bi porast EU uvoza za dodatnih 50 milijardi dolara godišnje.

Europska unija navodi da bi mogla povećati uvoz američke energije u sklopu plana da do 2028. potpuno prekine oslanjanje na rusku naftu i gas. Tokom 2023., EU je uvezla 94 miliona barela ruske nafte i 52 milijarde kubnih metara LNG-a i gasa, dok je iz SAD-a stiglo 45 milijardi kubnih metara LNG-a, navodi Reuters.

No, istovremeno, analitičari podsjećaju da potražnja za fosilnim gorivima u EU postepeno opada zbog energetske tranzicije.

“Nema realne potrebe da EU uvozi više nafte iz SAD-a. Potražnja za naftom u EU je svoj vrhunac dostigla prije nekoliko godina”, zaključuju Schröder i Parmar.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad