Ratovanje u ‘sivoj zoni’: Pokušava li Rusija zatrovati vodu u Finskoj?

REUTERS/Anne Kauranen/File Photo

Misteriozni uljezi ovog su ljeta provaljivali u finske vodotornje i postrojenja za pročišćavanje. Ništa nisu ukrali, što ne čudi, jer bi se malo toga moglo ukrasti. Ali postoje i drugi razlozi zbog kojih bi neko mogao provaliti u postrojenja za pročišćavanje vode: da ih izvidi za buduće napade ili da izazove zabrinutost javnosti o sigurnosti vode u njihovim domovima. Onemogućavanjem obrade vode ili dodavanjem zagađivača, uljez bi mogao pretvoriti tekućinu koja daje život u izvor bolesti. Priču donosi poitički magazin Foreign Policy.

Do sada finske vlasti nisu privele niti jednog osumnjičenika. No, kampanja provale vrhunski je primjer nevojne agresije koju je Rusija usavršila. Isto vrijedi i za koordiniranu sabotažu koja je srušila francuske željezničke linije baš u trenutku kada su Olimpijske igre trebale početi i samo nekoliko dana nakon što je francuska policija uhapsila ruskog državljanina u osumnjičenoj zavjeri da izazove “destabilizaciju” tokom ovog sportskog događaja.

“Napadi vodom” u Finskoj započeli su u Porvoou, gradu na južnoj obali, gdje su vlasti izvijestile da je netko dva puta pokušao provaliti u gradski vodotoranj. Zatim je Sipoo, u blizini Helsinkija, također na južnoj obali Finske, izvijestio o pokušajima provale u njegovu tvornicu vode. Kao i u Porvoou, napadači su cijali tvornicu dvije noći zaredom. Finska južna obala obično je prilično mirna, ali opet, njen neposredni susjed je Finski zaljev, prolaz za brodove koji idu i iz Sankt Peterburga. Nikada se ne može biti siguran ko prolazi.

Do sredine jula zabilježeno je 11 pokušaja provale u finske vodotornjeve i postrojenja za pročišćavanje. “Do sada prijavljene provale nisu bile ozbiljne i nisu bile usmjerene na najkritičnije stranice koje su jače osigurane, ali zabrinjavajuće je to što je upravo u ovom trenutku povećan broj provala”, rekao je umirovljeni general pukovnik Arto Raty, čija je vojna uloga uključivala nadgledanje poznatog Finskog tečaja nacionalne odbrane, gdje se uči o prijetnjama zemlji.

Uljezi nisu doprli ni do jednog osjetljivog dijela u hidroelektranama i tornjevima. Ali s tako primjetnim nizom napada koji su se dogodili u samo nekoliko sedmcia, finske vlasti moraju se pripremiti za još. Nekoliko gradskih vijeća već je odlučilo pojačati sigurnost oko svojih vodnih objekata, počevši s više ograda i većim nadzorom kamera.

Vlasti se također pitaju: Kome bi bilo u interesu provaljivati ​​u finska postrojenja vode? Do sada nisu nikoga priveli niti javno identificirali osumnjičenika. Međutim, malo je vjerovatno da su uljezi bili obični kriminalci. “Ovo nisu vrste provala koje bi kriminalci počinili“, rekao je umirovljeni general Pekka Toveri, bivši šef finske vojne obavještajne službe koji je sada član Europskog parlamenta.

Zaista, lopovi znaju da je teško doći do osjetljivih dijelova vodnih objekata, a u svakom slučaju, skupu bi tehnologiju bilo lakše ukrasti negdje drugdje. Neko bi mogao posumnjati na ekološke ekstremiste – ali oni organiziraju vrlo javne proteste, a ne provale pod okriljem mraka, pa čak ni najfanatičniji ekološki ekstremist ne bi pomislio da je dobra ideja napadati izvore vode. Teroristi također idu na napade koji stvaraju maksimalan publicitet, a nijedna poznata teroristička grupa nema sukob s finskim operaterima kritične nacionalne infrastrukture.

Reuters

Ostvaruju li se prijetnje Rusije upućene prije pristupanja Finske NATO-u?

Ipak, jedan akter ima interes uplašiti Fince: Kremlj. “Kompanije za pročišćavanje vode rekle su da provale nisu normalna situacija i zbog toga su ljudi zabrinuti”, rekao je Toveri. “A jedan od ciljeva ruske agresije sive zone je stvaranje straha.” Raty je dodao:

Nemamo dokaza koji pokazuju ko stoji iza ovih akcija, ali naravno da u špekulacijama prst pokazuje na istok“.

Rusija ima jasan interes naštetiti finskoj kritičnoj nacionalnoj infrastrukturi—i insinuirati finskoj javnosti da njezina infrastruktura nije sigurna. Prije nego što su Finska i Švedska ušle u NATO, Kremlj je na svaku sugestiju o pristupanju NATO-u reagirao prijeteći neodređenim posljedicama. Kada su se dvije zemlje konačno pridružile, ruske oružane snage bile su toliko zaglavljene u Ukrajini da nije bilo takozvanih posljedica.

To ne znači da je Rusija bila besposlena. Čak i prije pristupanja dviju zemalja NATO-u, Kremlj je bio zauzet nanošenjem štete njima i drugim zapadnim zemljama na nevojne načine. Kibernetički napadi koje provodi ili odobrava Kremlj prouzročili su haos američkim vozačima, britanskim bolnicama i bezbrojnim drugima.

Prošle jeseni, Rusija je počela dovoditi toliko migranata na finsku granicu – sa svrhom da nadvlada finske vlasti – da je Helsinki morao potpuno zatvoriti prijelaze. Čini se da je Rusija bila uključena u misterioznu sabotažu dva podmorska kabla i jednog cjevovoda u švedskim, finskim i estonskim vodama, također prošle jeseni: osumnjičeni počinitelj, kineski kontejnerski brod, intenzivno je surađivao s ruskim vlastima i plovio do i od Ruske luke na Baltičkom moru prije i poslije incidenata.

Rusija, zapravo, može nastaviti s novim oblicima agresije u sivoj zoni između rata i mira jer se ne suočava s nikakvim kaznama za takvu agresiju. Zapadne zemlje jednostavno neće odgovoriti ‘oko za oko’. Zamislite kada bi vlade liberalnih demokracija okupile tražitelje azila i smjestile ih na rusku granicu ili dopustile cyber-bandama sa sjedištem na Zapadu da paraliziraju ruske bolnice.

Ratovanje u ‘sivoj zoni’

Uistinu, Rusija može nastaviti s inovacijama u sivoj zoni koristeći ne samo vlastito vladino osoblje, već i sve vrste slobodnjaka. Koordinirana sabotaža francuskih željezničkih pruga velike brzine još je jedan primjer agresije sive zone; sofisticiranost napada sugerira državnog aktera, ali možda nikada nećemo saznati ko je to učinio.

Zapadne vlade mogu posumnjati u vezu između naizgled neovisnih počinitelja i Kremlja, ali dokazivanje takvih veza praktički je nemoguće.

“Rusija je jednostavno mogla platiti nekim kriminalcima da provale u postrojenja za vodu – samo ne znamo”, rekao je Toveri. “Ali ono što znamo je da provale vežu resurse vlasti i stvaraju strah među ljudima”.

Finska nije prva zemlja koja je doživjela napad na opskrbu vodom. Ovog maja, Janet McCabe, zamjenica upravitelja američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA), upozorila je da Kina, Rusija i Iran “aktivno traže sposobnost da onesposobe kritičnu infrastrukturu SAD-a, uključujući vodu i otpadne vode”. Prošle je godine, na primjer, hakerska grupa Cyber ​​Av3ngers povezana s Iranom preuzela kontrolu nad nekim funkcijama vodovoda u gradu Aliquippa u Pennsylvaniji, što je prisililo nadležne za vode da se prebace na ručne operacije.

Ove godine, takozvani haktivist koji je povezan s Rusijom pokušao je ometati vodovodne operacije u nekoliko teksaških gradova, izvjestio je CBS News. Kineska državna kibernetička grupa Volt Typhoon ciljala je na američka vodna postrojenja i druge kritične usluge.

“Sistemi pitke vode i otpadnih voda privlačna su meta kibernetičkih napada jer su ključni infrastrukturni sektor, ali im često nedostaju resursi i tehnički kapaciteti za usvajanje rigoroznih praksi kibernetičke sigurnosti”, upozorili su administrator EPA-e Michael Regan i savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.

Bit će potrebno mnogo da se pobudi strah među Fincima, koji su vidjeli dio ruske otvorene i prikrivene agresije. Ali mogućnost da nečija voda bude oštećena sigurno će stvoriti brige; uostalom, čak ni invazija nije tako opasna kao rašireno trovanje pitke vode. Bez obzira na to je li Rusija povezana s provalama u finske vodene elektrane, proizašla tjeskoba sigurno će zadovoljiti Kremlj. U međuvremenu, mi ostali također možemo učiniti svoj dio – ne paničareći i držeći flaširanu vodu kod kuće.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!