Dok se Europska unija priprema poslati novac Tunisu prema sporazumu o migracijama vrijednom milijardu eura, organizacije za zaštitu ljudskih prava pozivaju Brisel da zauzme strožiji stav prema optužbama da tuniske vlasti tjeraju ljude natrag u napuštena granična područja, često sa smrtnim ishodom.

Prema zvaničniku iz velike međuvladine organizacije, kako piše Guardian, vlasti Tunisa su samo u julu preselile više od četiri hiljade osoba u vojne tampon zone na granicama s Libijom i Alžirom.

“Oko 1200 osoba potisnuto je natrag na libijsku granicu samo u prvoj sedmici jula”, rekao je izvor koji je želio ostati anoniman. Do kraja augusta, dodao je izvor, njihova je organizacija znala za sedam osoba koje su umrli od žeđi nakon što su vraćeni nazad.

Nevladina organizacija koja radi s izbjeglicama procjenjuje da ih je između 50 i 70. Guardian nije mogao neovisno provjeriti taj broj.

Nova tvrdnja je u oštrom kontrastu sa slikom koju je prošli mjesec oslikao tuniski ministar unutrašnjih poslova, Kamel Fekih, koji je priznao da su “male grupe od šest do 12 ljudi” bile potisnute, ali je zanijekao bilo kakvo maltretiranje ili oblik “kolektivne deportacije”.

To će vjerovatno povećati pritisak na europske zakonodavce da tuniskim vlastima iznesu zabrinutost zbog ljudskih prava dok idu naprijed s dogovorom usmjerenim na zaustavljanje neregularne migracije. Sporazum se sve više nalazi na meti kritika, a njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock prošle sedmice je rekla da ljudska prava i vladavina prava nisu “primjećeni na odgovarajući način”.

U nizu razgovora obavljenih s gotovo 50 migranata u Sfaxu, Zarzisu, Medeninu i Tunisu, većina je potvrdila da je prisilno vraćena u pustinju između kraja juna i kraja jula.

“Početkom jula, tuniska policija uhvatila nas je u Sfaxu. Mog dvogodišnjeg sina i mene odveli su neki policajci i gurnuli natrag u pustinju na libijskoj granici. Mog muža su zarobili drugi graničari i ne znam šta je s njim. Od tada se nisam čula s njim jer sam izgubila telefon dok su nas potiskivali nazada,” rekla je Salma, 28-godišnja Nigerijka.

Michael, 38, iz Benin Cityja u Nigeriji, rekao je kako je tri puta vraćen nazad u pustinju, posljednji put krajem jula.

“Tuniski graničari su nas tukli, krali nam novac i mobitele. U pustinji nismo imali vode. Morao sam piti vlastiti urin da bih preživio”, dodaje u potresnoj priči.

Guardian je također razgovarao s Patom Crepinom, Kameruncem čije su supruga i kći, Fati Dosso i šestogodišnja Marie, umrle sredinom jula u udaljenom dijelu libijske pustinje nakon što su ih tuniske vlasti potisnule natrag.

“Trebao sam biti tamo umjesto njih”, rekao je Crepin, koji je u međuvremenu ponovo poslan natrag u Libiju.

Dok je granica s Libijom dugo bila u središtu takvih aktivnosti, na granici s Alžirom, koja je manje kontrolirana, ljudi se također potiskuju nazad na ogromno područje ničije zemlje, pokazali su izvještaji.

Petnaest ljudi s kojima je razgovarao Guardian rekli su da su bili prisiljeni vratiti se na alžirsku granicu.

“Uhapsili su me u Tunisu i odveli blizu Kasserinea, pograničnog grada u blizini Alžira,” rekao je Djibril Tabeté, 22, iz Senegala.

“Ostavili su nas na nekoliko kilometara od granice. Zatim nam je naređeno da se popnemo na brdo. S druge strane bio je Alžir. Problem je kad te alžirski stražar pronađe, odguraju te u Tunis. Tunižani vas guraju, Alžirci isto. Ljudi tamo umiru”, upozorio je.

Izvještaji da Tunis uklanja ljude u pustinju pojavili su se u julu, kada su društvenim mrežama počele kružiti fotografije koje sugeriraju da tražitelji azila umiru od žeđi i velike vrućine nakon što su ih tuniske vlasti navodno potisnule nazad. Nakon optužbi, vlada Tunisa se suočila s žestokim kritikama međunarodnih medija, ali je zanijekala bilo kakvu krivnju.

“U početku je Tunis odbacio izvještaje o prisilnom povratku”, rekao je Hassan Boubakri, profesor geografije i migracija na univerzitetima u Sousseu i Sfaxu, kao i vladin savjetnik za migracije.

“Ali malo po malo, javno su priznali da su neki subsaharci blokirani na tuniško-libijskoj granici. Pitanje je ko ih je tamo postavio? Tuniske vlasti jesu”, ističe.

Prema brojkama talijanskog ministarstva unutarnjih poslova, više od 78.000 ljudi stiglo je u Italiju prešavši Sredozemlje iz sjeverne Afrike od početka godine, više nego dvostruko više od broja dolazaka u istom razdoblju 2022.

Većina, 42.719, otišla je iz Tunisa, što pokazuje da je ta zemlja nadmašila Libiju kao glavno polazište za migrante.

“Strateško partnerstvo” potpisano između EU i Tunisa u julu, postignuto nakon višesedmičnih pregovora, predviđa slanje novca toj sjevernoafričkoj zemlji za borbu protiv trgovaca ljudima, pooštravanje granica i podršku posrnulom gospodarstvu Tunisa.

Prva isplata od 127 miliona eura bit će isplaćena “u nadolazećim danima”, izjavila je prošle sedmice glasnogovornica Europske komisije Ana Pisonero.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad