Nakon 12 sedmica protesta protiv pravosudnih reformi, izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je kako će narediti privremenu obustavu promjena kojima se željelo ograničiti ovlasti izraelskog pravosuđa i političarima osigurati praktički neograničenu vlast.

Premijerova najava uslijedila je nakon masovnih prosvjeda koji su se proširili po čitavoj zemlji, dodatno ojačavši kada je Netanyahu dan ranije otpustio ministra obrane nakon što je ovaj vladu pozvao da odgodi spornu reformu.

Zbog prosvjeda su zatvorena sveučilišta, a gradske službe prestale su djelovati. Najveća i najjača radnička organizacija u zemlji, Histadrut, pokrenula je štrajk. Liječnici su odbili raditi, izraelski generalni konzul u New Yorku dao je ostavku, prizemljeni su zrakoplovi u državnoj zračnoj luci. Deseci tisuća prosvjednika okupili su se ispred zgrade parlamenta, a desničarske skupine pozivale su na nasilje, koristeći “benzin, eksplozive, traktore, puške i noževe”, kako je prepričao jedan svjedok, protiv prosvjednika.

Izraelski predsjednik Isaac Herzog, čija uloga je u Izraelu uglavnom tek ceremonijalna, predstavio je početkom ožujka prijedlog kompromisa po pitanju pravosudne reforme kojim se željelo zaštititi demokraciju u Izraelu. Herzog je tada upozorio: “Izrael je u dubokoj krizi. Oni koji misle da je otvoreni građanski rat granica koju nećemo prijeći ne znaju o čemu govore. Ponor je vrlo blizu.”

Portal The Conversation krizu u Izraelu prati od početka godine, a donosi tri priče koje objašnjavaju što je na kocki.

1. ‘Ogromna prijetnja demokraciji’

Politolog Boaz Atzili s Američkog sveučilišta napisao je: “Demokracija nije samo stvar održavanja izbora. Demokracija je set institucija, ideja i praksi koje građanima omogućavaju kontinuirano, odlučujuće pravo glasa u oblikovanju vlade i njenih politika.”

Netanyahuova krajnje desna vlada koja je na vlast stupila na samom kraju prošle godine “predstavlja ogromnu prijetnju izraelskoj demokraciji, i to na nekoliko fronti,” upozorio je Atzili.

Opisao je četiri načina na koje nova vlast u opasnost dovodi demokraciju u Izraelu, počevši od “neprijateljskog pristupa konceptima slobode govora i prosvjeda” preko planova “kojima bi se dopustila diskriminacija LGBT osoba i žena” pa sve do “aneksije i apartheida na Zapadnoj obali” i “brisanja koncepta diobe vlasti.”

Sudovi u Izraelu, dodao je Atzili, “jedina su institucija koja može ograničiti moć vladajućih stranaka.” Pravosudna reforma izbrisala bi tu diobu vlasti i, napisao je Atzili, “kao i Turska, Mađarska ili čak Rusija, Izrael bi postao demokracija tek imenom, ali bez ijedne institucije ili ideje fundamentalne za vlast izabranu od naroda, koja radi za narod.”

2. ‘Iznimno opasan period’

Akademik Dov Waxman, stručnjak za Izrael na američkom sveučilištu UCLA, rekao je da je u početku vjerovao kako su upozorenja da bi moglo doći do građanskog rata ili sukoba “pretjerana i stvaraju nepotrebnu paniku.”

Međutim, prosvjedi su se rasplamsali, a broj sudionika narastao s desetaka tisuća do nekoliko stotina tisuća ljudi. Waxman je sredinom veljače promijenio mišljenje: “Sada vjerujem kako su ta upozorenja utemeljena. Izrael zaista ulazi u iznimno opasan period.”

Prosvjedi su, piše Waxman, “motivirani strahovima oko ove pravosudne reforme, no mislim da su oni znak šire nervoze, straha mnogih Izraelaca zbog budućnosti demokracije u Izraelu, ali i budućnosti zemlje kao takve.”

No dok Izraelci izlaze na ulice u obrani demokracije, oni u svoje prosvjede nisu uključili Palestince.

“Sigurno razumijem zašto mnogi Palestinci osjećaju da ova nagla zabrinutost za demokraciju u Izraelu potpuno ignorira činjenicu da gotovo 50 posto populacije kojom vlada Izrael nema jednaka prava niti može glasati na izraelskim izborima,” napisao je Waxman. “Činjenica da mnogi Izraelci te dvije stvari ne povezuju sugerira da oni demokraciju vide samo kao unutarnji problem koji nema nikakve veze s palestinskim pitanjem.”

Kriza bi također mogla nanijeti štetu izraelskim interesima van zemlje. “Ako zavlada mišljenje da Izrael više nije demokracija, ili barem nije liberalna demokracija, “piše Waxman, “to bi moglo dodatno oslabiti podršku koju Izrael ima u američkom Kongresu i u Demokratskoj stranci. Moglo bi otežati proces izglasavanja američke pomoći Izraelu.”

3. Politička kriza mogla bi postati sigurnosna kriza

Dan Arbell, akademik s Američkog sveučilišta koji je služio u izraelskoj vojsci i diplomaciji, naglašava jedan dosad neviđeni aspekt prosvjeda.

“Dokaz krize nije samo veličina prosvjeda ili njihovo trajanje,” napisao je. “Treba vidjeti tko točno prosvjeduje.”

Iako na prosvjedima sudjeluju ljudi iz čitavog niza profesija i s različitim interesima, piše Arbell, “među njima je i skupina koju se rijetko vidjelo na dosadašnjim prosvjedima u čitavoj 75-godišnjoj povijesti zemlje: rezervisti izraelskih obrambenih snaga.”

Ti rezervisti, napisao je, “najavili su da neće sudjelovati u svojim dužnostima ako reforma bude izglasana u parlamentu.”

To je znak da su “implikacije ove krize mnogo šire od domaće političke arene.” Kriza ne dotiče samo civilno društvo. “Osim što prijeti da će potkopati gospodarstvo i produbiti društvene podjele,” piše Arbell, “kriza bi mogla nanijeti ozbiljnu štetu izraelskoj nacionalnoj sigurnosti i izazvati ustavnu krizu koja bi mogla zahvatiti i vojsku.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad