Nakon što je Rusija u veljači 2022. pokrenula invaziju na Ukrajinu, Gruzija je imala dobre razloge da oštro osudi agresora i na sve načine podrži žrtvu. Samo 14 godina ranije ta nekadašnja sovjetska republika također je iskusila rusku agresiju, koja je nakon pet dana neravnopravnog sukoba završila primirjem i gruzijskim gubitkom 20 posto nacionalnog teritorija.
Međutim, dogodilo se upravo suprotno, a događaji u posljednje dvije godine ukazuju da se sudbine i putanje Gruzije i Ukrajine umnogome isprepliću, ponajprije u domaćim političkim previranjima i desetljećima turbulentnih odnosa s moćnim susjedom.
Gruzija prvo osudila rusku agresiju, ali…
Iako je Gruzija isprva deklarativno osudila rusku invaziju, vlada pod vodstvom centrističke stranke Gruzijski san ubrzo se priklonila Moskvi, s kojom danas održava uglavnom bliske diplomatske i trgovinske odnose.
Ne samo da Gruzija nije prihvatila sankcije protiv Rusije nego već pune dvije godine odbija pomoći Ukrajini na bilo koji način. Gruzijska vlada odbila je čak i ukrajinski zahtjev za povrat sustava protuzračne obrane koji je dobila kako bi se lakše obranila od ruskog napada 2008. godine.
Opravdavajući taj potez, tadašnji gruzijski premijer Irakli Garibašvili rekao je da bi pridruživanje zapadnim sankcijama i pružanje pomoći Ukrajini samo naštetilo njegovoj zemlji i narodu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opozvao je nakon toga veleposlanika iz Tbilisija i nazvao ovu odluku nemoralnom, prenosi Index.
Masovni prosvjedi u Tbilisiju
Pa ipak, masovni prosvjedi protiv vlasti koji već danima traju u Tbilisiju ukazuju na to da gruzijsko društvo nije jedinstveno u svrstavanju na rusku stranu. Stotine tisuća prosvjednika svakodnevno se sukobljavaju s policijom, koja koristi vodene topove, suzavac i gumene metke, zbog kontroverznog zakonskog prijedloga o “transparentnosti stranog utjecaja”.
Bude li zakon stupio na snagu do kraja svibnja, kao što Gruzijski san najavljuje, sve udruge, ustanove i organizacije u zemlji morat će javno deklarirati uplate iz inozemstva koje premašuju 20 posto njihovog godišnjeg proračuna. Gruzijska oporba pod vodstvom prozapadnog i liberalnog Ujedinjenog nacionalnog pokreta tvrdi kako je zakonski prijedlog osmišljen da ušutka i uguši bilo kakav politički i društveni otpor. Sličan zakon u Rusiji se koristi za kažnjavanje kritičara vlade i progon neovisnih medija.
Upravo iz Moskve stiže snažna podrška gruzijskoj vladi. Ruski filozof blizak Kremlju Aleksandar Dugin tvrdi da je Gruzija na dobrom putu zbog donošenja spomenutog zakona. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov okrivio je Zapad za izazivanje “antiruskih osjećaja” među Gruzijcima, a podršku namjerama vlade izrazio je i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Da bi zakon postao važeći, mora proći i treće čitanje u gruzijskom parlamentu, a potom bi ga trebala potpisati i gruzijska predsjednica Salome Zurabišvili, koja je obećala staviti veto. No zahvaljujući većini u parlamentu, Gruzijski san može srušiti veto i ipak donijeti zakon. Na dan trećeg čitanja, 17. svibnja, u Tbilisiju se očekuju dosad najveći prosvjedi.
Sve podsjeća na Majdan
Prilično je jasna poveznica gruzijskih prosvjeda s događajima na kijevskom trgu Majdan od studenog 2013. do ožujka 2014. godine, koji su doveli do potpune promjene paradigme u ukrajinskom društvu i politici.
Opširnije na portalu Index.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!