Studija: Jesu li stranci doista skloniji kriminalu od Nijemaca?

Prema policijskim statistikama, osobe bez njemačkog državljanstva češće čine kaznena djela od njemačkih državljana. To potvrđuje i sociologinja i kriminologinja Susann Prätor, profesorica na Policijskoj akademiji Donje Saske. Ali, kaže ona, ta slika je nepotpuna.

Kada se statistike očiste od izobličenja koje nastaje zbog različite sklonosti prijavljivanju, stranci nisu zastupljeni 2,6 puta češće od Nijemaca, nego 1,7 puta. Razlika dakle postoji, ali je znatno manja nego što pokazuje sirova policijska statistika.

Šta je "svijetlo", a šta "tamno polje" kriminala?

Prätor je s kolegama sa Sveučilišta u Zürichu i Instituta za istraživanje kriminala Donje Saske u novoj analizi proučavala podatke o kriminalu u Njemačkoj. Ispitala je dvije vrste podataka. Prvu čine djela koja su izašla na vidjelo i pojavljuju se u policijskim statistikama, takozvano "svijetlo polje".

Drugu čine djela koja nisu prijavljena ni otkrivena, takozvano "tamno polje". Ona se ne pojavljuju ni u jednoj službenoj statistici i nisu utvrđena reprezentativnim anketama.

Zašto se stranci češće pojavljuju u policijskim podacima?

Prema Prätor, studije neprijavljenog kriminala pokazuju da je spremnost na prijavljivanje zločina protiv stranih državljana više nego dvostruko veća. To znači da se te osobe češće prijavljuju. Djela koja počine stranci imaju dvostruko veću vjerovatnoću da završe u policijskoj statistici nego djela koja počine Nijemci.

Razlike između dvije skupine vide se i u statistikama neprijavljenog kriminala, ali su znatno manje izražene. Slično pokazuju studije tamnih brojki o maloljetničkom nasilnom kriminalu: mladi stranci su 1,6 puta skloniji nasilju od Nijemaca.

Objašnjava li kultura razliku?

Prätor kaže da sklonost nasilju potiču kategorije poput mladih, muškaraca, neobrazovanih i sklonih nasilju. Određeni koncept muževnosti također igra ulogu, "odakle god on dolazio". Kulturološki faktor, kaže, ne vidi, suprotno predrasudama da muževnost i nasilje imaju veću ulogu u drugim kulturama.

Ona upućuje na istraživanje o prihvaćanju nasilja. Prema njemu, pet posto njemačke mladeži ima pozitivan stav prema nasilju, a među mladima bez njemačkog državljanstva taj udio je deset posto. Prema kriminologinji, to nije dovoljno da bi se kultura smatrala objašnjavajućim faktorom.

Ključnim smatra porodični odgoj, jer se stavovi o nasilju oblikuju u domu. Ko je doživio nasilje kod kuće, kaže ona, ima drugačiji odnos prema nasilju od onoga ko ga nije doživio.

Koliko ljudi stvarno čini teška djela?

Prätor je proučavala policijske zapise o teškim djelima, poput nanošenja teških tjelesnih povreda ili ubistva iz nehaja. Prema njenim riječima, 0,2 posto Nijemaca počini nasilna krivična djela, u poređenju sa 0,6 posto ne-Nijemaca.

Ona dodaje da više od 99 posto ljudi koji žive u Njemačkoj, bilo njemačkog ili stranog porijekla, uopće ne čini nikakva ozbiljna kaznena djela.

Prema studijama medijskih stručnjaka, 95 posto priopćenja za javnost AfD-a usredotočeno je na osumnjičene koji nisu Nijemci. Djela s njemačkim osumnjičenima gotovo se u potpunosti ignorišu. Prätor ocjenjuje da je tvrdnja kako su stranci inherentno puno nasilniji jednostavno neistinita.

Je li nasilje u Njemačkoj u porastu?

Prätor smatra da je Njemačka na dobrom putu, iako to ponekad ne izgleda tako. Prije pedeset ili šezdeset godina roditeljsko nasilje u odgoju bilo je mnogo češće nego danas. Nasilje mladih također je znatno niže nego 1990-ih ili početkom 2000-ih.

Šta slijedi i šta predlaže kriminologinja?

Prätor, koja obučava i buduće policajce, apeluje na političare da jače naglase pozitivne aspekte migracija. Smatra da je rasprava o imigraciji previše negativno iskrivljena zbog krutog fokusa na policijsku statistiku kriminala. Prema njenim riječima, velika većina ne-Nijemaca dobro radi i izuzetno je dobro integrirana.

Iznad svega, kaže, država mora uložiti više novca u prevenciju. To znači rad s djecom i mladima što ranije, jačanje socijalnih vještina u vrtićima i školi te reagovanje kad se dogode incidenti nasilja. Važno je i ulaganje u infrastrukturu i aktivnosti u slobodno vrijeme u određenim regijama.

Ključni faktor nasilja među mladima, bez obzira na porijeklo, prema njoj je nedostatak smislene dnevne rutine.