Kako su se vijesti o padu režima Bashara al-Assada i bijegu diktatora proširile tokom vikenda, mnogi Sirijci su pohrlili na javne trgove kako bi proslavili. Međutim, za hiljade drugih nije bilo vremena za slavlje. Krenuli su pravo prema zatvorima, koje su otvorili pobunjenici, u očajničkoj potrazi za prijateljima i porodicom.
Kako piše Economist, mnogi su nestali u Assadovom lavirintu tajnih zatvora i mučilišta prije više od jedne decenije. Izvan Damaska saobraćaj je bio zaustavljen kilometrima na putu za Sednayu. Među svim simbolima Asadove brutalnosti, nijedan nije bio tako moćan kao zatvor koji se nalazi tamo.
Mnogi od desetina hiljada ljudi odvođenih decenijama u ono što su Sirijci zvali al-Maslakh al-Basharia, klaonicu ljudi, nikada nisu izašli. Grupe za ljudska prava procjenjuju da je između 13.000 i 30.000 ljudi ubijeno samo u Sednayi od početka sirijske pobune 2011. godine. A tu su i mnogi drugi zatvori.
Podzemne ćelije
Ono što su ljudi zatekli kada su stigli u u zatvor bilo je još gore nego što su zamišljali. Režim je iskopao skrivene ćelije u zemlji ispod zatvora, zbijajući po desetine ljudi u tamne odaje. U noćnom vazduhu oko zatvora odjekivali su krici, kako od agonije zbog patnje zatvorenika, tako i od zanosa zbog njihovog oslobođenja.
Ispražnjene ćelije zaudarale su na urin sadržan u plastičnim bocama; mokra ćebad bila su nagomilana u uglovima. U jednom hodniku ležala je proteza noge, čiji vlasnik nigdje nije pronađen. Na zidovima napuštene ćelije neko je napisao “uzmi me više” na arapskom. Grupa boraca otkrila je gvozdenu presu za koju su tvrdili da je korišćena za drobljenje ostataka pogubljenih zatvorenika.
Dan nakon što su pobunjenici zauzeli zatvor, nastavljena je potraga za zatvorenicima koji su još uvijek zarobljeni unutra.
Dozivali su pomoć iz tunela ispod glavne zgrade zatvora. Borci su pokušali da razbiju beton lopatama i kundacima pušaka, zabrinuti da bi se zarobljenici mogli ugušiti; nestanak struje je onemogućio podzemni ventilacioni sistem u zatvoru. Među onima koji su tragali za svojim nestalim članovima rodbine bio je Yeman al-Eyan, 18-godišnjak čiji je ujak bio u pritvoru 12 godina. Porodica se posljednji put čula s njim 2017. Kada im je bila dozvoljena rijetka posjeta zatvoru, “bio je kao kostur”, rekao je Eyan.
Grupe muškaraca koristile su svjetlo svojih telefona da pregledaju stare registre pronađene u zgradi. Drugi su pregledavali komadiće papira na podovima prostorija za osoblje. Oslobođeni zatvorenici i dalje su izlazili iz zgrade, mršavi i iznemogli, obrijanih glava. Neki su bili toliko traumatizirani da su zaboravili svoja imena. Pobunjenici su ih okupili u obližnjoj džamiji kako bi pokušali da ih identifikuju.
Eyan, koji dolazi iz obližnjeg sela, rekao je da su helikopteri stigli u zatvor u popodnevnim satima 7. decembra, prije nego što su pobunjenici stigli na mjesto. On smatra da su odveli stražare i neke zatvorenike koje je režim smatrao posebno važnim.
Nakon što su otvorili zatvor, Hayat Tahrir al-Sham, pobunjenička grupa predvođena Jolanijem koja za sada, čini se, vodi Damask, objavila je listu imena odbjeglog zatvorskog osoblja.
Osim porodice Assad, odbjegli zatvorski čuvari su trenutno vjerovatno najomraženija grupa u Siriji. Sirijci su euforični što je Assad otišao. Međutim, tek su počeli da shvataju dubinu njegove okrutnosti.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!