Sukob u Ukrajini ulazi u treću kalendarsku godinu. Linije ratišta gotovo da se nisu pomicale u posljednjih nekoliko mjeseci, no može li se tok rata promijeniti u novoj 2024. godini? Analizu donosi BBC.

Predsjednik Volodomir Zelenski priznao je da proljetna ofanziva njegove zemlje nije bila uspjeh kakvom se nadao. Rusija još uvijek kontrolira oko 18% Ukrajine.

Za BBC su govorila tri vojna analitičara o tome šta misle kako bi se događaji mogli odvijati u sljedećih 12 mjeseci.

Rat će trajati, ali ne unedogled

Barbara Zanchetta, Odsjek za ratne studije, King's College London

Izgledi za kraj rata u Ukrajini i dalje su turobni. U usporedbi s ovim periodom prošle godine, Vladimir Putin je jači, politički više nego vojno.

Situacija na ratištu ostaje neizvjesna. Odnedavno se čini da je ukrajinska zimska ofanziva zaustavljena. Ali nema ni ruskog iskoraka. Više nego ikad, ishod ovisi o političkim odlukama koje se donose miljama daleko od središta sukoba – u Washingtonu i Briselu.

Impresivna demonstracija jedinstva Zapada prikazana 2022., koja je trajala tokom 2023., počinje se kolebati, smatra Zanchetta.

Američki paket odbrambene pomoći je talac onoga što je predsjednik Joe Biden s pravom nazvao “sitnom politikom” u Washingtonu. A budućnost ekonomske pomoći EU naizgled ovisi o neskladnom stajalištu Mađarske.

Oklijevanje u prijestolnicama Zapada ohrabrilo je Putina. Njegovi nedavni javni nastupi i prkosne izjave pokazuju da je, što se njega tiče, Rusija u ovome dugoročno.

Dakle, hoće li Zapad imati snage i izdržljivosti nastaviti se suprotstavljati njemu i svemu što on predstavlja?

Odluka EU da otvori pregovore o članstvu s Ukrajinom i Moldavijom više je nego samo simbolična, ističe vojna analitičarka. To implicitno znači daljnju podršku Kijevu, budući da bi budućnost Ukrajine u EU bila nemoguća s punom pobjedom Rusije.

U Washingtonu je malo vjerovatan potpuni preokret politike.

Iako je primamljivo govoriti o scenarijima kraja američke pomoći dok Trumpov rejting raste u anketama, bivši predsjednik, i pored svih teatralnosti, nije izašao iz NATO-a 2016. I ne bi sam mogao napraviti revoluciju u 75-godišnjem transatlantskom partnerstvu Amerike.

To ne znači da su nedavne pukotine u zapadnom taboru beznačajne. Za Zapad, a time i za Ukrajinu, 2024. bit će teža.

Za demokracije je dugoročni konsenzus u podršci ratu uvijek bio kompliciraniji nego za autokrate bez odgovornosti.

Iako je vjerovatno da će se rat povući kroz cijelu 2024., ne može se povući unedogled.

Uz oklijevanje Zapada, što podupire Rusiju, i u nedostatku državnog udara ili zdravstvenog problema koji bi doveo do Putinove smrti, jedini predvidljivi ishod bit će dogovoreno rješenje koje za sada obje strane i dalje odbijaju, zaključila je Zanchetta

Pred nama je godina konsolidacije

Michael Clarke, bivši glavni direktor Royal United Services Institute

Ruska invazija na Ukrajinu 2022. donijela je povratak velikog rata na europski kontinent. Tok sukoba 2023. značio je činjenicu da se vratio i rat iz industrijskog doba.

Ratovanje u industrijskom dobu usmjerava značajne dijelove, ili u nekim slučajevima cijele ekonomije, prema proizvodnji ratnih materijala kao prioritetima. Ruski odbrambeni budžet utrostručio se od 2021. i sljedeće će godine činiti 30% državne potrošnje.

To će rat u Ukrajini učiniti dužim i traumatičnijim pothvatom od bilo čega što je Europa vidjela od sredine prošlog stoljeća. Nadolazeća godina pokazat će jesu li Rusija – i njezini dobavljači u Sjevernoj Koreji i Iranu – ili Ukrajina – i njezina podrška na Zapadu– sposobni i spremni ispuniti proždrljive zahtjeve ratovanja industrijskog doba, ističe Clarke.

Bilo bi pogrešno reći da su prve linije u Ukrajini u zastoju, ali obje strane su sposobne međusobno se boriti do mrtve tačke dok svaka pokušava preuzeti strateške inicijative.

Ruske snage bi se mogle ponovno pokušati probiti duž cijele fronte, barem kako bi osigurale cijelu regiju Donbasa. Ukrajina će vjerojatno pokušati iskoristiti uspjeh koji je imala u ponovnom uspostavljanju kontrole nad zapadnim Crnim morem i svojim vitalnim trgovačkim koridorom do Bospora, smatra Clarke.

A Kijev će vjerovatno pokušati prirediti još vojnih iznenađenja ruskim osvajačima kako bi ih izbacio iz ravnoteže u nekim područjima.

Ali u biti, 2024. izgleda kao godina konsolidacije i za Kijev i za Moskvu.

Rusiji nedostaje oprema i obučeno ljudstvo za pokretanje strateške ofanzive najranije do proljeća 2025.

U međuvremenu, Ukrajina treba zapadnu financijsku i vojnu podršku kako bi ostala u ratu tokom sljedeće godine, dok i ona izgrađuje svoje unutarnje snage kako bi stvorila uvjete za niz oslobodilačkih ofenziva u budućnosti.

Ratovanje industrijskog doba je borba između društava. Ono što se događa na bojnom polju u konačnici postaje samo simptom te borbe.

Vojni tok ovog rata 2024. više će se odrediti u Moskvi, Kijevu, Washingtonu, Briselu, Pekingu, Teheranu i Pjongjangu nego u Avdiivki, Tokmaku, Kramatorsku ili bilo kojem od razorenih bojišta duž prve linije, zaključuje Clarke.

Ukrajina će pritisnuti Rusiju oko Krima

Ben Hodges, bivši komandant kopnene vojske Sjedinjenih Država u Europi

Rusiji nedostaje odlučna, prodorna sposobnost da pregazi Ukrajinu i učinit će sve što može da zadrži ono što trenutno zauzima, koristeći vrijeme da ojača svoju odbranu dok se nada da će Zapad izgubiti volju da nastavi podržavati Ukrajinu.

Ali Ukrajina neće stati. Ona se bori za svoj opstanak i razumije što će Rusija učiniti ako stane. Sve više europskih nacija sada govori o potrebi za povećanjem pomoći u svjetlu zabrinutosti da SAD slabi u svojoj odlučnosti.

Međutim, Hodges predviđa da će početkom nove godine SAD ponovno otkriti svoju stratešku okosnicu i usvojiti paket pomoći koji je odgođen u Kongresu u decembru.

On također prgnozira da će Ukrajina učiniti sljedeće u nadolazećim mjesecima dok se priprema ponovno preuzeti inicijativu:

rekonstruirati jedinice istrošene višemjesečnim borbama koje će biti potrebne za ponovnu ofanzivu

poboljšati sistem zapošljavanja unutar Ukrajine kako bi se povećala raspoloživa radna snaga

povećati proizvodnju streljiva i oružja

poboljšati svoju sposobnost djelovanja protiv jakih ruskih mogućnosti elektroničkog ratovanja – ometanje, presretanje, lociranje.

Do početka ljeta Ukrajina će po prvi put moći koristiti borbene avione F16 američke proizvodnje, za koje se nada da će poboljšati njezinu sposobnost suprotstavljanja ruskim zrakoplovima i ojačati vlastitu protuzračnu obranu.

Strateški najvažniji dio Ukrajine koji ostaje okupiran od strane Rusije je Krim, što nazivamo “odlučujućim terenom”.

Ukrajina će učiniti sve što može da zadrži pritisak na tamošnje Ruse kako bi to učinilo neodrživim za rusku mornaricu u Sevastopolju, nekolicinu tamošnjih zračnih baza i njihovu logističku bazu u Dzankoyu.

Već su dokazali koncept. Sa samo tri krstareće rakete Storm Shadow koje je dostavila Velika Britanija, prisilili su zapovjednika Crnomorske flote da povuče trećinu svoje flote iz Sevastopolja.

Ukrajinci naravno nemaju neograničene resurse, pogotovo topničko streljivo i dalekometno precizno oružje.

Ali ruski vojnici su u gorem stanju. Rat je test volje i test logistike. Ruski logistički sistem je krhak i pod stalnim pritiskom Ukrajine, dodaje Hodges.