Britanski historičar i analitičar Hisham A. Hellyer u intervjuu za N1 poručuje kako bi eventualni napad izraelskih snaga na Rafah predstavljao katastrofu koja će nas pratiti decenijama. Hellyer ključnim vidi američki uticaj na izraelske političare i poručuje da bez Washingtona ne može biti pronađeno bilo kakvo rješenje za probleme koji trenutno potresaju Bliski istok.

N1: Situacija na Bliskom istoku se pogoršava iz sata u sat, a ne iz dana u dan ili sedmicu, posebno situacija u Gazi i oko Rafe. Izgleda da za to nema rješenja. Međunarodna zajednica pokušava nešto. Izrael odbacuje, prihvata i odbacuje. Hamas radi svoje. Kako generalno gledate na situaciju?

HELLYER: Nažalost, mislim da je situacija veoma teška. Izraelci su vrlo jasno stavili do znanja da namjeravaju napasti Rafu. Naravno, okupirali su Pojas Gaze od 1967. Ali dovođenje vojnih snaga u Rafu u vrijeme kada se oko 2 miliona ljudi pokušava skloniti u vrlo, vrlo mali dio jednog od najgušće naseljenih područja na svijetu, mislim da je to recept za potpunu katastrofu. Govorimo o masovnim žrtvama, masakru, zbog čega mislim da ih čak i izraelski saveznici širom svijeta upozoravaju i govore im da to ne rade, da to nije nešto što bi podržavali. Dakle, vrlo je jasno da svi shvataju da je ovo zaista opasno vrijeme. Nažalost, istovremeno, sve je to priča. I ne mislim da je sve to priča u smislu da oni to ne misle. Sve je to priča u smislu da nisu voljni staviti nikakvu silu iza toga. Dakle, Sjedinjene Države su vrlo jasno stavile do znanja, nemojte ulaziti u Rafu. Ali zašto bi Izrael slušao kada Izraelci znaju da Sjedinjene Države zapravo neće učiniti ništa ako uđu u Rafu. Dakle, postoji sva ta poluga koja postoji na Izraelcima koja bi se mogla iskoristiti kako bi se natjerali da isprave svoje ponašanje. No, ništa od ove poluge se ne koristi.

N1: Situacija u Izraelu je posebno zanimljiva jer je premijer u suštini politički talac svoje krajnje desnice koja želi da on uđe upotpunosti i uništi Gazu, ali i da uđe na Zapadnu obalu i da ih uništi. On trenutno ne želi da se dogovori. Može li promjena političkog establišmenta u Izraelu ili sastav vlade nešto promijeniti u ovoj situaciji ili će čak i bez Netanyahua sve ostati isto.

HELLYER: Dakle, ovdje ima nekoliko stvari. Prvo, ne mislim da je Netanyahu talac bilo koga osim sebe. Jasno je staavio do znanja da mu je prioritet nastavak vlastite političke karijere. Kako bi se držao tog cilja, da spreman je na kompromise i dogovore sa krajnjom desnicom. Uveo je krajnju desnicu u Izrael. Krajnja desnica je na vlasti u Izraelu kao rezultat Benjamina Netanyahua i dobila je ogromnu moć kao rezultat njegove vlade. Rekavši to, u slučaju da Netanyahu sutra nestane, ne mislim da bi to nužno bila najveća vijest, jer, kao što sam rekao, krajnja desnica je izuzetno popularna u Izraelu. A središte izraelske politike pomijeralo se sve više udesno tokom posljednjih deset, petnaest godina. Dakle, čak i bez “ lijevog centra” u odnosu na Netanyahua, oni i dalje imaju članove svojih stranaka koji vrlo blagonaklono govore o “ dobrovoljnoj migraciji Palestinaca iz Gaze.” Imate ministra Galanta, koji nije iz tog dijela političkog spektra, a on je već nametnuo “ no go zone unutar Gaze, na vlastitoj teritoriji Gaze.” Dakle, stvaranje tih tampon zona, što efektivno smanjuje teritoriju Gaze. Ovdje nema partnera za bilo kakva pristojna rješenja koja mogu vidjeti.