Ubistvo novinarke Shireen Abu Akleh koje se dogodilo u gradu Jeninu na Zapadnoj obali ostavilo je bez riječi većinu svjetske, a pogotovo novinarske javnosti.

Prema posljednjim informacijama kolegica Abu Akleh je pogođena snajperskim metkom u glavu. Među reakcijama koje su stigle tokom dana je i ona iz Human Rights Watcha za Izrael i Palestinu. Omar Shakir, direktor HRW za Izrael i Palestinu u razgovoru za N1 analizira cijelu situaciju oko ubistva kolegice Abu Akleh.

Znamo šta se jutros dogodilo, našoj pokojnoj kolegici, ali kakva je reakcija vaše organizacije na ovo što se dogodilo? Očigledno ima jasan natpis na sebi, na svojoj jakni i na kacigi. A izveštaj njenog šefa i bolnice je da je ovo bio direktni metak koji je imao u predelu vrata i lica. Dakle, ovo nije bilo isto, rekli bismo pogrešni meci ili nešto slično. Dakle, ovo je vjerovatno bio direktan udarac na nju i njene kolege. Znamo da je još jedan kolega povrijeđen. Dakle, kakva je reakcija Human Rights Watch-a na sve ovo?

Pa, prije svega, to je apsolutna tragedija, razarajući gubitak. Njeno životno djelo zaista je bilo dokumentiranje priča o Palestincima koji žive pod izraelskim aparthejdom. Probudila se rano jutros da obavi svoj posao, da ode na linije fronta i dokumentuje upad izraelske vojske u to područje, na područje gdje smo vidjeli mnoge druge Palestince ubijene posljednjih sedmica i mjeseci. Human Rights Watch istražuje incident, ali iz iskaza očevidaca jasno je da ovo ubistvo nosi obilježja da ga je izvršila izraelska vojska. Bilo je to na otvorenom prostoru s drugim novinarima koji su vidno nosili novinarski znak, koji su bili na otvorenom prostoru, na području gdje svjedoci kažu da nije bilo Palestinaca koji su pucali.Ona je novinar veteran, sa dugogodišnjim iskustvom u radu na ovakvim područjima. Ovo naravno dolazi nekoliko sedmica nakon što je izraelski premijer Neftali Bennett jasno stavio do znanja da će vojska djelovati, citiram, bez ograničenja glede njenih aktivnosti na okupiranoj teritoriji, Izraelska vojska rutinski koristi prekomjernu silu, koristi silu koja prevazilazi ono što je međunarodno, što nam je zakon osigurao. Human Rights Watch je dokumentirao, da su zapravo ubijeni mnogi drugi novinari 2019. godine, UN je imenovao istražnu komisiju koja je utvrdila da je izraelska vojska pucala na palestinske novinare, citiram, koji su obavljali svoje dužnosti, znajući ko su oni. Dakle, ovo je direktan rezultat decenija nekažnjivosti za ozbiljne zloupotrebe.

Omar, znamo da je posljednji put kada Izrael i Palestina je prošle godine imala sukob, bila je cijela zgrada u osnovi uništen. A Al Jazeera je imala urede, kao i još neki drugi mediji Postoji ovaj obrazac koji je možda suzbijanje slobode medija i prava na informisanje ljudi o tome šta se dešava u oblastima u kojima se trenutno dešavaju sukobi. A znamo šta se dešavalo tokom mjeseca Ramazana u Haram Al-Sharif i području oko njega?

Postoji obrazac potpunog zanemarivanja života Palestinaca. Realnost je da izraelske vlasti čine zločine protiv čovječnosti, aparthejd i progon miliona Palestinaca. Ovo je dokaz kojeg su potvrdile posljednjih mjeseci i godina, ne samo palestinske grupe civilnog društva, već i izraelske, međunarodne grupe kao što su Amnesty International, Human Right Watch, ali I B'Tselem, izraelska organizacija za ljudska prava. Dio tog zločina aparthejda bila je, naravno, prekomjerna upotreba sile, bilo da se radi o palestinskim demonstrantima ili su u nekim slučajevima oduzeti životi palestinskih novinara. I tako je već duže vrijeme. Dakle, naravno, dok međunarodni i izraelski novinari općenito djeluju s visokim stepenom slobode širom Izraela, okupirane palestinske teritorije, stvarnost je sasvim drugačija za palestinske novinare koji se redovno suočavaju s krivičnim prijavama, hapšenjem, premlaćivanjem, pa čak i smrću, kao u slučaju Shireene danas.

Posljednje pitanje je da su mnogi tražili istrage. I Naftali Bennett je to rekao, da on ponudio Mahmudu Abbasu i Palestincima da imaju istraga, ali mnogi to govore bez obzira na sve dogodi, istraga će biti sprovedena na odgovarajući način. Ili će ro u osnovi biti mrtvo slovo na papiru?

Gledajte, izraelske istrage su dugo bile mehanizam za pranje. Kao što je izraelska glavna organizacija za ljudska prava B'Tselem dokumentovala da imamo godine i decenije u stvari gdje Izrael obećava istrage kao način da se izbjegne međunarodni pritisak ili da se ne krene ka međunarodnim istragama. U svakom slučaju, metodično i sistematski, izraelska vlada ne poziva počinioce na odgovornost i pronalazi druge načine da u osnovi oslobodi ne samo vojnike, već i službenike koji su naredili ova ubistva. Realnost je takva da ovo nije hrpa od nekoliko jabuka, zar ne? Trulež je u samoj srži sistema. Oni slijede naredbe koje dolaze sa najvišeg nivoa, naredbe koje su ovlastile rad bez ograničenja, koje daju ovlaštenje za upotrebu prekomjerne sile. Dakle, Izrael ne želi i nije u stanju da istražuje svoje zločine, što samo pojačava hitnost međunarodnih krivičnih sudova, urede tužioca da se krene dalje sa formalnom istragom koja je pokrenuta, kao i istražne komisije UN-a i drugih međunarodnih mehanizama, da se ubrza I krene naprijed tako da ubice više nisu slobodne.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad