U evropi raste zabrinutost zbog uspona Herberta Kickla, lidera austrijske krajnje desne Slobodarske partije (FPö). Kako piše The Economist, pomak Austrije ka krajnjoj desnici značajno manje utječe na Evropu nego što bi to bio slučaj s Francuskom ili Njemačkom. Međutim, list ističe da je zabrinjavajuće što situacija u toj zemlji predstavlja primjer “putinizacije srednje Evrope”.
Nakon što su propali pokušaji centrističkih političara da ga drže podalje od vlasti, a njegova partija osvojila samo 29% glasova na izborima prošlog septembra, Kickl je sada na putu da postane kancelar. FPö je već bila dio vlade, ali kao mlađi partner. Ovog puta, čini se da će Kickl preuzeti vodeću ulogu.
The Economist smatra da je to loše za zemlju. Naime, on zagovara ideju “Tvrđave Austrije” bez tražilaca azila i koristi retoriku koja ima “nacističke prizvuke”.
“Osim toga, ovo učvršćuje zabrinjavajući obrazac dolaska na vlast simpatizera Rusije širom srednje Evrope”, navodi list.
Kickl možda neće dobiti sve što želi tokom pregovora. Sa samo 31% mjesta u parlamentu, sada se nada da će formirati vladu uz podršku desno-centrističke Narodne stranke (öVP), koja je u početku odbila ući u koaliciju pod njegovim vodstvom, ali je promijenila stav nakon što su propali pokušaji izgradnje alternative. Sada je na öVP-u da vidi može li se postići prihvatljiv koalicioni sporazum. Nada je da će neki od Kicklovih ekstremnijih stavova biti eliminisani kroz pregovore.
“Ako ne, öVP bi trebala odbiti ulazak u vladu s njim. To bi vjerovatno dovelo do novih izbora, na kojima bi, prema anketama, Slobodarska partija prošla još bolje. To bi, međutim, moglo šokirati centrističke stranke, koje bi zajedno i dalje imale više glasova, te ih možda natjerati da ponovo pokušaju formirati umjerenu vladajuću koaliciju”, piše The Economist.
Jedan mogući zaključak je da Kicklov uspon najavljuje napredak krajnje desnice u Njemačkoj, koja se suočava s izborima u februaru.
Ipak, u analizi se ističe da su te dvije zemlje su vrlo različite. Naime, FPö je već sudjelovala u pet nacionalnih vlada, prvi put još 1983. godine, te u mnogim pokrajinskim vladama.
S druge strane, krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD), za koju ankete predviđaju najbolji nacionalni rezultat ikada, oko 20%, nikada nije bila dio nijedne savezne ili pokrajinske vlade, a “vatreni zid” koji ih isključuje iz vlasti i dalje stoji; AfD je prošle godine osvojila najviše glasova na izborima u pokrajini Tiringiji, ali su je ostale stranke držale podalje od vlasti.
“Prava zabrinutost je da Austrija predstavlja primjer putinizacije srednje Evrope”, upozorava The Economist.
Prvi takav slučaj je bio Viktor Orban, autoritarni lider Mađarske. Orban je više puta odgađao evropske sankcije protiv Rusije, odbija dozvoliti prolazak oružja za Ukrajinu kroz Mađarsku i osuđuje Brisel i liberalne pro-demokratske organizacije poput Fondacije Otvoreno društvo Georgea Sorosa.
On ima istomišljenika u Robertu Ficu, premijeru Slovačke. Kasnije ove godine, izbori u Češkoj Republici mogli bi vratiti na vlast Andreja Babiša, još jednog euroskeptičnog proruskog lidera.
“Krajnja desnica srednje Evrope već raspravlja o tome kako maksimalno iskoristiti svoj kolektivni utjecaj”, navodi se.
Također se ističe kontrast stavova u ovim zemljama po pitanju Rusije u odnosu na bivše sovjetske države ili zemlje koje su blizu prve linije rata s Rusijom.
“Poljska i baltičke države vide Putina onakvim kakav jeste: ubilački revizionist koji napada svoje susjede, sabotira infrastrukturu širom Evrope i miješa se u demokratske izbore gdje god može.
Oni koji su malo dalje, čini se, rado previđaju njegova zlodjela i umjesto toga ga hvale kao branitelja “tradicionalnih” vrijednosti i rivala zapadnim institucijama u kojima se ne osjećaju sasvim ugodno”, navodi se.
Kao primjer se ističe upravo stranka FPö Herberta Kickla, koja je zvanično je sestrinska stranka Putinovoj Jedinstvenoj Rusiji.
“Austrija je mala zemlja s 9 miliona stanovnika. Nije članica NATO-a. Njen pomak ka krajnjoj desnici značajno manje utječe na Evropu nego što bi to bio slučaj s Francuskom ili Njemačkom. Ali i dalje je važan”, piše The Economist.
“Dok se Donald Trump priprema za povratak na vlast, a rat u Ukrajini ulazi u četvrtu godinu, evropsko jedinstvo potrebnije je nego ikada. Još jedan lider koji se bori protiv Brisela i protivi se kolektivnom djelovanju u suočavanju s autokratijom razveselit će jedino autokrate”, navodi se na kraju analize.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!