Zemlje Latinske Amerike pune su nasilja koje izazivaju pripadnici kriminalnih bandi. Stope ubojstava rastu iz mjeseca u mjesec, a lokalne vlasti na sve načine pokušavaju mlade odvratiti od lake zarade kojom ih privlače klanovi. Novinar britanskog Telegrapha godinama je pratio priču plaćenog ubojice tzv. sicarija, koji je prvi put ubio sa samo 13 godina.

Andres Camilo Romana, 12-godišnjak iz gradića na pacifičkoj obali Kolumbije, sebe i majku uzdržavao je skupljajući smeće s plaže. Kao i većina njegovih vršnjaka, imao je velike snove. Najviše od svega želio je, ispričala je njegova majka, otići živjeti u Kanadu i vidjeti snijeg.

“Bio je dobar dječak, teško je radio. Nikada ga nije privlačila laka zarada, bande i nasilje”, kazala je Jacinda Romana za The Telegraph.

Već prije svoje tinejdžerske dobi ošinula ga je brutalna stvarnost nakon što su njega i dvojicu prijatelja od 9 i 17 godina u travnju 2021. napali pripadnici lokalne bande. Pretučeni su zbog sumnje da su protivničkoj bandi dobavljali vrijedne informacije. Napadnuti su mačetama. Andres je, kaže njegova majka, pronađen s rasporenom utrobom. Nije mu bilo spasa.

Najnasilniji dijelovi planeta

Gradić Quibdo, kao i mnogi gradovi Latinske Amerike, preplavljen je terorom bandi i organiziranim kriminalom. Jedno je to od trenutačno najnasilnijih područja na planetu. Statistika je zastrašujuća – stopa ubojstava je 127 na 100.000 stanovnika što Quibdo dovodi do drugog mjesta nakon meksičke Tijuane. Više od pola žrtava u Quibdu mlađe je od 30 godina, među njima je mnogo djece.

Prema podacima Panameričke zdravstvene organizacije, ubojstvo je vodeći uzrok smrti među muškarcima u dobi između 10 i 24 godine na području Latinske Amerike i Kariba. Kod žena iste dobi ubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti. Većina tih smrti direktno je povezana s nasiljem među bandama. Stručnjaci kažu kako je porast stope ubojstava tijekom pandemije direktna posljedica ekonomske nejednakosti u tom dijelu svijeta.

Razgovor s policijom prije smrti

Trojica dječaka s početka priče zarobljeni su i satima mučeni prije nego što su ih upucali. Njihova tijela bačena su na ulicu kako bi ih svi vidjeli. Čudom, devetogodišnji Cristian David Mena napad je preživio. Pripadnici bande odsjekli su mu jednu ruku i ispalili više metaka u torzo. Tijekom posljednja tri dana života uspio je policiji ispričati što se dogodilo, a onda je preminuo na operacijskom stolu.

Iako je tijekom pandemije stopa ubojstava u svijetu drastično pala, porasla je stopa planiranih likvidacija i to najviše u Sjevernoj i Južnoj Americi. Brazil je vodeći na toj crnoj listi, s više od 40 tisuća ubojstava u 2022. godini. Porast stope ubojstava zabilježen je i na nekim karipskim otocima.

Nezamislivo nasilje

U zemljama Latinske Amerike generacije su izložene valovima nasilja kakve su ostatku svijeta gotovo nezamislive.

Jonny je mladić sa sjevera Kolumbije. Ubijati je počeo kada je imao samo 13 godina. Kao član Zaljevskog klana stekao je reputaciju i smatran je jednim od najučinkovitijih članova. Zaljevski klan bavi se krijumčarenjem droge, ljudi i zlata.

Jonnyjev izgled odaje dječačku nevinost, ali ono čime se bavi zastrašujuće je.

“Ne mislim da je ono što radim ubojstvo. Ljudi koje ubijam to su zaslužili”, govori mladić čija se uloga u klanu naziva sicario. To su oni koji u klanu obavljaju ”društveno čišćenje”. Reagiraju i na najmanju naznaku nepoštivanja autoriteta Zaljevskog klana i njihovih planova. To uključuje i ubijanje onih koji drogu prodaju neovlašteno, kao i onih koji odbiju platiti iznude i doušnike. Mete su i ovisnici te pripadnici LGBT zajednice.

“Održavamo red, a biti sicario je lov na laki novac. Većina male djece je gladna pa se pridruže klanu jer samo žele zaraditi za svoje obitelji”, objašnjava Jonny. Ulaskom u bandu, otvaraju se nove mogućnosti i inače teško ostvarive prilike. Mladi dobivaju njima najvažnije – status.

Od sitnih poslova do traženog ubice

“Postao sam netko, netko važan”, svjedoči Jonny dok mu oko vrata visi debeli zlatni lanac, a na nogama nosi markirane tenisice.

“Moja obitelj nije imala ništa, rastao sam gladan. Do svoje osme godine nisam imao ni cipele”, kaže Jonny dodajući da mu je svijet bandi otkrio dečko starije sestre.

Njegov kriminalni put slijedi poznati obrazac – upoznao je zapovjednika i brzo napredovao. Od sitnih poslova, dostava i prijetnji pa do ubojstava. Nakon svega što je prošao, ljut je i ogorčen jer mu svijet koji smatra prosječnim nije dao pravednu priliku.

“Nikad nisam razumio zašto neki ljudi mogu imati sve, a drugi ništa. A to što ubijam, to je posao. Da nisam ja to učinio, netko bi drugi. Radim da zaradim, svi moramo zaraditi za život”, objašnjava Jonny i ogorčeno dodaje kako svijet za njega nije briga.

Najteže je prvi put

Kad je prvi put ubio, kaže, bilo mu je teško.

“Ali svaki sljedeći put postaje lakše. Navali adrenalin i postaješ ovisan. Ključno je ne razmišljati o osobi, nego o novcu”, ispričao je novinaru Telegrapha. Jednom je bio u zatvoru i to zbog ubojstva mladića homoseksualca. Nakon kratkog vremena je pušten i otada ima naviku zlokobno se smješkati.

“Previše sam pametan da bi me uhvatili. Znam što sam učinio i oni znaju, samo oni nisu u stanju obaviti svoj posao kako treba. Sada sam nepobjediv”, kaže.

Oni sicariji koji ipak ostanu u zatvoru prisiljeni su na neku vrstu rehabilitacije. Jedan od koraka je samorefleksija. Zatvorenici, mahom maloljetnici, odrađuju vježbe kako bi istražili svoj identitet. Za to često koriste boje i maske.

“Vani se osjećaš snažnim, velikim i važnim. Ne razmišljaš ni o čemu osim o tom novcu, a kada te uhvate – da li se to isplati? Sada mislim da dugoročno ne”, govori 15-godišnji zatvorenik Moises.

Za mnoge kajanje ne postoji

Neki ipak razviju osjećaj kajanja, sazriju i shvate da čine zlo, dok Jonny i dalje vjeruje da ni za jedno od 30 ubojstva koja je počinio neće biti kažnjen. Godine 2017. postao je doušnik vlastima te na taj način spasio živu glavu od Zaljevskog klana. Priznaje da nije imao izbora.

“Bio je to najlakši način da ih skinem s vrata”, kaže. Pet je godina proveo u sustavu zaštite svjedoka i tijekom tog vremena uspio je završiti srednju školu i naći posao. Iako izvan bande, i dalje strahuje za vlastiti život. Usamljen je i ne izlazi puno.

Lokalne vlasti na razne načine pokušavaju mlade ljude odvratiti od priključivanja bandama. Proces je to koji zahtjeva ulaganja, pomno planiranje, ali i vrijeme. Primjerice, upravo grad Quibdo mladim pripadnicima bandi nudi minimalne plaće i školarine kako bi se udaljili od kriminalnog života. Jedan je to od pokušaja provedbe programa Totalni mir koji je naišao na kritike mladih koji su svoje školovanje morali sami platiti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad