Situacija u kojoj se zapadni mediji danas nalaze kada govore o Ukrajini slična je onoj uoči rata u Iraku nakon 11. septembra, kada su američki i britanski mediji bili previše nekritični prema tvrdnjama zapadnih zvaničnika da je Sadam Husein bio blizu nabavke nuklearne bombe ili da je posjedovao veliku količinu oružja za masovno uništenje, navodi se u tekstu političkog magazina Politico.

Jamie Dettmer, urednik kolumni za Europsko izdanje magazina Politico podsjetio je na “sumnjivi dosije” tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira i govora američkog državnog sekretara Colina Powella u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje je Powell tvrdio da Washington ima čvrste dokaze o sofisticiranim i ilegalnim iračkim programima naoružanja. Međutim, urednik Politica ističe da je i tada nedostajalo medijske skeptičnosti, a alternativni glasovi i neugodna pitanja često su bila zanemarena.

Nažalost, tvrdi on, čini se da ponavljamo istu grešku, jer prebrzo nazivamo one koji preispituju trenutnu zapadnu strategiju “poraženima” ili ih optužujemo da “šire rusku propagandu”.

“Zamka u kojoj smo se našli nije ona koja preuveličava stvarnu prijetnju ruskog predsjednika Vladimira Putina — njegovu brutalnost, zločine ruske vojske, nezakonite deportacije (uključujući i deportacije djece) iz okupiranih dijelova Ukrajine u Rusiju, što sve podsjeća na najmračnije epizode europske historije. Pitanje je da li nas sve to zasljepljuje i sprječava da budemo skeptični prema tome da li je ovaj rat moguće dobiti — tj. mogu li se ruske snage istjerati iz 20 posto teritorije Ukrajine koju su zauzele? Da li adekvatno preispitujemo ključne pretpostavke koje podržavaju strategiju zapada”, pitao je Dettmer.

Politički magazin potom naglašava da postoje uvjerljivi argumenti koji kažu da oslabljena Rusija neće imati snage da napadne NATO, bilo da pobijedi ili izgubi, te da ruske snage nisu dorasle sofisticiranim zapadnim vojskama. U međuvremenu, postavlja se pitanje da li zapad previše iscrpljujevlastite zalihe.

Problem je što se ti kontrargumente ne čuju dovoljno često u mainstream medijima ili na konferencijama koje okupljaju visoke zapadne i ukrajinske zvaničnike, kao što je bila godišnja konferencija Evropske strategije za Jaltu (YES) u Kijevu.

Na konferenciji se nisu postavljala fundamentalna pitanja. Umjesto toga, dominirale su teme o “ruskoj prijetnji”, kao i priče o novim “sofisticiranim” oružjima koja će navodno promijeniti dinamiku na bojnom polju. Međutim, kako je bivši zapovjednik ukrajinske vojske general Valery Zaluzhny kazao ranije, ovo je “Rat jedne šanse” — oružani sistemi brzo postaju zastarjeli jer se Rusi brzo adaptiraju na njih.

Autor također ističe da su učesnici konferencije davali nejasne odgovore na pitanja da li je rat uopće moguće dobiti u potpunosti ili koja je stvarna svrha rata. Većina je, prema njemu, I dalje podržavala cilj povratka Ukrajine na granice iz 1991. uključujući reintegraciju Krima, iako nisu bili sigurni kako to postići.

Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a, govorio je putem videa na konferenciji, rekavši da “niti jedan plan koji Ukrajini nastoji diktirati uslove mira nije održiv,” ističući da ništa neće biti odlučeno bez pristanka te države, što je. Prema autoru, vrijedno hvale, jer je moderna europska historija puna primjera gdje su velike sile zanemarivale volju nacija.

Međutim, postavlja se pitanje: koji smjer treba zauzeti? Malo zapadnih lidera javno sugeriše da je trenutni put besciljan, tvrdi Dettmer, te dodaje kako su neki, poput njemačkog kancelara Olafa Scholza, počeli privatno razmatrati mogućnosti pregovora. Scholz je tokom posjete Kazahstanu izjavio da je vrijeme da se ozbiljno razmisli o pregovorima. Prema njemačkim medijima, Scholz radi na mirovnoj formuli koja bi uključivala da Ukrajina ustupi dio teritorije, iako takva ideja nije naišla na podršku među učesnicima konferencije u Kijevu.

Kurt Volker, bivši ambasador SAD-a pri NATO-u, dao je nejasan odgovor, rekavši da je “pobjeda kada Rusija zaključi da mora stati.” Dodao je kako nije siguran gdje bi trebala biti konačna međunarodna granica, ali ne isključuje mogućnost povratka na granice iz 1991. posebno ako ruske snage kolabiraju.

U tekstu objavljenom na Politicu zaključuje se kako se zapad mora ozbiljno zamisliti i povesti teške rasprave. Mediji igraju ključnu ulogu u tom procesu, postavljajući pitanja koja zahtijevaju hitne odgovore.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad