Rusija je veći dio žarišta svog rata prebacila na istočnu Ukrajinu, nakon što je povukla svoje snage iz blizine glavnog grada Kijeva. Bitka za staro industrijsko središte Ukrajine poznato kao Donbas vjerovatno će odlučiti o sudbini ruske invazije.

Ruske snage sada kontroliraju velike dijelove juga, što je izazvalo humanitarnu katastrofu zbog duge opsade lučkog grada Mariupolja.

No, ukrajinski predsjednik Vladimir Putin obećao je da će se vojska “boriti za svaki metar naše zemlje”, a neke od njihovih najbolje obučenih snaga već su postavljene na istoku zbog osmogodišnjeg rata sa separatistima koje podržava Rusija.

Šta je ukrajinski Donbas?

Kada predsjednik Putin govori o Donbasu, misli na staro područje Ukrajine za proizvodnju uglja i čelika. Ono što zapravo misli je cjelina dviju velikih istočnih regija, Luganska i Donjecka, koje se protežu od izvan Mariupolja na jugu sve do sjeverne granice.

Snage koje ga podržavaju zauzele su više od trećine područja nakon što je Rusija anektirala Krim 2014. U Donbasu se pretežno govori ruski, a Rusija je više puta govorila o “oslobađanju” i ostatka regije.

Međutim, iako se radi uglavnom o ruskom govornom području, ovi dijelovi Ukrajine više nisu proruski.

“Mariupol je bio jedan od najproruskih gradova u Ukrajini i to je van mog razumijevanja”, kaže stručnjak za odbranu Konrad Muzyka, voditelj Rochan Consultinga.

Mjesec dana nakon rata, Rusija je tvrdila da je preuzela kontrolu nad 93% regije Lugansk i 54% Donjecka.

Ukrajinski lider Volodimir Zelenski izjavio je sredinom aprila da su ruske snage započele “bitku za Donbas, za koju su se dugo pripremale”. Međutim, oni su daleko od toga da pokore cijelo područje, pa čak i kad bi on bio u mogućnosti odnijeti pobjedu, bio bi to vrlo velik teritorij za kontrolu.

Zašto Putin želi kontrolirati Donbas?

Neposredno prije nego što je pokrenuo rat, predsjednik Putin je priznao cijeli Lugansk i Donjeck kao neovisne o Ukrajini. Više puta je iznio neutemeljene optužbe da je Ukrajina izvršila genocid na istoku. Tamošnji sukob od 2014. odnio je više od 14.000 života, ali tri četvrtine su bili borci, a linija dodira od 420 kilometra nije se značajno promijenila nakon 2015. godine.

No, tek kada je propala ruska vojna invazija oko Kijeva, pažnja se usmjerila na “postizanje glavnog cilja – oslobođenja Donbasa”.

Mogući sljedeći korak Rusije bio bi aneksija Donbasa i drugih susjednih područja, baš kao što je predsjednik Putin učinio s Krimom nakon diskreditiranog referenduma 2014. godine.

Proruski lider u Lugansku već je govorio o održavanju referenduma u “skoroj budućnosti”, a neki izvještaji govore da su glasanja planirana i u Donjecku i u Lugansku sredinom maja. Za razliku od Krima, nedavno osvojena područja ostaju ratna zona i ideja o održavanju bilo kakvog lažnog glasanja bila bi apsurdna.

Koja je Putinova strategija?

Ukrajinska vojska vjeruje da ruski lider želi potpunu kontrolu ne samo nad Donbasom nego i nad južnom regijom Herson, sjeverno i zapadno od Krima, te dijelom Zaporožja.

To bi mu dalo kopneni most duž južne obale do ruske granice i kontrolu nad vodoopskrbom Krima. U Hersonu Rusija već pokušava zamijeniti ukrajinsku valutu vlastitom rubljom i možda će pokušati održati glasanje o stvaranju još jedne proxy pseudo-republike.

Ruski general, Rustam Minnekayev, čak je rekao da je cilj proširiti kontrolu preko obale Crnog mora izvan Odese, ali to se za sada čini tek nešto više od težnje.

Velik dio Donjecka i ključna područja Luganska još su u ukrajinskim rukama, pa ruske snage pokušavaju opkoliti ukrajinsku vojsku na istoku, krećući se sa sjevera, istoka i juga.

“Ovo je velik teritorij koji treba kontrolirati i mislim da tu ne bismo trebali podcijeniti geografsku složenost”, kaže Tracey German, stručnjakinja za pitanja konflikta i sigurnosti na King's Collegeu u Londonu.

Ukrajinske snage zadržale su drugi grad Harkov južno od ruske granice, ali Rusija ima kontrolu nad strateškim gradom Izjumom – južnije niz glavnu autocestu koja vodi prema istoku koji kontroliraju separatisti.

“Ako pogledate što rade oko Izjuma, to prati glavne linije autocesta i to bi imalo smisla, s obzirom na to da većinu svoje opreme sele cestom i željeznicom”, dodaje German.

Gradovi koji su sada na ruskom nišanu već su proživjeli godine rata otkako su separatisti s ruskom podrškom prvi zauzeli velike dijelove Donbasa.

Sljedeća velika meta niz cestu M03 je Slavjansk, grad od 125.000 ljudi koji su 2014. zauzele snage koje su poduprle Rusi prije nego što su ponovno zarobljene. Zauzimanje Kramatorska, južnije, također je veliki cilj.

Američki Institut za proučavanje rata (ISW) kaže da će ruska kampanja za osvajanje obje regije “vjerojatno propasti”, ako Ukrajina zadrži Slovjansk.

Ruske snage napale su niz gradova pod kontrolom Ukrajine u Lugansku dok su napredovali sa sjevera i istoka. Zauzeli su Kreminnu, sjeverozapadno od Severodonjecka i napadaju Rubižne, Popasnu i Lisičansk.

Ti su gradovi važni jer bi njihova kontrola omogućila Rusiji da vozi na zapad i poveže se s ruskim snagama koje se guraju jugoistočno od Izjuma, smatraju u institutu.

Rusi moraju kontrolirati opskrbne linije cestom i blokirati ukrajinski pristup željezničkim rutama sa zapada. Željeznica je najefikansiji prijevoz za ukrajinske trupe i teško naoružanje i najbrži je put za civile koji bježe.

Kontroliranje dijelova željezničke mreže također bi omogućilo ruskim snagama da prebace svoje trupe i zalihe.

Šef regionalne vojne uprave Serhii Haidai vjeruje da je cilj Rusije uništiti sve što im priječi put kako bi se postigao cilj Vladimira Putina da dođe do zapadnih regionalnih granica Luganska.

Civili se iseljavaju uoči ruskog napredovanja. “Daleko je strašnije ostati i izgorjeti u snu od ruske granate”, kazao je Haidai.

Željezničke linije za i iz Donbasa prekinute su preko Luganska, a jedine preostale usluge u Donjecku idu do Pokrovska. Dok su Ukrajinci početkom aprila čekali da pobjegnu od ruskog bombardiranja na vozove koji stižu iz Kramatorska, u raketnom napadu poginulo je 57 ljudi.

Mogu li ukrajinske snage izdržati?

Na početku rata, 10 brigada koje su činile ukrajinsku operaciju združenih snaga na istoku smatralo se najbolje opremljenim i najbolje obučenim vojnicima koje Ukrajina ima.

“Sada zapravo ne znamo kolika je snaga ukrajinskih snaga”, rekao je Sam Cranny-Evans iz Royal United Services Instituta. Vjeruje da će njihov broj pojačati i volonteri.

“Glavni cilj za Ukrajince je nanijeti što veće gubitke ruskoj strani, a Ukrajinci koriste asimetričnu taktiku kako bi izbjegli velike bitke”, kaže Konrad Muzyka.

Američki dužnosnici kažu kako Rusija sada ima 93 bataljonske taktičke grupe koje djeluju na istoku. Obično broje 700 do 900 ljudi, ali Velika Britanija kaže da Rusija nije uspjela brojčanu snagu pretvoriti u odlučujuću prednost.

Uprkos njihovim pojačanjima, postoji skepticizam da će ruske snage brzo postići bilo kakav proboj.

Ruske snage su već pretrpjele velike gubitke nakon više od dva mjeseca sukoba, a smatra se da je moral nizak. Njihove jedinice čine ljudi koji su upisani iz lokalnih separatističkih područja, mnogi pod prisilom, kao i šira ruska vojska.