Evropski parlament je proteklih dana raspravljao o Bosni i Hercegovini, usvojena je Rezolucija, a reakcije su bile dvojake kako u BiH tako i u Evropskom parlamentu. U intervjuu za N1 stalni izvjestilac EP za BiH Paulo Rangel objašnjava čiji su to amandmani odbijeni kada je u pitanju konstitutivnost i legitimno predstavljanje, kada će BiH dobiti kandidatski status i da li je Evropa spremna primiti Balkan u svoje članstvo.

N1: Evropski parlament upravo je usvojio rezoluciju o BiH, ali je bilo potrebno puno vremena da se ona usvojio i da izađe izvještaj. Ako se ne varam, posljednji smo od šest zemalja Zapadnog Balkana, čiji je usvojen. Zašto je bilo potrebno toliko dugo da se dobije izvještaj i da Parlament odlučuje o Rezoluciji?

Rangel: Počeo bih s time što ću reći: zadnji, ali ne i najmanje važan. Ovo nije takmičenje ili utrka gdje morate biti prvi, drugi, treći. Rekao bih da je ono što je meni jako važno bilo jeste taj široki konsenzus. I to ne samo u EP, već da se garantuje da je izvještaj prihvatljiv i nepristrasan za tri konstitutivna naroda. To mi je bila jedina briga. Bilo je potrebno vremena da se izbalansirana njegova procjena, gdje smo jedno po jedno mogli dati pozitivan znak za evropski put BiH, jer smatram da bi ton trebao biti pozitivan. Posebno, ako imamo na umu da je nešto napretka napravljeno za vrijeme pandemije. Na primjer, govorim o dogovoru o Mostaru. To je bio dobar razvoj događaja. Naravno da nije savršen, ali jeste dobar korak, korak u dobrom smjeru. A onda, da bi se prilagodile te balansirane, nepristrasne, ali istovremeno i konstruktivne ideje, bilo je potrebno nešto vremena. Ali, bolje je da ga imamo takvog kakav jeste, nego da imamo nešto što bi imalo neke glasove, ali ne i široki konsenzus.

N1: Ali, iz naše perspektive, zar to ne izgleda kao da nemate taj konsenzus. Gospođa Željana Zovko i HDZ ovdje u BiH nisu bili zadovoljni izvještajem jer nije uključio njihove amandmane glede konstitiutivnih naroda i legtiimnog predstavljanja u tijelima u BiH. Vaša kolegica Zovko je optužila ljevičare, rekla je da su oni i zeleni odgovorni za neusvajanje tih amandmana. Također, znamo da neki članovi vaše grupacije EPP-a nisu glasali za te amandmane. Šta se desilo sa tim amandmanima i kakav je Vaš stav glede tih pitanja konstitutivnih naroda i legitimnog predstavljanja?

Rangel: Reći ću da su amandmani bili moji amandmani, ne bilo čiji. Tri su amandmana izrazila direktnu referencu konstitutivnih naroda i ja sam ih uložio. Istina je da ljevičari ovo nisu željeli unaprijediti. Ali, u izvještaju poštovanje ka legitimnom predstavljanju tri konstitutivna naroda je netaknuto. Ako pogledate, tu je uvijek referenca na različitost, poštovanje ustava. Mnogo je referenca gdje pominjemo da se anti-ustavni govor ili retorika treba osuditi. A kao što znate, navodimo da reforma izbornog zakona i na kraju ustava, koja se traži izmjenama izbornog zakona, trebali bismo u obzir uzeti ne samo, na prvom mjestu bi se u obzir trebale uzeti odluke Evropskog suda za ljudska prava, ali i one Ustavnog suda države. Ono što želim reći jeste da mi ovdje ne prihvatamo, rekao bih, bilo kakav etnički, religijski ili fundamentalizam u zajednici ili čak neku retoriku, to nam se ne sviđa. Ali, ako želimo rješenje kako bi ispunili 14 ključnih prioriteta, koji su doista važni da bi garantovali da možemo imati status kandidata za BiH. Naravno da u obzir moramo uzeti ustavno uređenje BiH. A čak i neko ko gospođa Strik, koja je bila protiv, onda u intervjuu kojeg je dala za Vas kaže da zna je potrebno imati dogovor među konstitutivnim narodima da bi se promijenio ustav i izboni zakon. Dakle, ona je kontradiktorna, jer ko je bio upravu, ja sam bio upravu, da se ima balansiran pristup ovome. Sadržaj izvještaja, reći ću to ovdje, poštuje svakoga – Bošnjake, Srbe, Hrvate i sve građane BiH koji ne pripadaju ovim zajednicama. Svi su tu, jer bogatstvo BiH, i to morate vidjeti, jeste različitost, bez nje nema BiH. To bi bila drugačija stvar, to bi bila noćna mora, rekao bih tog non-papera. To bi bio kraj Bosne. Ako želimo imati Bosnu, onda moramo imati konsenzus i dogovor da se ide naprijed, da se modernizuju institucije. Slažem se da je to potrebno. Ali, to moramo uraditi na način da svaka zajednica i ljudi koji ne pripadaju ni jednoj od njih mogu imati, rekao bih, neko vlasništvo, neki osjećaj pripadnosti. Ovo je važno. Svako mora nešto koncipirati. Kada nam je potreban konsenzus uvijek gubimo i dobijamo. Ali, svi dobijaju i svi gube. To je ono što se traži u poduzimanju narednih koraka. Ja sam jako konstruktivan. Imam savjest. Moja savjest je sasvim slobodna jer znam da je ono što je doista važno jesu BiH i građani BiH. Znam da ne radim ništa u korist ove ili one zajednice. Za mene su svi jednaki. Sve poštujem. Doista molim sve da se okupe i angažuju, da pokušaju nadići stvarne poteškoće. Ne kažem da nema poteškoća, ne kažem da nema nekih zahtjeva koji su vjerovatno neispravni. To se vjerovatno dešava. Ali, to je svugdje politički proces. Ne samo u BiH. Ako dođete u EU, imate sve različitosti kao u BiH, ali to su stotine miliona ljudi. Imate različite narode, religije, zajednice. Bosna je na neki način suma EU. Dakle imate sve uslove da uspijete. Naravno, potrebna je dobra volja svih strana. To je ono što ovaj izvještaj odražava.

N1: Hajde da govorimo o tih 14 prioriteta. Vjerovatno ni jedan, osim Mostara, nije u potpunosti ispunjen. Rekli ste, nakon prihvatanja Vašeg izvještaja i Rezolucije, da se još dosta toga mora uraditi. A gospodin Izetbegović, koji je upravo razgovarao sa Vama u Briselu, kaže kako očekuje da će BiH kandidatski status dobiti do kraja ove godine. Bio sam svjedok kada je ovo predsjedništvo 2019. otišlo u Brisel i rekli su da je kandidatski status tik iza ugla. Ali, ako ovih 14 prioriteta nisu ispunjeni, možemo li očekivati taj kandidatski status do kraja godine?

Rangel: Rekao bih da je problem ovdje da morate ispuniti, BiH mora ispuniti. Rekao bih da u januaru 2021. nije bilo lako, ali je bilo moguće, ne vjerovatno ali jeste moguće da se ima kandidatski status u decembru 2021. Sada baš i nisam optimističan. Zašto, jer smatram da pregovori među političkim liderima, koji traže da se promijene zakoni i institucionalni okvir, oni su rekao bih pomalo odloženi. Već su otpočeli, ali vjerovatno traju malo predugo. Tako da ne znam. Rekao bih da i nije tako vjerovatno da ovo možemo imati u 2021. Ipak, ono što kažem jeste da ako budemo imali jak napredak u svakom prioritetu, čak i ako ne bude mogli sasvim završiti svih 14 prioriteta, mišljenja sam da bi EU trebala dati kandidatski status. Zašto? Zato što ako postoji iskren i velik napredak, to bi se trebalo prihvatiti. Uvijek ću braniti, čak i ako se ne ispuni svih 14, zamislite da se ispuni 10 i da onda imamo 4 ključna prioriteta, gdje napredak postoji ali nisu završeni, jako ću savjetovati da Vijeće ali i komisija daju kandidatski status BiH. Jer svaki korak kojeg poduzmete, koji je pozitivan, bi se trebao nagraditi.

N1: Glede onog što govorite, vidjeli smo u slučaju Albanije i Sjeverne Makedonije da su sve ispunili, ali im Vijeće nije odobrilo početak pregovora jer je to neko blokirao. Da li bi se to moglo desiti sa BiH, da bi na primjer mala blokada mogla doći iz Hrvatske ako nisu zadovoljni izmjenama izbornog zakona.

Rangel: Ne smatram da je to čak i zamislivo. Ono što kažem jeste da morate vidjeti da je čak i sada vlast Hrvatske poprilično konstruktivna i umjerena. Jedna su stvar političke stranke koje po prirordi moraju imati vlastiti jezik, dok je druga stvar članica EU sa vladom koja odluke mora uzeti u obzir. Onda bih rekao da postoji odgovornost. Kako ste vidjeli u slučaju Sjeverne Makedonije ili Albanije tzv. blokada nije došla iz zemalja koje imaju interese u regiji. Došla je samo zato što su one bile protiv proširenja, a ne zato što su bile protiv ovog ili onog. Ono što smo doista uspjeli uraditi u slučaju Albanije i Sjeverne Makedonije jeste da prevaziđemo tu situaciju. Tako da mislim da je ovo postavilo presedan, kojeg onda možemo iskoristiti i u slučaju BiH. A u budućnosti i za Kosovo. Ono što doista kažem jeste da mislim da nećemo imati problema sa strane EU. Ako se 14 ključnih prioriteta doista ispune, onda moram reći da bi bilo jako teško, ne bih na to gledao kao nešto što je vjerovatno, da bi moglo biti blokade. To je moj stav. Kako sam i rekao. Ali, onda, ono što je ovdje doista teško u slučaju BiH jeste da se garantuje da ćemo postići dobar napredak u svim prioritetima. A znate da su to prioriteti koji su doista fundamentalni. Izborni zakon, ustavna promjena, podjela ovlasti, nezavisnost pravosuđa, borba protiv korupcije, ta neka institucionalna pitanja, a koja u mnogome ovise o zakonodavstvu. To morate ispuniti. Ono što kažem jeste da oni uveliko ovise o zakonodavstvu. Vjerovatno nije potrebno toliko vremena. Ono što je potrebno jeste dobra volja da se pregovara i postigne dogovor koji može biti održiv, koji može garantovati da će zakoni proći i da na kraju možemo prezentovati rezultat u Briselu.