Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres je početkom oktobra upozorio da se "požari koji bijesne na Bliskom istoku brzo pretvaraju u inferno", a već su mjesecima svjetski lideri i analitičari upozoravali da je regija “na ivici ponora”. Da li smo li prešli tačku sa koje nema povratka? Kako bi izgledao taj “ponor”? Zašto SAD toliko naoružavaju Izrael i štite ga u UN-u? O tome smo razgovarali sa vanrednim profesorom međunarodnih odnosa na Burch Univerzitetu u Sarajevu, Adisom Maksićem.
Maksić je, komentarišući iranski raketni napad na Izrael, izjavio da je regija već prešla u taj “ponor”.
On ističe da je taj napad bio mnogo drugačiji od onog u aprilu, kada je Iran ispalio rakete i dronove na Izrael, a najavio taj napad 72 sata unaprijed.
“To je bilo na simboličkoj ravni. Međutim, ovo što sada vidimo je nešto sasvim drugo”, rekao je on, navodeći da je sada za očekivati da će biti “žestok odgovor” Izrela koji bi mogao ciljati i iransku infrastrukturu i potencialno i nukularne pogone.
“Međutim, ono što je Benjamin Netanyahu kao izraelski premier priželjkivao već nekoliko decenija njegovog političkog angažmana, upravo se sada i desilo, a to je da uđe u obračun sa Iranom. Sada ima tu priliku i mislim da će je gledati da iskoristi. Ovo je jedna politika gdje je pokušavao da uvuče Iran u sukobu i uspio je. Mislim da nije ostavio Iranu puno izbora nego da odgovori na ovaj način”, rekao je on.
Na pitanje zbog čega Netanyahu želi sukob s Iranom, Maksić navodi da je to dio njegove političke vizije u kojoj smatra “da je Iran taj glavni neprijatelj jevrejske države, zato što Iran je zemlja koja je naravno nije priznala Izrael, niti na bilo koji način misli da je Izrael ima legitimitet da postoji”.
“Naravno, to je zemlja koja ima nukularni program. Izrael kao zemlja je vrlo mala, tako da znamo da samo jedna ili mala količina nukularnog oružja može da napravi potpuno katastrofalnu uštetu za kompletnu državu. I zbog jednostavno toga geografskog položaja Irana, i kada to spojimo sa politikom Netanyahua koji je jastreb, koji zagovara tu agresivnu politiku ne samo prema Iranu nego svim grupama koje se bore protiv Izraela, u tom kontekstu to je jedna paranoična politika koja pokušava da ukloni ono što smatra egzistencijalnom prijetnjom za Izrael”, rekao je on.
Što se tiče uticaja ovoga na ostatak svijeta, Maksić ističe da se već nekoliko godina stvaraju blokovi.
“Amerika je na strani Izraela, Amerika će i u ovim napadima vjerovatno na određeni način podržati Izrael, u isto vrijeme vidimo da je Iran ima bliske odnose sa Rusijom, otvara se jedno novo žarište. Već imamo žarište u Ukrajini, ali da bi mi sagledali sve posljedice ovoga, morali bi znati ishod svega ovoga. Sama činjenica da smo sada prešli tu ivicu ne znači da se sukob ne može menađovati do određenog intenziteta, odnosno ne znači da će sada to biti rat bez ikakvih granica”, navodi Maksić.
On ističe da, mada je taj rat u Ukrajini odnio veliki broj života, to opet “nije ono što bi mogli da nazovemo opšti rat, opet to ima neka određena pravila igre”.
“Znači, u toj politici koja dovodi do sukoba, uvijek ima taj jedan element racija. Tako da, vidjet ćemo kakav će biti odgovor Izraela, mislim da će biti opsežan i naravno na to će ponovo odgovoriti Iran i vidjet ćemo te određene cikluse između te dvije zemlje, tako da, do kada će to ići, to je ono pitanje od milion dolara kada pokušavamo to odgonetnemo koji će biti uticaj na širu tu svjetsku politiku”, rekao je on.
Također je komentarisao ponašanje Washingtona.
“Znate, ljudi kad pogledaju kartu pa vide veličinu Izraela koliko je mali i vide veličinu Amerike i znaju koja je moć Amerike, misle da Amerika upravlja Izraelom. Ali ima nešto što se zove i meka moć, ima nešto što se zove i moć javnog mijenja, i finansijska moć finansijska, uticaj kroz medije. U Americi je već dugo vremena podrška Izraelu dio američke političke kulture. Dakle, gledajući kroz tu prizmu, gdje se jedan prosječan Amerikanac identifikuje sa Izraelom kao zemljom koju Amerika mora da štiti, možemo da kažemo da u stvari je na jedan način Izrael upravlja američkom politikom u ovom konkretnom sukobu”, rekao je Maksić
On objašnjava da nijedna od dvije dominantne stranke u Americi “neće napraviti toliki zaokret” po pitanju Izraelu.
“Razlika između demokrata i republikanaca u tom smislu je puno manja nego što možda ljudi to priželjkuju, a glavni razlog toga je da bilo koji kandidat koji bi povukao tu podršku bi, s obzirom na javni diskurs u Americi, praktički izvršio političko samoubistvo”.
Maksić smatra da je proces prelaska svijeta iz “unipolarnosti u multipolarnost” već daleko odmakao, te da dolazimo do jedne nove ere u međunarodnim odnosima gdje “sirova sila postaje jedan faktor koji jednostavno vrlo lako može da ukloni smetnju nekih međunarodnih pravila i normi”.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare