Katastrofalan sigurnosni šok na Bliskom istoku “vjerovatno je bio dobrodošlo iznenađenje za ruskog predsjednika čiji je strateški prioritet da skrene podršku i pažnju Zapada sa Ukrajine”, navodi se u analizi koju je objavio Politico. Analiziraju se tri krize i moguća uloga Rusije u njima, a radi se o krizama na Bliskom istoku, na Kavkazu, i na Balkanu.
U analizi koju je objavio Politico se istražuje “koliko bi se Kremlju moglo pripisati zasluga za oluju rastućih kriza”, i to u Izraelu, na Kosovu, na Kavkazu i u Africi. Za mnoge je primamljivo da smatraju da iza ovih kriza stoji Vladimir Putin u pokušaju da izazove brojne sukobe s kojima Zapad ne može da se nosi odjednom.
“Iskreno, Putin nije zapalio sve ove krize, ali sada je sretan što sipa ulje na vatru i igra ih u svoju korist. On uživa u haosu. Propagandisti Kremlja već šire narativ da je rat na Bliskom istoku pobeda Rusije i da će novac za Ukrajinu presušiti”, navodi se u analizi.
Jedan neimenovano diplomata iz EU je za Politico rekao da je eskalacija na Bliskom istoku bila “vjerovatno najbolji rođendanski poklon Putinu”.
“Napad na Izrael će podijeliti pažnju, s obzirom na prirodni fokus SAD na Izrael. Nadamo se da to neće imati dramatičan efekat na podršku Ukrajini, ali naravno, mnogo će zavisiti i od dužine sukoba na Bliskom istoku. Ako zaista želimo da budemo geopolitička Evropska unija, moramo biti u stanju da se nosimo sa više kriza u isto vrijeme”, rekao je on.
U Washingtonu je unaprijed zaključeno da će napadi Hamasa na Izrael smanjiti fokus SAD-a na Ukrajinu. Naime, američka politika je zaokupirana posljedicama prošlonedeljnog svrgavanja predsjednika Kevina McCarthyja koje su postigli republikanski tvrdolinijaši, a radi se o istoj grupi konzervativaca koji su pokušavali da smanje američku pomoć Ukrajini. Trka za nasljednikom McCarthyja se sada odvija, što otežava Bidenovoj administraciji da dobije odobrenje Kongresa za bilo kakvu dodatnu pomoć koju možda želi da pruži Izraelu.
Osjećajući prijetnju da bi Zapad mogao izgubiti fokus na Kijevu, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy argumentuje da su Iran i Rusija koji podržavaju Hamas bliski saveznici, te borbu protiv Rusije i borbu protiv ekstremističkih militanata predstavlja kao jedno i isto.
“Izraelski novinari koji su bili ovdje u Ukrajini, u Buči, sada govore da su vidjeli isto zlo gdje je došla Rusija. Isto zlo. Jedina razlika je u tome što postoji teroristička organizacija koja je napala Izrael, a ovdje je teroristička država koja je napala Ukrajinu”, izjavio je Zelenski.
Na ruku Kremlju
Politico prvo analizira moguću rusku ulogu u eskalaciju na Bliskom istoku, navodeći da je Rusija dugo gajila odnose sa esktremističkim militantima, te da su vođa Hamasa Ismail Hanija i drugi zvaničnici te grupe nedavno su putovali u Moskvu.
Nakon subotnjih napada, ruski zvaničnici su brzo počeli da spominju planove da se povuku granice Izraela tamo gdje su bile 1967. godine, a ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da je stvaranje palestinske države osujećeno “destruktivnom politikom” SAD-a, a bivši predsjednik Dmitrij Medvedev okarakterisao je napade Hamasa kao “očekivani razvoj događaja” i okrenuo svoj bijes protiv Zapada.
“Umjesto da aktivno rade na palestinsko-izraelskom dogovoru, ovi moroni (SAD) su se umiješali kod nas i pružaju neonacistima (u Ukrajini) potpunu pomoć, suprotstavljajući dva blisko povezana naroda jedan protiv drugog“, izjavio je on.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov radosno je tvrdio da će se finansiranje Ukrajine sada neizbježno smanjiti.
“Proces napumpavanja režima u Kijevu oružjem sa činjenične, emocionalne, finansijske, tehnološke tačke gledišta ući će u silazni trend”, rekao je on.
Međutim, navodi se da vjerovatno Rusija nije direktno učestvovala u napadima u subotu, s obzirom da nije ni blizu toliko značajna kada je u pitanju naoružanje i finansiranje Hamasa kao što je Iran.
Norman Roule, bivši visoki američki obavještajni dužnosnik, tvrdio je da je politička podrška Moskve Hamasu ohrabrila grupu da započne nasilje, ali je rekao da je svaka ruska uloga osim toga vjerovatno biti skromna.
“Ova strategija omogućava Rusima da tvrde da podržavaju mirovni proces dok nasilje koje je uslijedilo remeti regiju, skreće pažnju kreatora politike sa ruske agresije na Ukrajinu i privlači američku pomorsku vojnu silu iz Crnog mora do istočnog Mediterana“, rekao je on za Politico.
Navodi se da koketiranje s Hamasom i podrška Palestincima također pomažu Putinu u njegovom nastojanju da se prikaže kao važan igrač u globalnom prestrojavanju protiv Zapada s Kinom i Iranom. Prije samo nekoliko dana rekao je da je namjera Rusije da “izgradi novi svijet”, okrivljujući Zapad za rat u Ukrajini, te je dodao da se sukob vodi oko “principa na kojima će se zasnivati novi svjetski poredak”.
Ruski saveznik i glavni prekomorski vojni dobavljač Iran svakako također želi novi svjetski poredak, ali je diskutabilno koliko direktno Teheran daje određena naređenja Hamasu. Roule sumnja da je Teheran učestvovao u operativnom planiranju napada. Međutim, ističe da je bitno razumjeti kako Iran djeluje i koristi “proksije”. On navodi da Iran “stvara Frankenštajnovo čudovište, a zatim ga pušta na selo”.
Upravo ovakav pristup rasplamsavanju globalne geopolitike sasvim odgovara Rusiji, navodi se.
Kriza na Kavkazu
Nagorno-Karabah na južnom Kavkazu je još jedna žarišna tačka u kojoj kritičari optužuju Putina da je namjerno razbuktao krizu zbog koje je više od 100.000 etničkih Armena napustilo svoje domove nakon 24-satnog vojnog napada Azerbejdžana 19. i 20. septembra.
Ovdje je opet složena slika. U nekim krugovima, katastrofa je prikazana kao znak ruske slabosti, u smislu da Moskva više ne može garantovati sigurnost Armena pred napadom Azerbejdžana koji podržava Turska.
Rusija je, s druge strane, pokušala prikazati da je namjerno isključila podršku Armenima iz Karabaha, gomilajući pritisak na pomoć SAD i EU oko egzodusa izbjeglica. Poruka iz Moskve je da kažnjava armenskog premijera Nikola Pašinjana, ostavljajući ga na cjedilu zbog povlačenja iz savezništva sa Rusijom i pokušaja da svoju zemlju gurne na putanju više ka zapadu.
“U ovom slučaju, vjerovatnije je da Putin jeste igrao ulogu. Nekoliko iskusnih posmatrača smatra da je zamislivo da bi Azerbejdžan poslao svoje trupe bez zelenog svjetla Moskve, ili bez da Rusi izglade stvari s Teheranom, tradicionalnim neprijateljem Azerbejdžana koji već dugo izražava strahove od promjena granica na južnom Kavkazu”, navodi se u analizi.
Kako su azerbejdžanske snage napredovale, ruski ministar obrane Sergej Šojgu bio je u Teheranu na razgovorima s visokim iranskim vojnim i sigurnosnim dužnosnicima, uključujući Mohammada Bagherija, načelnika štaba iranskih oružanih snaga, i šefa zrakoplovne garde Islamske revolucionarne garde Amira Ali Hajizadeha. Kako smatraju novinari Politico-a, može se pretpostaviti da se Nagorno-Karabah pojavio kao tema u raspravama.
Predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel je također jasno izjavio da smatra da je za katastrofu na Kavkazu kriv Putin, rekavši da su Armeni “izdani” nedjelovanjem ruskih mirovnih snaga.
Eskalacija na Balkanu
“Četiri dana nakon što je Azerbejdžan zauzeo Nagorno-Karabah, došao je red na Balkan sa drskim i zapanjujućim sukobom između naoružanih Srba i policije u selu Banjska, u opštini Zvečan na sjeveru Kosova. Kosovo je optužilo predsednika Srbije Aleksandra Vučića da je naredio napad, dok drugi tu vide ruku krajnje desnih srpskih ultranacionalista, koji imaju bliske veze sa Moskvom”, navodi Politico.
Kosovari i Albanci dugo su tvrdili da je Rusija primarna sila u pokušaju da izazove novi rat na Balkanu, a prošlog mjeseca je albanski premijer Edi Rama rekao da Rusija koristi tenzije oko Kosova kako bi opravdala svoje “neoimperijalne snove”.
“Bez obzira da li se Putin direktno umiješa ili ne, rasplamsavanje na Balkanu bi jasno bilo u interesu Rusije, dodajući još jednu veliku distrakciju za umorni Zapad koji već ima poteškoća da održi svoju koherentnost i jedinstvo”, navodi se.
Još 2018. godine u svjedočenju kongresnom panelu, Henry Kissinger, bivši američki državni sekretar vrlo upoznat s geopolitičkim mahinacijama, odbacio je ideju da su sve “pojedinačne krize u različitim geografskim područjima” samo rezultat slučajnosti.
“Vraćaju se tradicionalni obrasci rivalstva velikih sila“, upozorio je on tada.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!