Ben Ferencz, posljednji živi tužitelj sa suđenja u Nuernbergu, koji je sudio nacistima za genocidne ratne zločine i bio među prvim vanjskim svjedocima koji su dokumentirali zločine nacističkih radnih i koncentracijskih logora preminuo je u 104. godini života.

Ferencz je umro u petak navečer u Boynton Beachu na Floridi, a smrt je potvrdio Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Država u Washingtonu.

“Danas je svijet izgubio lidera u potrazi za pravdom za žrtve genocida i povezanih zločina”, navodi se u tvitu muzeja.

Rođen u Transilvaniji 1920., Ferencz je kao vrlo mlad emigrirao s roditeljima u New York kako bi pobjegao od antisemitizma. Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu na Harvardu, Ferencz se na vrijeme pridružio američkoj vojsci kako bi sudjelovao u invaziji na Normandiju tokom Drugog svjetskog rata. Koristeći svoje pravno iskustvo, postao je istražitelj nacističkih ratnih zločina nad američkim vojnicima kao dio novog Odjela za ratne zločine, piše AP u kratkoj biografiji.

Kada su američki obavještajni izvještaji opisivali vojnike koji su se susreli s velikim grupama izgladnjelih ljudi u nacističkim logorima koje su nadzirali SS stražari, Ferencz je posjetio najprije radni logor Ohrdruf u Njemačkoj, a potom zloglasni koncentracijski logor Buchenwald. U tim logorima, a kasnije i u drugim, pronašao je tijela “nagomilana poput drva” i “bespomoćne kosture s proljevom, dizenterijom, tifusom, tuberkulozom, upalom pluća i drugim bolestima, kako povraćaju u krevetima prepunim ušiju ili na zemlji samo sa svojim jadnim očima moleći za pomoć”, napisao je u izvještajima.

U jednom trenutku pred kraj rata, Ferencz je poslan u planinsko sklonište Adolfa Hitlera u Bavarskim Alpama da traži inkriminirajuće dokumente, ali se vratio praznih ruku.

Postao glavni tužitelj u Nuernbergu sa samo 27 godina

Nakon rata, Ferencz je časno otpušten iz američke vojske i vratio se u New York kako bi se počeo baviti pravom. Ali to je kratko trajalo. Zbog svog iskustva kao istražitelj ratnih zločina, bio je angažiran da pomogne u procesuiranju nacističkih ratnih zločinaca na suđenjima u Nuernbergu, koja su započela pod vodstvom suca američkog Vrhovnog suda Roberta Jacksona. Prije odlaska u Njemačku oženio se svojom ljubavi iz djetinjstva Gertrudom.

U dobi od 27 godina, bez prethodnog iskustva sa suđenja, Ferencz je postao glavni tužitelj za slučaj iz 1947. u kojem su 22 bivša zapovjednika optužena za ubistvo više od milion Židova, Roma i drugih neprijatelja Trećeg Reicha u istočnoj Europi. Umjesto da se oslanja na svjedoke, Ferencz se uglavnom oslanjao na službene njemačke dokumente kako bi iznio svoj slučaj. Svi optuženici su osuđeni, a više od deset osuđeno je na smrt vješanjem iako Ferencz nije tražio smrtnu kaznu.

Nakon što su se suđenja za ratne zločine završila, Ferencz je počeo raditi za konzorcij židovskih dobrotvornih grupa kako bi pomogli preživjelima holokausta da povrate imovinu, domove, firme, umjetnine, uveze Tore i druge židovske vjerske predmete koje su im oduzeli nacisti. Također je kasnije pomagao u pregovorima koji su doveli do obeštećenja žrtvama nacista.

U kasnijim godinama Ferencz se zalagao za stvaranje međunarodnog suda koji bi mogao goniti vođe bilo koje vlade za ratne zločine. Ti su snovi ostvareni 2002. godine osnivanjem Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, iako je njegova učinkovitost bila ograničena neuspjehom zemalja poput Sjedinjenih Država da sudjeluju.