Ruski predsjednik Vladimir Putin nije očekivao da će rat u Ukrajini potrajati čak 18 mjeseci. U prethodnim sukobima poput onog u Pridnjestrovlju i Gruziji, nije mu bio problem pustiti da borbe tinjaju, no priča u Ukrajini prevelika je i previše važna: Ne može si priuštiti sporiji pristup niti izazvati zamrznuti sukob tipičan za nekoliko regija bivšeg Sovjetskog saveza.
Malo je vjerojatno da će strategija ruskog predsjednika u nadolazećim mjesecima ostati ista – status quo za njega nije privlačan, ali niti održiv. Zima se polako približava, a Putin pokušava pronaći način kako završiti rat pod svojim uvjetima, piše portal Foreign Affairs.
To ne može postići jednostavnim slanjem dodatnih trupa i oružja na ratište – njegove rezerve su ograničene. Umjesto toga, ponovno će pokušati udariti Ukrajinu daleko od fronte. Budući da je vrlo vjerojatno da će njegov pristup postati još brutalniji, Ukrajina i njeni međunarodni partneri moraju biti spremni. Oni koji podržavaju Ukrajinu i međunarodne zakone moraju pronaći način kako stvoriti dodatni pritisak na Putina.
Rat za duše
Jedna od iznimnih odlika ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog jest njegovo gotovo intuitivno shvaćanje da pobjeda u ratu nije tek pitanje oružja i vojnika, kao ni vojne strategije i taktike. Zelenski mnoge na Zapadu podsjeća na Winstona Churchilla jer on, jednako kao i slavni britanski premijer, jako dobro zna da rat zahtijeva snagu nacionalnog duha. Ratni vođa, pogotovo u egzistencijalnom ratu, mora istovremeno biti i general i biskup, piše Daniel Baer za Foreign Affairs.
“Pažljivi, hrabri napori Zelenskog da ojača srca, tijela i umove svojih sunarodnjaka suočenih s brutalnom agresijom prisutni su od početka rata pa sve do danas kada Zelenski mora umanjivati očekivanja od ukrajinske protuofenzive. On zna da su i Ukrajinci, ali i njihovi međunarodni partneri, nakon godinu i pol dana manje sposobni progutati razočaranje.
I Zelenski i Putin znaju da je rat trenutno, barem iz vojne perspektive, u pat poziciji. Sukob će se nastaviti dokle god i jedna i druga strana uspijevaju nadomjestiti gubitke u ljudima i streljivu. Za Zelenskog to predstavlja taktički izazov: kako osigurati da će Ukrajina nastaviti dobivati potrebne zalihe sa Zapada. No za Putina, izazov je, neočekivano, strateški.”
Izdaja vremena
U gotovo četvrt stoljeća Putinove vladavine, vrijeme je uvijek bilo na njegovoj strani. Putin je svoj rastući autoritet iskoristio kako bi kupovao vrijeme – vrijeme da osakati svoje unutarnje kritičare, vrijeme da oblikuje ruske umove propagandom, vrijeme dok Zapad ne zaboravi na skandale iz prošlosti, i vrijeme da privuče ruske elite u svoju korupcijsku mrežu.
Na početku ovog rata činilo se da je vrijeme, kao i obično, na Putinovoj strani. Čak i za one malobrojne koji nisu vjerovali da će Rusija bez previše problema pobijediti ukrajinske snage, većina je predviđala da će Putinu odgovarati dugi rat, da će biti zadovoljan ako može nastaviti iscrpljivati Ukrajince na fronti i čekati da Zapad posrne, a da Ukrajina izgubi snagu i nadu.
Osamnaest mjeseci kasnije, čini se da vrijeme više ne igra za Putina. Zemlja G-7, NATO-a i Europske unije nisu izgubile čvrstinu. Zbog unutarnjih gospodarskih izazova, jedini značajni saveznik Moskve, Kina, postaje sve nestrpljivija. Izvana se čini kako se kineski vođa Xi Jinping ne udaljava od Putina, no ruski predsjednik vrlo je svjestan da je on manje važan partner u tom odnosu, a takvi partneri generalno nemaju pravo postavljati zahtjeve svojim nadređenima. Uz sve najave da će Putin iskoristiti propali pokušaj pobune wagnerovaca, taj bizarni spektakl razotkrio je pukotine koje dotad nisu bile vidljive. Rat Rusiji kuca na vrata, Putin je sve izoliraniji u vlastitom sustavu, ali i polako stari: vrijeme će sve nas, na kraju, izdati.
Okrutne namjere
Očiti zaključak pat pozicije jest da možemo očekivati kako će Zapad zlovoljno nastaviti odobravati pakete pomoći.
No moguće je da Putin sve više želi rat privesti kraju pod njegovim uvjetima; vrijeme više nije njegov partner. Nevjerojatno je teško dobiti vjerodostojan uvid u Putinova razmišljanja, ali oni koji ga već desetljećima proučavaju kažu da je ruski predsjednik sve više opsjednut svojom mesijanskom misijom kakvu je opisao u nadrealnom govoru na početku rata. Možda igranje na kartu vremena odgovara njegovoj strateškoj intuiciji, no malo je vjerojatno da se to sviđa njemu osobno. Možda razmišlja o tome kako bi Trump mogao ponovno pobijediti na američkim izborima i tako zaustaviti američku pomoć Ukrajini, no za to su izgledi u najbolju ruku 50:50, a i izbori su tek za godinu dana.
Nažalost, to znači da će naredni mjeseci biti tmurni: ako Putin želi rat dovesti do konca ili se pripremiti na pregovore, on neće jednostavno prihvatiti beskonačne rovovske bitke iscrpljivanja. Željet će učiniti još više, i to mnogo više, grozota koje je već naredio. Pojačat će ratne zločine, uključujući seksualno nasilje i otmice, eksplicitno će narediti neka zvjerstva, a potiho odobravati druga. Proširit će napade na civilnu infrastrukturu, bolnice i škole. Ubrzat će genocidalnu prirodu rata, pokušati prouzročiti još krvoprolića i razaranja nad civilnom populacijom. Na taj način Putin želi potkopati sposobnost Ukrajinaca da zajedno rade, da funkcioniraju i vide se kao naciju.
Najveće bojište ove zime neće biti u Donbasu. Putin će pokušati slomiti ukrajinsku dušu.
Pomoć
SAD i ukrajinski međunarodni partneri moraju biti spremni ojačati duh Ukrajinaca i oduzeti Putinu prijeko potrebno vrijeme. Moraju, naravno, nastaviti slati vojnu pomoć, no moraju i – unutar međunarodnih zakona – oslabiti Rusiju i podsjetiti Putina da protivnici nasilnog režima u Kremlju imaju asa u rukavu.
Ako ruski predsjednik nastavi napadati civile i ključnu infrastrukturu, zapadne zemlje moraju Putinu poslati jasnu poruku da će ukinuti ograničenja po pitanju vrste oružja koju šalju Ukrajini, a koja trenutno sprječavaju da Ukrajinci napadaju mete unutar Rusije.
SAD i partneri bi također trebali formalno početi oduzimati ruske međunarodne rezerve, koje su mnoge zemlje zaplijenile nakon početka invazije, i prebaciti ih u fond za pomoć Ukrajini. Zamrznuto je gotovo 300 milijardi dolara ruskih rezervi, a dosad SAD i saveznici nisu poduzimali takve korake zbog strahova od postavljanja opasnog međunarodnog presedana, kao i potencijalnih posljedica po međunarodni financijski sustav i centralne banke. Sada je vrijeme da se pažljivo prijeđu zakonske prepreke i počne stvarati fond za obnovu Ukrajine ruskim sredstvima. Putin vjeruje da će rezerve ostati tema poslijeratnih pregovora dokle god one nisu formalno oduzete. Transfer sredstava u tempu od 20 milijardi dolara mjesečno podsjetit će Putina da vrijeme prolazi i da je rat skup.
Ove mjere ojačale bi Ukrajince i pružile im sigurnost da svijet razumije njihovu patnju. Nametanje vojnih troškova Rusiji uravnotežilo bi odnose snaga i podsjetilo Ukrajince da ih Putin ne može slomiti jer imaju sposobnost odupirati se na nove, drugačije načine koji nanose štetu Putinu i njegovoj vojsci. Najava da se osniva stvarni fond za obnovu Ukrajine – koja će na kraju stajati stotine milijardi dolara – počevši od ruskih rezervi bit će znak da ukrajinski partneri planiraju svijetlu budućnost za ovu borbenu zemlju i njene ljude. Takav čin u obranu Ukrajine ubrzat će sat s kojim se trenutno bori Putin.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!