Novi narodni front (NFP), četverostranački lijevičarsko-zeleni savez, bio je pobjednik nedjeljnih francuskih parlamentarnih izbora, vrativši 182 poslanika u skupštinu od 577 mjesta koja je sada podijeljena između tri velika suprotstavljena bloka od kojih nijedan nema većinu, piše Guardian.
Evo koje stranke čine NFP, šta predlaže, ko su njegove ključne ličnosti, i da li će možda moći da nastave da rade zajedno.
Koje stranke čine NFP?
Najveća je “Nepokorena Francuska” (LFI), koju predvodi radikalno ljevičar Jean-Luc Mélenchon. LFI je osnovana 2016. godine. Radi se o radikalnoj ljevičarskoj i populističkoj stranci koja vjeruje da tradicionalne stranke i političke organizacije više ne služe demokratiji.
Na drugom mjestu je Socijalistička partija (PS), glavna stranka lijevog centra Françoisa Mitterrana i Françoisa Hollandea. Stranka je socijaldemokratska i proevropska, a decenijama je bila najveća stranka francuske ljevice, ali je na predsjedničkim izborima 2022. osvojila manje od 2 posto.
Francuska Zelena stranka (LE-EELV) je najnovija verzija pokreta osnovanog 1984. Imala je jedan period u vladi, pridruživši se ljevičarskom savezu s PS-om i komunistima 1997. godine, kada je njen tadašnji vođa, Dominique Voynet, bio ministar okoliša.
Francuska Komunistička partija (PCF), jedna od najstarijih u Evropi, dugo je bila glavna snaga na posleratnoj francuskoj ljevici, a također je služila i u vladi Lionela Jospina koju je vodio PS od 1997. do 2002. Ona i dalje ima za cilj “prevazilaženje” kapitalizma, ali je pragmatična u tom pogledu.
Kakav je program NFP-a?
Dok su sve četiri stranke rekle da su napravile ustupke, program NFP-a je pod jakim utjecajem programa radikalno-lijevičarske LFI, uključujući obećanja koja će značajno povećati ionako visoku javnu potrošnju Francuske.
NFP obećava da će: poništiti kontroverzne promjene Emmanuela Macrona u penzijama i vratiti starosnu granicu za odlazak u penziju na nivo prije 2010. godine (sa 64 na 60 godina); povećati plate u javnom sektoru; povezati plate sa inflacijom; povećati beneficije za stanovanje i mlade; smanjiti porez na dohodak i socijalno osiguranje za manje zarađivače; i uvesti porez na bogatstvo za bogate.
NFP također ima za cilj podizanje minimalne plaće, finansiranje 500.000 mjesta za brigu o djeci, ograničavanje cijena osnovnih namirnica, struje, plina i benzina, jačanje zelenih mjera – uključujući zakone o neutralnosti ugljika do 2050. – i preispitivanje zajedničke poljoprivredne politike EU.
Što se tiče vanjskih poslova, alijansa je rekla da će zahtijevati hitan prekid vatre u Gazi, priznati Palestinu, “zaustaviti agresivni rat Moskve” u Ukrajini, nastaviti s isporukom oružja Kijevu i “nepogrešivo braniti suverenitet i slobodu ukrajinskog naroda”.
Zašto su postigli tako dobar rezultat?
Iste četiri stranke formirale su sličan pakt, Nupes, nakon predsjedničkih izbora 2022. i prije parlamentarnih izbora, osvojivši nešto više od 150 poslanika. Prošle godine je propao zbog sukoba ličnosti i velikih razlika u politici.
NFP je u žurbi spojen nakon što je predsjednik Macron prošlog mjeseca odlučio raspustiti parlament nakon teškog poraza njegovog tabora na evropskim izborima, pri čemu je krajnje desničarski Nacionalni skup (RN) osvojio više od 30%.
Dok su milioni ljevičarskih francuskih birača rado glasali za kandidate NFP-a, alijansa je također imala koristi od “republičkog fronta” koji je izbačen nakon prvog kruga glasanja, a na kojem je udobno pobijedio RN.
Kako ne bi podijelio glasove protiv RN u potencijalnom drugom krugu, NFP je odustao od 132 uglavnom trećeplasiranih kandidata. No, više od 80 centrista također se povuklo u korist kandidata NFP-a, a mnogi pristalice centra i desnog centra tada su glasali za ljevičare kako bi blokirali RN.
Prema Ipsosu, 54% ljudi koji su glasali za Macronov tabor (Zajedno) u prvom krugu i 29% onih koji su glasali za Les Républicains desnog centra (LR) prešlo je na NFP kada je kandidat alijanse bio iz PS-a, Zelenih ili Komunističke partije. Manje ih je promjenilo mišljenje kada je kandidat NFP-a bio iz radikalnije LFI, ali su brojke i dalje bile značajne.
Može li se ovaj put savez održati?
Nupes je propao uglavnom zbog Mélenchonovog dominantnog i borbenog karaktera i sve radikalnijih stavova, ali i zbog dubokih političkih razlika u pogledu podrške Ukrajini, Evropske unije i rata u Gazi, s obzirom da je LFI odbio Hamas nazvati terorističkom grupom.
Vođa LFI-ja obećao je da će se povući u NFP-u, ali izgleda da se to nike desilo s obzirom da je zahtijevao u nedjelju da sljedeći francuski premijer dođe iz alijanse i provede “manifest” te stranke, bez većine.
Čak je nagovijestio i da bi i sam volio preuzeti taj posao. Međutim, kako navodi Guardian, njegovi česti izlivi bijesa, sitni napadi na protivnike, refleksivan antiamerički stav, eurofobija i česte opaske naklonjene Moskvi prije ivazije Ukrajine učinili su ga previše toksičnim.
Mélenchon se također suočio sa optužbama za antisemitizam, a nedavno je učesnike demonstracija protiv antisemitizma opisao kao “prijatelje bezuslovne podrške masakru (u Gazi)” i čini se da minimizira antisemitizam u Francuskoj opisujući ga kao “rezidualni”. On negira takve optužbe.
Mnogi Mélenchonovi kolege članovi NFP-a ga ne podnose, a oni koji su napustili LFI zbog njegovog ponašanja i sada su nezavisni ljevičarski poslanici, kao što su Clémentine Autain i François Ruffin, govore o njemu kao o “prepreci” ljevici.
Dok su Mélenchon i njegove pristalice poput Manuela Bomparda odbacili bilo kakav oblik koalicije sa centrom ili desnim centrom i insistirali da ne može biti “nikakvih pregovora” o programu NFP-a, druge vodeće ličnosti NFP-a, kao što je Raphaël Glucksmann, se ne slažu.
Glucksmann, koji je predvodio uspješnu kampanju PS-a za europske parlamentarne izbore, ponovio je izjave centrista rekavši da izborni rezultati zahtijevaju prekid “konfrontacijske politike bloka protiv bloka” i spremnost da se “razgovara, debatira – i promijeni politička kultura Francuske”.
Koja frakcija NFP-a može pobijediti i ko bi je mogao voditi?
Iako je LFI najveća frakcija unutar NFP-a, sa 74 poslanika, ostale tri stranke zajedno brojčano nadmašuju radikalno-lijevu stranku – PS ima 59 poslanika, Zeleni 28, a komunisti devet.
Autain je u ponedjeljak rekao da bi disidenti LFI-ja mogli pokušati formirati zasebnu političku grupu unutar NFP-a, vjerovatno s komunistima i nekim prekomorskim i drugim nepovezanim ljevičarskim poslanicima, što bi moglo dodatno oslabiti poziciju LFI-ja unutar saveza.
Lider socijalista Olivier Faure rekao je da će NFP imati za cilj da do sredine sedmice izađe sa kandidatom za mjesto premijera. Marine Tondelier, liderka Zelenih, rekla je da bi to mogao biti član jedne od četiri glavne stranke, ali i “neko izvan politike”.
“Najbolja metoda će biti konsenzus, zajedničko pronalaženje inteligentnih rješenja”, rekla je Tondelier, jedna od istaknutih zvijezda kampanje.
“Ako želimo da vladamo, moramo biti istinski ujedinjeni. Neće biti lako bez ozbiljnog kompromisa”, dodala je.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!