U Njemačkoj, kao i u većini drugih zemalja, političari na svakih par nedjelja menjaju pravila u borbi protiv korone. Šta je otvoreno, a šta zatvoreno, koliko su ograničena okupljanja? Jedna pokrajina bi to da promijeni.

Plan koji bi zemlji konačno trebalo da pruži perspektivu ima devet stranica i raznobojna slova. Društvo je u njemu podijeljeno u različite oblasti poput školstva, gastronomije i kulturne ponude. Incidencija – broj novih registrovanih zaraza u posljednjih sedam dana na 100.000 stanovnika – podijeljena je u četiri kategorije: iznad 100, ispod 100, ispod 50 i ispod 35.

U planu recimo piše da restorani moraju biti zatvoreni ako je incidencija iznad 50 – tada mogu samo da izdaju hranu za ponijeti. Ako incidencija stabilno padne ispod 50, onda u restoranima opet može da se sjedi, ali sa dvostruko manje gostiju nego prije pandemije. Ako padne ispod 35, onda se ukida i ograničenje radnog vremena.

To je detaljan plan kada i kako primjenjivati mjere tokom pandemije. Ako bi se postupalo po ovom planu, građani i preduzetnici više ne bi morali svakog trena da osluškuju koje će mjere donijeti politika i kada će ih opet promijeniti. Sve bi bilo jasno.

Za kritičare ovog pristupa stvar je nerealna. Oni misle da će, zbog pojave novih mutacija, ovakvi planovi morati da budu vraćeni u fioku. Za zagovornike je ovo pak već odavno bilo neophodno. Oni podsjećaju da se sa ranijim epidemijama uvijek tako radilo.

„Ljudi konačno znaju na čemu su“

Dirk Šredter je mozak pomenutog plana koji je usvojila pokrajinska skupština Šlezvig-Holšatajna na sjeveru Njemačke. Taj šef državne kancelarije, institucije koja administrira rad pokrajinske Vlade, nedjelje je proveo nad tabelama i u razgovorima sa virusolozima, epidemiolozima i ekonomistima, prije nego što je predstavio dokument.

„Kad smo predstavili plan, reakcije su bile nevjerovatno pozitivne“, kaže ovaj političar Demohrišćana. „Ljudi su rekli da je super da konačno znaju na čemu su. Psihološki je ovo ogromna prednost. Nije od pomoći kad se na svakih 14 dana odlučuje od nule.“

Za sada se pokrajina sa tri miliona stanovnika drži svog plana. Sličan model postoji u još par pokrajina, ali ne i na nivou Njemačke. „Mislim da smo razvili dobar primer za cijelu državu. Šarm je u tome što se na osnovu istih kriterijuma u različitim regionima mogu primjeniti različite mjere.“

Recimo, u Šlezvig-Holštajnu je incidencija sada 60. To znači da se 22. februara otvaraju škole i vrtići, a 1. marta zoološki vrtovi, cvjećare i marketi baštenske opreme.

To se ne dopada susjednom gradu-pokrajini Hamburgu gdje važe sasvim drukčija pravila. Zamjenica gradonačelnika, Katarina Fegebank iz stranke Zelenih, kritikuje jer se plaši „kakofonije popuštanja mjera“. Šredter joj odvraća da su i u Hamburgu mogli da pročitaju njegov stepenasti plan te da su sve znali na vrijeme.

Teško do jedinstvenih mjera

Kako je borba protiv zaraznih bolesti isključivo u nadležnosti pokrajina, Savezna Vlada iz Berlina ništa ne može da im nametne. Zato bi plan, poput onog u Šlezvig-Holštajnu, morala da usvoji svaka pokrajina ponaosob. I to najbolje isti plan, kako bi svi građani znali na čemu su.

Ali jasno je da od toga neće biti ništa. Detaljan plan postoji recimo u Donjoj Saksoniji i Tirinigiji, ali su dvije najveće pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija i Bavarska odbacile ideju. Tamo kažu da i dalje žele manevarski prostor da mjere mijenjaju zavisno od situacije.

Šredter će ipak početkom marta, na idućoj konferenciji pokrajinskih premijera i kancelarke, pokušati da izgura ideju jedinstvenog plana. Ali svjestan je da će i njegova pokrajina morati da mijenja sam plan po potrebi. Možda zbog mutacija virusa, ili zbog napretka vakcinacije ili popunjenosti bolničkih kapaciteta.

„Usred smo pandemije i učimo svakim danom“, kaže on. „Ali već sada je stepenasti plan ogroman uspjeh. Jer po prvi put imamo perspektivu koja prevazilazi sljedeću konferenciju.“