Kada je riječ o izborima širom svijeta, 2024. je bila godina koju će biti teško nadmašiti. Mada je ova godina po broju izbora mirnija, nije manje značajna. Naime, kako piše Foreign Policy, pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u navela je vlade širom svijeta trude se da prilagode svoju politiku, a u nekim zemljama koje su planirale izbore ove godine je pitanje njegove vanjske politike izazvalo unutrašnja previranja.
FP je sačinio listu 12 potvrđenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora koje vrijedi pratiti u 2025. godini.
Ekvador, 9. februar
Predsjednik Daniel Noboa nada se da će osigurati svoj prvi puni mandat na općim izborima u Ekvadoru 9. februara. Također će se glasati za svih 151 mjesta u Nacionalnoj skupštini ove zemlje.
Noboa, sin najbogatijeg čovjeka u Ekvadoru koji je školovan u SAD-u, je na vlast došao nakon dva kurga vanrednih izbora održanih u augustu i oktobru 2023. godine. Izbori su uslijedili nakon ostavke bivšeg predsjednika Guillerma Lassa, koji je raspustio zakonodavno tijelo kako bi izbjegao opoziv. Noboa je izabran da dovrši Lassov mandat, koji je započeo 2021. godine.
Poput Lassa, Noboa je konzervativac i fokusirao je svoje predsjedništvo na borbu protiv nasilnog kriminala. Ekvador se suočava s rastućom nesigurnošću i povećanjem stope ubistava jer je posljednjih godina postao središte trgovine kokainom. Tokom predizborne kampanje 2023. godine, jedan od Noboinih protivnika je ubijen; glavni tužilac Ekvadora kasnije je povezao ubistvo s kriminalnim bandama.
Nakon niza napada u januaru prošle godine, Noboa je proglasio Ekvador u stanju “unutrašnjeg oružanog sukoba”, uveo vanredno stanje i rasporedio trupe kako bi stabilizirao zemlju. Nekoliko mjeseci kasnije, birači su odobrili referendum koji je Noboa podržao, a koji pooštrava sigurnosne mjere. Unatoč širokoj javnoj podršci, pravni stručnjaci i aktivisti za ljudska prava zabrinuti su da bi ta mjera mogla ugroziti pravnu proceduru i vladavinu zakona.
Ekvador se također bori s ekonomskom devastacijom nakon pandemije. S velikim dijelom sredstava posvećenim borbi protiv bandi, vlada ima još manje resursa za rješavanje svog deficita. Noboa se obratio Sjedinjenim Državama, Međunarodnom monetarnom fondu i drugima za pomoć. Prošle godine osigurao je više od 93 miliona dolara pomoći iz Washingtona, koja će se isplaćivati tokom pet godina.
Nadalje, Noboa je najavio da će predložiti ustavni amandman kako bi ponovo omogućio prisustvo stranih vojnih baza na ekvadorskom tlu. Bivši predsjednik Ekvadora Rafael Correa zabranio je takve baze 2008. godine, prisilivši Sjedinjene Države da zatvore jednu ispostavu na pacifičkoj obali Ekvadora.
Correa, kojeg su Sjedinjene Države optužile za korupciju, trenutno živi u egzilu u Belgiji, ali i dalje ima utjecaj na politiku Ekvadora. Luisa González, koja je služila u Correinom kabinetu od 2007. do 2017. godine i izgubila od Noboe 2023. godine, planira ponovo kandidirati za predsjednika ove godine.
Na glasačkom listiću nalazi se i Leonidas Iza, koji predvodi moćnu ekvadorsku konfederaciju autohtonih naroda. Kontroverzni biznismen Jan Topić također je među kandidatima.
Noboina popularnost opala je u posljednjim mjesecima, ali ankete ga i dalje stavljaju na prvo mjesto uoči izbora sljedećeg mjeseca. Iza njega su González, Topić i Iza. Ako nijedan kandidat ne osvoji najmanje 40% glasova uz najmanje 10% prednosti u prvom krugu, dva kandidata s najviše glasova ići će u drugi krug 13. aprila. Zakonodavci se biraju mješovitim proporcionalnim sistemom.
Njemačka, 23. februar
Njemačka je trebala održati savezne parlamentarne izbore krajem 2025. godine, na kraju četverogodišnjeg mandata poslanika, ali raspad tročlane vladajuće koalicije kancelara Olafa Scholza prošlog novembra izazvao je prijevremene izbore zakazane za 23. februar.
Scholz je naslijedio dugogodišnju njemačku kancelarku Angelu Merkel 2021. godine, nakon posljednjih općih izbora u Njemačkoj. Ubrzo je preuzeo vođenje prve ikada trostranačke koalicije na saveznom nivou: burnog saveza između njegove socijaldemokratske stranke lijevog centra (SPD), neoliberalne Slobodne demokratske stranke (FDP) i Zelenih.
Stranke su se često sukobljavale oko pitanja poput socijalnih izdvajanja, politike obrane i klime te dugogodišnje njemačke averzije prema zaduživanju. Unutarnje borbe dovele su do niske podrške vladi i čestih zahtjeva za novim izborima.
Prošlog novembra Scholz je došao do prelomne tačke s liderom FDP-a i tadašnjim ministrom finansija Christianom Lindnerom, kojeg je otpustio zbog neslaganja oko budžeta. FDP je izašao iz koalicije, ostavivši Scholza s manjinskom vladom. Izvještaji su od tada otkrili da je FDP već dugo planirao srušiti Scholzovu koaliciju.
Uprkos frustraciji javnosti s Scholzovom vladom, koalicija je vodila Njemačku kroz period ogromnih promjena. Nekoliko mjeseci nakon što je Scholz preuzeo dužnost, Rusija je napala Ukrajinu, a Njemačka je počela povećavati izdvajanja za obranu. Zemlja je također donijela značajne zakone o klimi i modernizirala politiku državljanstva.
Ipak, Njemačka se danas suočava s usporenom ekonomijom i socijalnom državom koja se bori s potrebama starenja populacije. Berlin također raspravlja o ključnim geopolitičkim pitanjima, uključujući da li da se odvoji od Kine. Krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD), nekada tabu tema, bilježi porast podrške nakon pobjede na izborima u saveznoj državi Tiringiji prošle godine.
Međutim, glavne njemačke stranke i dalje održavaju takozvani “firewall” protiv AfD-a na državnom i nacionalnom nivou. Ključno pitanje pred izbore narednog mjeseca je hoće li se to moći nastaviti i koja bi kombinacija stranaka mogla formirati koalicijsku vladu kako bi se AfD držao podalje od vlasti.
Iako je Scholz prošlog decembra izgubio glasanje o povjerenju u Bundestagu, donjem domu njemačkog parlamenta, on je i dalje kandidat SPD-a za kancelara. Zeleni su za kancelara izabrali potkancelara Roberta Habecka. Kršćansko-demokratska unija (CDU) desnog centra, trenutno u opoziciji, predvođena je Friedrichom Merzom, koji je konzervativniji od Merkel, bivše kancelarke iz CDU-a.
Trenutne ankete pokazuju da je CDU u prednosti, iza kojeg slijede AfD, SPD i Zeleni. Malo je vjerovatno da će FDP prijeći prag od 5% potreban za ulazak u Bundestag. Parlament od 733 mjesta popunjava se mješavinom direktnih mandata i proporcionalne zastupljenosti stranaka.
Potencijalni faktor iznenađenja je Savez Sahre Wagenknecht (BSW), odvojena frakcija Ljevice koja je konzervativna u društvenim pitanjima i protivi se podršci Ukrajini. U Brandenburgu su SPD i BSW nedavno formirali koaliciju kako bi spriječili AfD da dođe na vlast; u Tiringiji su CDU, SPD i BSW slično udružili snage kako bi spriječili ulazak AfD-a u vladu. Izbori u februaru bit će drugi put za BSW da nastupa na nacionalnom nivou, nakon prošlogodišnjih izbora za Evropski parlament.
Poljska, do 18. maja
Poljska će do 18. maja izabrati novog predsjednika, iako datum izbora još nije objavljen. Predsjednik Andrzej Duda, koji je prvi put izabran 2015. godine, nema pravo kandidovati se za još jedan mandat.
Očekuje se da će izbori biti dvoboj između stranke Pravo i pravda (PiS), koja podržava Dudu, i široke opozicione koalicije Građanska koalicija (KO), koju predvodi premijer Donald Tusk. Desničarski PiS dominirao je poljskom politikom otprilike deceniju, sve dok opozicija predvođena KO nije uspjela pobijediti na parlamentarnim izborima 2023. godine. Tusk i Duda se od tada sukobljavaju o pitanjima koja uključuju budžetske prioritete i pristup kontracepciji.
Predsjednička funkcija u Poljskoj nije isključivo ceremonijalna: predsjednik upravlja zajedno s premijerom, ima ovlasti da stavi veto na zakone i usmjerava vanjsku politiku. Kada je Duda sarađivao s premijerima iz PiS-a od 2015. do 2023., poljska vlada zadirala je u nezavisnost pravosuđa i medija, što je izazvalo kritike Evropske unije. PiS je također vodio ekstremno desničarsku socijalnu politiku, demonizirajući LGBTQ+ zajednicu i ograničavajući prava na abortus.
Tusk je pokušao promijeniti smjer, ali suočava se s opozicijom Dude. Iako su oba lidera u početku čvrsto podržavala Ukrajinu i transatlantski odbrambeni savez, neki političari iz PiS-a počeli su pokazivati zamor od neograničene podrške Kijevu, posebno jer se mnogi ukrajinski izbjeglice naseljavaju u Poljskoj.
Zvanična kampanja počinje 8. januara, ali nekoliko kandidata već je objavilo svoje namjere da se kandiduju. Kandidat KO-a je progresivni gradonačelnik Varšave Rafal Trzaskowski, koji je 2020. godine tijesno izgubio od Dude na predsjedničkim izborima. PiS je odabrao historičara Karola Nawrockog za svog kandidata. U utrci su i kandidati iz manjih stranaka.
KO trenutno ima blagu prednost nad PiS-om u nacionalnim anketama, a obje stranke su daleko ispred svih ostalih—što sugerira da će se izbori svesti na drugi krug između Trzaskowskog i Nawrockog. Drugi krug se održava ako nijedan kandidat ne osvoji većinu u prvom. Navodno Duda nije naklonjen Nawrockom, što će kampanju za budućnost PiS-a učiniti posebno zanimljivom.
Australija, očekuje se u maju
Australija još nije objavila datum za sljedeće savezne izbore, ali se očekuje da će biti održani u maju. To je zato što zemlja mora održavati izbore najmanje jednom svake tri godine, a posljednji su održani u maju 2022.
Još je rano procijeniti šanse premijera Anthonyja Albanesea da zadrži svoju poziciju. Njegova lijevo-centristička Laburistička stranka trenutno zaostaje za opozicionom desno-centrističkom Liberalno-nacionalnom koalicijom u anketama, ali ne dovoljno da bi se isključila mogućnost još jedne laburističke vlade. Kako manje stranke dobivaju sve veću podršku, moguć je i scenario neravnoteže u parlamentu ili manjinske vlade.
Australijski glasači kao svoje glavne brige navode zdravstvenu zaštitu, ekonomiju i pristup stanovanju. Albanese je vodio Australiju kroz period promjena nakon strogih mjera zatvaranja tokom pandemije COVID-19. Popravio je odnose s Kinom, koji su bili narušeni za vrijeme njegovog konzervativnog prethodnika, i pooštrio imigracijski sistem Australije.
Premijer se suočio s neuspjehom 2023. godine, kada su birači odbacili stvaranje federalnog savjetodavnog tijela za domorodačko stanovništvo na referendumu. Albaneseova vlada je predložila zabranu korištenja društvenih mreža za djecu mlađu od 16 godina, što je izazvalo kritike tehnoloških magnata poput Elona Muska.
Kada se izbori održe, na glasanju će biti svih 150 mjesta u Zastupničkom domu Australije i 40 od 76 mjesta u Senatu. Kandidati se biraju putem preferencijalnog sistema rangiranog glasanja. Članovi Zastupničkog doma služe trogodišnje mandate, dok senatori služe mandate od tri ili šest godina.
Japan, do 27. jula
Dom vijećnika je manje moćan od dva doma japanskog parlamenta, ali izbori za gornji dom—koji se moraju održati do 27. jula—mogli bi imati posljedice za budućnost Liberalno-demokratske partije (LDP), koja dominira japanskom politikom veći dio poslijeratne historije.
Dom vijećnika ima 248 članova, koji se svi biraju direktno i služe šestogodišnje mandate. Polovina mjesta u ovom domu izlazi na izbore svake tri godine.
U oktobru prošle godine, Japan je održao vanredne izbore za donji Dom predstavnika nakon što je Shigeru Ishiba naslijedio Fumija Kishidu na čelu LDP-a i premijerskoj poziciji. Kishida je podnio ostavku zbog skandala s finansiranjem i rastućeg nezadovoljstva javnosti prema stranci. Konzervativni LDP i njegov koalicijski partner Komeito osvojili su relativnu većinu mjesta, ali nedovoljno za apsolutnu većinu.
Analitičari nisu sigurni kako bi to moglo utjecati na političku efikasnost Japana i njegov međunarodni položaj. Dom vijećnika ne može predlagati zakone, ali može staviti veto na zakone koje donese Dom predstavnika. Da bi prevazišao takav veto, donji dom mora postići dvotrećinsku većinu glasova; za Ishibu i LDP to bi bilo praktično nemoguće.
Prema anketi iz novembra, 50 posto Japanaca ne odobrava Ishibin kabinet, dok ga podržava samo 31 posto. Ako opozicijske stranke uspiju pridobiti značajnu podršku na izborima za Dom vijećnika, mogle bi omesti veliki dio Ishibine agende. Opozicijski blok predvodi lijevo-centristička Ustavna demokratska partija Japana.
Bolivija, 17. august
Bolivija će održati opšte izbore 17. augusta, birajući predsjednika i oba doma parlamenta. Međutim, prava borba mogla bi se odigrati prije samih izbora, jer se dvojica političara bore za kontrolu nad vladajućom strankom Pokret za socijalizam (MAS), koja vlada zemljom gotovo dvije decenije.
Predsjednik Luis Arce namjerava tražiti još jedan mandat kao kandidat MAS-a, ali suočava se s izazovom bivšeg predsjednika Eva Moralesa. Njih dvojica, nekadašnji saveznici, postali su protivnici posljednjih godina nakon spornih predsjedničkih izbora 2019. godine.
Morales, koji je bio predsjednik od 2006. do 2019. i prvi autohtoni lider Bolivije, tražio je četvrti mandat 2019. godine. U to vrijeme, bolivijski Ustav dopuštao je samo dva uzastopna predsjednička mandata; Moralesu je treći mandat bio dozvoljen jer je njegov prvi mandat počeo prije usvajanja ustava iz 2009. godine. Ipak, Morales je želio potpuno ukinuti ograničenja mandata. Godine 2017. ustavni sud zemlje je donio kontroverznu odluku i pristao na to.
Morales je pobijedio na izborima 2019. godine, ali uslijed optužbi za izbornu prevaru—kako od bolivijske opozicije tako i od međunarodnih aktera—protesti su se intenzivirali, a Morales je pobjegao u Meksiko. On i neki posmatrači i dalje tvrde da je bivši predsjednik bio suočen s pokušajem državnog udara uz podršku SAD-a. Privremena predsjednica preuzela je vlast u Moralesovom odsustvu prije nego što je Arce pobijedio na ponovljenim izborima godinu dana kasnije.
Problemi su počeli kada se Morales vratio u Boliviju 2020. godine i pokušao povratiti vodstvo MAS-a. Pristalice Moralesa i Arcea sukobile su se nasilno pred predstojeće izbore na kojima su oba političara željela učestvovati. Godine 2023. ustavni sud je ponovo uveo ograničenja mandata, presudivši da se Morales ne može ponovo kandidovati. Morales tvrdi da Arce i sudovi rade zajedno kako bi ga zadržali izvan vlasti, i izgleda da je odlučan u potrazi za osvetom.
Od tada je došlo do sumnjivog kratkotrajnog pokušaja državnog udara protiv Arcea, štrajka glađu Moralesa i optužbi za silovanje maloljetnica protiv Moralesa. Prošlog novembra, demonstracije Moralesovih pristalica paralizovale su veći dio zemlje.
Raskol je zasjenio neka od Arceovih postignuća. Prošle godine Bolivija je postala članica južnoameričke carinske unije Mercosur i otkrila značajno nalazište prirodnog plina. (Također posjeduje velike rezerve litija.) Ovi događaji ukazuju na to da bi ova siromašna zemlja mogla imati svjetliju budućnost.
Kandidati za predsjedničke izbore u Boliviji još nisu registrovani. Ako nijedan kandidat ne osvoji najmanje 40 posto glasova s najmanje 10 poena prednosti 17. augusta, dva najbolja kandidata idu u drugi krug. Zakonodavci se biraju mješavinom proporcionalne zastupljenosti i direktnih mandata. Senat ima 36 mjesta; sedam od 130 mjesta u Zastupničkom domu rezervirano je za autohtone narode.
Kamerun, do oktobra
Dugogodišnji lider Kameruna Paul Biya—najstariji šef države na svijetu—očekuje se da će se ponovo kandidovati na predsjedničkim izborima, koji će se, prema medijskim izvještajima, održati do oktobra. Biya će imati 92 godine u vrijeme izbora.
Biya i njegova Kamerunska narodna demokratska stranka (CPDM) na vlasti su od 1982. godine. Optužuju ih za namještanje izbora i represiju nad opozicionim strankama. Biya ima podršku Sjedinjenih Američkih Država, koje Kamerun vide kao ključnog partnera u borbi protiv terorizma. Ima jasnu putanju ka ponovnom izboru—čak i ako izbori nisu slobodni niti pošteni.
Najveći domaći izazov za Biyu u protekloj deceniji bila je “anglofonska kriza” u Kamerunu. Od 2017. godine, francusko govorno područje vlade vodi borbu protiv anglophoneskih pobunjenika u sukobu koji je ostavština kolonijalne vladavine. Oko 80 posto stanovništva Kameruna govori francuski, dok 20 posto govori engleski. Kriza je raselila više od pola miliona ljudi i usmrtila hiljade.
Kamerun bira predsjednika sistemom “prvi na cilju”, gdje pobjeđuje kandidat s najviše glasova—sa ili bez većine. Očekuje se da će se Biya suočiti s opozicionim liderom Mauriceom Kamtom, koji vodi Kamerunski renesansni pokret i kandidovao se protiv Biye 2018. godine. Pobjednik će služiti sedmogodišnji mandat.
Kanada, do 20. oktobra
Kanadski zakon nalaže da zemlja održi parlamentarne izbore do 20. oktobra. Međutim, ako premijer Justin Trudeau uspije u svojim namjerama, izbori će biti odgođeni za sedmicu kako se ne bi poklopili s proslavom Diwalija.
Iako je Trudeau na vlasti skoro deceniju, njegova moć je oslabila. Od posljednjih parlamentarnih izbora 2021. godine, Trudeauovi Liberali vode manjinsku vladu koja zavisi od podrške manjih stranaka. Trudeau nije popularan među građanima, s odobravanjem od samo 33 posto u septembru prošle godine.
Da su izbori u Kanadi održani danas, Trudeau bi gotovo sigurno prepustio vlast Pierreu Poilievreu, lideru Konzervativne stranke. Prema prosjeku anketa CBC News, konzervativci imaju dvostruko veću podršku od liberala. Četrdeset pet posto Kanađana smatra da bi Poilievre bio najbolji premijer, dok je samo 26 posto za Trudeaua.
Progresivna Nova demokratska stranka (NDP) također je samo nekoliko procentnih poena iza liberala. NDP je ranije podržavao mnoge Trudeauove politike, ali je povukao svoju podršku 2024. godine; lider stranke Jagmeet Singh izjavio je da Trudeau “uvijek popušta korporativnoj pohlepi” i da su “Liberali iznevjerili ljude”.
Mnogi Kanađani osjećaju isto. Prošle godine, birači su među svojim glavnim zabrinutostima naveli ekonomska pitanja poput troškova života, inflacije i pristupačnog stanovanja, iako su se ekonomski pritisci posljednjih godina smanjili. Neki su također zabrinuti zbog imigracije; 2024. godine Trudeau je pooštrio ranije velikodušnu imigracijsku politiku Kanade.
Sada se Trudeau opet suočava s Donaldom Trumpom. Prošlog novembra, novoizabrani predsjednik SAD-a zaprijetio je uvođenjem carina od 25 posto na kanadsku robu. Trudeau je zbog toga otputovao u Trumpovu rezidenciju Mar-a-Lago na Floridi, u pokušaju da izgladi situaciju.
Neki članovi Liberalne stranke Kanade smatraju da bi Trudeau trebao odstupiti umjesto da doživi ponižavajući poraz. Prošlog decembra, ministrica finansija i zamjenica premijera Chrystia Freeland—možda Trudeauova najbliža savjetnica—podnijela je ostavku iz kabineta, osuđujući njegove “skupe političke trikove”.
Ove godine Kanađani će birati svih 343 člana Donjeg doma. Sva mjesta predstavljaju jednomandatne izborne jedinice, a kandidati se biraju direktno sistemom “prvi na cilju.” Ovo će biti prvi izbori nakon kanadskog popisa stanovništva iz 2021. godine, koji je povećao broj mjesta u parlamentu i precrtao neke izborne jedinice.
Češka Republika, do oktobra
Parlamentarni izbori u Češkoj Republici ove godine testirat će otpornost široke vladajuće koalicije, koja je formirana kako bi svrgnula desničarsku stranku nakon izbora 2021. Glasanje za izbor svih 200 članova Zastupničkog doma, donjeg doma češkog parlamenta, održat će se do oktobra.
Češku vladajuću koaliciju čine savez desnog centra pod nazivom Spolu (Zajedno) i regionalistička stranka Gradonačelnici i nezavisni. Koaliciju predvodi konzervativna Građanska demokratska stranka (ODS) i premijer Petr Fiala. Prije četiri godine, Spolu je tijesno porazio desničarsku stranku ANO (“Da”) tadašnjeg premijera Andreja Babiša. Godine 2023. Babiš se kandidirao za predsjednika, što je uglavnom ceremonijalna uloga, ali ga je porazio centristički kandidat.
Ove godine Babiš možda pokušava vratiti svoju staru poziciju, a prema anketama, postoji velika šansa da bi mogao uspjeti. Umjereni trenutak Češke Republike čini se završenim: ANO je osvojio relativnu većinu glasova na prošlogodišnjim izborima za Evropski parlament. Krajem prošle godine, ANO je imao više od 10 poena prednosti u odnosu na Spolu u nacionalnim anketama.
Babiš je kontroverzna figura. Kao milijarder i tajkun koji se pojavio u Pandora Papers dokumentima, često daje zapaljive izjave o svojim protivnicima, dovodi u pitanje obaveze Praga prema NATO-u i sukobljava se s Evropskom unijom. Ipak, njegova populistička retorika efikasno pogađa ekonomske probleme mnogih čeških građana.
Nejasno je da li bi Babiš, sada 70 godina star, pokušao ponovo postati premijer ako ANO pobijedi. Ostali kandidati uključuju zamjenika predsjednika stranke Karla Havličeka, koji je Trumpovu pobjedu nazvao “pojačanjem” za ANO.
Članovi Zastupničkog doma, njih 200, biraju se direktno i imaju četverogodišnji mandat. Senat je prošle godine održao izbore.
Tanzanija, do oktobra
Tanzanija će do oktobra održati opće izbore za izbor novog predsjednika i članova Nacionalne skupštine. Predsjednica Samia Suluhu Hassan potvrdila je da će se kandidirati za još jedan mandat.
Ako pobijedi, Samia bi postala prva žena izabrana za predsjednicu u Tanzaniji; prethodno je bila potpredsjednica i preuzela vodstvo nakon smrti Johna Magufulija 2021. Oboje su vladali kao članovi stranke Chama Cha Mapinduzi (CCM), koja dominira tanzanijskom politikom već šest decenija. Pod Magufulijem, CCM je gušio neslaganja.
Iako je Samia isprva nastojala ispraviti Magufulijev demokratski nazadak kroz program poznat kao “4R”—pomirenje, otpornost, reforme i obnova—njezina posvećenost tim ciljevima s vremenom je oslabila.
Prošle jeseni, Ujedinjeni narodi su upozorili na “trajan i eskalirajući obrazac kršenja ljudskih prava prema članovima opozicionih političkih stranaka, organizacijama civilnog društva, novinarima, autohtonim narodima i braniteljima ljudskih prava” u Tanzaniji. Ipak, Samia je uspješno privukla strane investitore i potaknula ekonomski rast zemlje.
Očekuje se da će Samia imati izazov u opozicionom lideru i demokratskom aktivisti Tundu Lissuu, čija stranka Chadema sve više jača u popularnosti. Lissu je jedva preživio pokušaj atentata 2017. godine i proveo tri godine u egzilu prije nego što se vratio u Tanzaniju 2020. kako bi izazvao Magufulija. Izgubio je u utrci u kojoj su zabilježeni nasilje i optužbe za izborna namještanja.
Prošlog septembra su Lissu i predsjednik stranke Chadema uhapšeni. Još uvijek nije jasno hoće li Lissu ove godine biti dozvoljeno da se kandidira. Predsjednik Tanzanije bira se prostom većinom glasova i ima mandat od pet godina. Nacionalna skupština ima 393 člana, koji se biraju kombinacijom direktnih mandata i proporcionalne zastupljenosti žena. Predsjednik također imenuje 10 zastupnika.
Singapur, do 23. novembra
Singapur, prema ustavnim pravilima, mora održati opće parlamentarne izbore do 23. novembra. Očekuje se da izbori neće biti posebno događajni: konzervativna Narodna akcijska stranka (PAP), koja vlada Singapurom od nezavisnosti, ponovo se predviđa kao pobjednik. Singapurski parlament je jednodoman, a njegovih 104 člana biraju se na petogodišnje mandate putem mješovitog sistema.
Premijer Lawrence Wong preuzeo je dužnost od Lee Hsien Loonga prošlog proljeća. Lee je upravljao Singapurom dvije decenije i postao kontroverzna figura, posebno zbog ograničavanja prava na okupljanje i slobodu govora.
Iako su izbori u Singapuru slobodni i pošteni, PAP ima strukturne prednosti koje otežavaju opozicionim strankama da steknu veći utjecaj. Druge dvije stranke zastupljene u parlamentu su socijaldemokratska Radnička stranka i centrističko-lijeva Napredna stranka Singapura. Podrška opoziciji raste dok se PAP suočava sa skandalima vezanim za korupciju. Mnogi Singapurci su također nezadovoljni visokim troškovima života.
Wong je pokušao povratiti podršku za PAP proširenjem socijalnih politika, uključujući roditeljski dopust i javno stanovanje. Kada je riječ o vanjskoj politici, izrazio je “veliku zabrinutost” zbog rastućih napetosti između SAD-a i Kine te potencijalnih ograničenja u trgovini koje bi mogao uvesti novoizabrani američki predsjednik Donald Trump.
Čile, do novembra
Čile će do novembra održati opće izbore, birajući novog predsjednika zajedno s članovima oba doma Nacionalnog kongresa. Predsjednik Gabriel Boric ne može se ponovo kandidirati.
Čak i bez Borica, malo je vjerovatno da će njegova ljevičarska koalicija Frente Amplio pobijediti. Aktuelni predsjednik, bivši studentski aktivist i jedan od prvih lidera iz generacije milenijalaca na svijetu, izabran je 2021. godine nakon godina masovnih protesta zbog nasljeđa diktature u Čileu od 1973. do 1990. godine.
Tokom njegovog mandata, pokušaj izmjene ustava iz ere diktature propao je jer su ga birači smatrali previše progresivnim. Zatim je uslijedio desničarski odgovor i konzervativni pokušaj donošenja novog ustava, koji je također propao. Zemlja se sada vratila na početnu tačku—s istim ustavom kao i prije Boricovog mandata. Predsjednik je u tom procesu izgubio podršku; njegova stopa odobravanja bila je nešto više od 30% u augustu prošle godine.
Iako Boric nije uspio provesti progresivne reforme zbog političke blokade, poduzeo je ključne korake za upravljanje jednim od najvažnijih prirodnih resursa Čilea, objavivši nacionalnu strategiju za litij 2023. godine. Također je bio oštar kritičar autokratskog predsjednika Venezuele Nicolása Madura—što je rijetkost na ljevici Latinske Amerike.
Iako do sada nijedan kandidat nije službeno objavio namjeru da se kandidira na ovogodišnjim predsjedničkim izborima, favorit izgleda da je konzervativka Evelyn Matthei, bivša gradonačelnica distrikta Providencia. Matthei je izgubila od bivše predsjednice Michelle Bachelet, socijalistkinje, na predsjedničkim izborima 2013. godine. Vjerovatno će predstavljati koaliciju desnog centra Chile Vamos, koja je dobro prošla na regionalnim izborima prošle jeseni.
Također se navodi da je u utrci José Antonio Kast, desničarski radikal koji je izgubio od Borica 2021. godine pod zastavom Republikanske stranke. Još nije jasno ko će predvoditi Boricov pokret na izborima.
Da bi pobijedio na predsjedničkim izborima u Čileu, kandidat mora dobiti većinu glasova. Ako nijedan kandidat ne pobijedi u prvom krugu, izbori idu u drugi krug. Glasa se za svih 155 mjesta u donjem domu, Zastupničkom domu, i neka od 50 mjesta u Senatu.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!