Potresna ispovijest: "Ponekad djecu šaljemo ranije u krevet jer nemamo hrane"

Granatiranje kamiona sa hranom

N1: Situacija u Gazi od početka rata 7. oktobra pogoršava se iz minuta u minut, a ne iz sata u dan. Možete li nam dati malo ideje kakva je situacija u Gazi u ovom trenutku, posebno sa isporukom hrane? Jer znamo da od početka rata hiljade tona hrane i svih ostalih potrepština stoje na izraelskoj granici, ali ne prelaze u Gazu.

AL-HADDAD: Situacija u Gazi se ne može opisati kao katastrofalna, situacija s hranom više je nego što se može opisati kao katastrofalna. To je zbog tekućeg izraelskog rata u Gazi, stalnog bombardiranja i granatiranja na različita područja u Pojasu Gaze, kao i nedostatka sigurnosti i svih ograničenja koja se postavljaju za ulazak humanitarne pomoći i što humanitarnu situaciju čini vrlo katastrofalnom i vrlo krhkom. Kako je izvještaj pokazao, samo 12 kamiona pomoći uspjelo je uspješno biti raspoređeno među izgladnjelim zajednicama u pokrajini Sjeverna Gaza. Guvernorat Sjeverne Gaze, koji uključuje Jabaliju, Beit Hanun i Beit Lahiya. Međutim, u nekim područjima ovu pomoć pratile su granate i zračni udari. Dakle, koja je svrha pružanja pomoći? I nakon nekog vremena mogao bih biti ubijen ili izgubiti život.

"Moji mali rođaci, djeca, već imaju bore"

N1: Posebno je problematična situacija sa djecom u Gazi, koja su većina stanovništva. A znamo da ovo vrijeme prolazi, ima bolesti, ima gladi. Postoji i situacija sa čistom vodom u Gazi kada to spojimo sa nedostatkom hrane i druge humanitarne pomoći. Kakva je trenutno situacija sa djecom u Gazi?

AL-HADDAD: Djeca su dio ranjivih zajednica. Dakle, većinu vremena djeca ne dobijaju pune obroke i ne dobijaju potrebne sastojke mliječnih proizvoda za njihov razvoj, da bi starili. Dakle, većina djece ovdje nema pune obroke. A zbog nedostatka zaliha hrane na tržištu, nedostatka humanitarne pomoći koju primaju porodice u Pojasu Gaze, većinu vremena roditelji stalno traže od svoje djece da preskaču obroke. Roditelji stalno traže od svoje djece da racioniraju hranu jer majka obično može, majke obično kažu u redu, ako garantiram obrok odmah, možda neću dobiti sljedeći obrok. Tako da stalno traže od djece da porcioniraju hranu. Većina djece u Gazi značajno je izgubila na težini. Moji nećaci kad god pogledaju svoje fotografije u prošlosti, kažu mi da smo bili sretni i tako dalje. A sada imaju bore i iako su još vrlo mala djeca, koja za sebe očekuju pune obroke. No, umjesto toga im kažemo da nemamo hranu. Sada smo garantovali obrok, ali možda nećemo dobiti večeru ili doručak. I ovo je, mislim, tužno jer se osjećate kao da je toj djeci uskraćeno osnovno pravo, a to je hrana. Osjećate se kao da djeca u ostatku svijeta uživaju u obilju hrane, dok je djeci u Gazi oduzeto djetinjstvo, ne mogu dobiti dovoljno hrane za obroke, spavaju gladni. Ponekad tražimo od djece da spavaju rano uveče, ponekad da ne traže hranu. Ponekad se probude noću, gladni su i mi ih pitamo da dobiju vodu jer nemamo obroka, hrane, vode da im napuni želudac.

Glad kao ratno oružje

N1: Koliko je teško raditi kao humanitarac i pokušati donijeti humanitarnu pomoć u Gazu? Vi ste takođe ta kojoj je potrebna ta pomoć, pomoć Vašoj porodici. Upravo ste spomenuli svoje nećake, kako je to danas teško u Gazi.

AL-HADDAD: Mislim, to je smiješno, jer mislim da je glad koja je korištena kao ratno oružje, a što je napravio Izrael, pogodila sve u Gazi, pogodila je starije ljude, mislim na ljude koji rade u humanitarnim agencijama, naišli su i oni na glad. Ljudi koji su civili znaju šta to znači biti gladan, imati djecu koja traže hranu, a nemaju dovoljno hrane. Dakle, gladovanje, riječ ne pravi razliku između ovo je humanitarni radnik i ovo nije humanitarni radnik. Većina ljudi u Gazi je vidjela šta znači biti gladan, šta znači nemati hrane u kuhinji. Ovo je tužno jer mislim da većinu vremena, kao što sam rekla, vidimo veliku djecu na ulici za veknu hljeba. Vidimo veliku djecu na ulici da jedu. I opet, to je žalosno jer ta djeca zaslužuju imati osnovno pravo, a ne mogu. A ovo se može prodati samo ako postoji potpuni prekid vatre. Ako živimo kroz to i imamo nesmetan pristup pomoći u Pojasu Gaze. Potpuni prekid vatre, jer koja je svrha da mi donosite pomoć, a da je ne osigurate, bez sigurnosti.

"Nismo sigurni hoćemo li uspjeti do kraja dana"

N1: Zdravstvena situacija je također zabrinjavajuća u Gazi. Znamo da većina bolnica ne radi i da su stalno na udaru. Kako vidite situaciju s tim u ovom trenutku?

AL-HADDAD: Zdravstvena situacija u Gazi i općenito zdravstvena situacija pogoršavaja se od početka rata. Većina bolnica u Gazi je pretrpana povredama. Prije dva mjeseca bila sam u bolnici sa majkom. Zadobila je frakturu bešike. Bolnica i soba u kojoj se nalazila bili su pretrpani povredama. Većinom imate složene, složene operacije, a takođe nedostaje i lijekova. Dakle, ako vam je potreban određeni lijek, morate proći kroz sve ljekarne u Gazi da biste nabavili taj lijek. A ako ga osigurate na jednu sedmicu, možda ga nećete dobiti druge sedmice. Dakle, doktor ili farmaceut će vam dati alternativne lijekove. Ovo je još jedan sloj deprivacije koji je ovaj rat donio. Postavljena su ograničenja Izraela, čak i na lijekove, ulazak u pojas Gaze. Stvorilo je krhkije, katastrofalnije uslove. Ne mogu da zamislim da živim u 2024. i da nemamo dovoljno hrane, lijekova. Većinu vremena smo iscrpljeni, iscrpljeni što živimo takvim životom, a sve to pridodaje svim ovim neimaštinama, u toku je rat, stalno je granatiranje i zračni udari su u toku cijeli dan i cijelu noć. Nismo sigurni hoćemo li uspjeti do sutra. Nismo sigurni da li ćemo uspjeti, mislim, do kraja dana.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad