Zaboravite Hormuški moreuz: Ova blokada bila bi rizik od 10.000.000.000.000 dolara i posebno bi naštetila vojsci SAD-a

Sažetak i ključne tačke

- Stručnjak za odbranu Reuben F. Johnson procjenjuje katastrofalni potencijal blokade Tajvana od NR Kine u poređenju sa trenutnom energetskom krizom u Hormuškom moreuzu .

- S obzirom na to da operacija "Epic Fury" troši ogromne količine precizne municije, američka vojska se suočava s kritičnom ranjivošću: 90% najnaprednijih mikročipova na svijetu proizvodi tajvanski TSMC.

- Ovaj izvještaj analizira kineske kontrole izvoza rijetkih zemnih elemenata poput erbija i terbija iz decembra 2025. godine, zaključujući da bi poremećaj u Tajvanskom moreuzu, kroz koji se odvija 20% globalne pomorske trgovine, predstavljao udarac od 9,6% na globalni BDP i osakatio američku odbrambenu industrijsku bazu.

Gore od krize u Hormuškom moreuzu

Kako cijene nafte brzo prelaze poznatu granicu od 100 američkih dolara po barelu, ali su od tada pale i donekle se stabilizovale, svijet sve više usmjerava pažnju na Bliski istok i trenutnu američko-izraelsku agresiju.

Glavni razlog je taj što, kao što se beskrajno ponavlja u eteru posljednjih deset dana, blizu 20 posto ukupne globalne potrošnje nafte i 20 posto trgovine tečnim prirodnim plinom (LNG) prolazi kroz Hormuški moreuz.

U prosjeku bi 2026. godine kroz moreuz dnevno prolazilo otprilike 100 teretnih brodova. Između 60 i 70 posto ovih brodova su tankeri za naftu i LNG, što naglašava dominantnu ulogu Bliskog istoka na globalnim energetskim tržištima.

Osim toga, gotovo 90 posto izvoza sirove nafte i kondenzata kroz ovaj tjesnac šalje se na azijska tržišta . To uključuje neke od najvažnijih trgovinskih partnera Washingtona. Dovoljno je reći da su američki birači i lideri glavnih svjetskih ekonomija na ivici jer nagli rast cijena nafte odmah podiže cijene benzina na pumpama na nivoe kakve nisu viđene mjesecima.

Ali, kako ističe članak uredništva Washington Posta od 7. marta, postoji još jedan potencijalni embargo takve vrste da bi poremećaj u izvoznim tokovima nafte u poređenju s njim izgledao kao poslovična oluja u čajniku.

Ako bi postao embargo, to bi ne samo moglo uzrokovati daleko veću štetu američkoj ekonomiji i ostatku svijeta, već bi i osakatilo američku sposobnost proizvodnje većine svojih glavnih sistema naoružanja.

Carine na Peking

Američki predsjednik Donald Trump trenutno planira veliku državnu posjetu Narodnoj Republici Kini krajem ovog mjeseca. Pokušava upravljati osjetljivom ravnotežom u trgovini s Pekingom, a istovremeno pokušava upravljati sveobuhvatnim i eskalirajućim programom zračnih udara na Iran.

Ali ova vojna kampanja mogla bi se pokazati mnogo problematičnijom za Peking nego za druge nacije, budući da Kina kupuje 80 posto teheranskog izvoza nafte.

Zabrinutost je da bi, kako Kina počinje osjećati posljedice gubitka ove stabilne opskrbe sirovom naftom, moglo tražiti načine da izvrši odmazdu na SAD. Dok se Trump priprema za svoj prvi sastanak s generalnim sekretarom Komunističke partije Kine Xi Jinpingom od oktobra 2025. godine, ovo pitanje postaje sve zabrinjavajuće svakim danom koji prolazi.

To bi vrlo lako mogao biti odlučujući faktor u načinu na koji američki predsjednik nastavlja upravljati odnosima s najvažnijim američkim rivalom i vojnim konkurentom.

Tokom svog prvog mandata, 2016-2020. Trump je uspio da postigne niz sporazuma o pristupu Washingtona odnosima SAD-a i Kine. Činilo se da je Trump prihvatio aksiom da Washington treba da uvede daleko robusnije tarife na Kinu kao jedan od najefikasnijih mehanizama za pokazivanje američke snage.

Predvidljivo, Peking je odgovorio vlastitim mjerama. Konkretno, radilo se o kontrolama 12 vrsta izvoza rijetkih minerala iz Kine. To je uključivalo, između ostalog, holmijum, erbijum i terbijum.

Zatim je, 1. decembra 2025. godine, Kina uvela dodatna ograničenja koja zahtijevaju posebne, teško dostupne dozvole za izvoz ovih elemenata.

Noćna mora ako se odnosi pogoršaju

Dakle, kako bi se ovaj eskalirajući trgovinski sukob tipa "oko za oko" mogao pretvoriti u nešto mnogo gore i mnogo strašnije od ekonomskog pritiska uzrokovanog višim cijenama nafte?

Konkretno, trgovinska verzija nuklearne opcije bila bi ako bi Kina blokirala Tajvan do te mjere da bi ostrvska nacija bila odsječena od izvoza svog najcjenjenijeg i najtraženijeg proizvoda: najsofisticiranijih mikročipova na svijetu.

Tajvan trenutno proizvodi otprilike 90 posto najnaprednijih mikročipova na svijetu. Ako bi se ta opskrba glavnim ekonomijama i korporacijama prekinula, proizvodnja proizvoda, koje svi koristimo u svakodnevnom životu, naglo bi stala. To uključuje automobile, pametne telefone, naprednu medicinsku opremu i računarske sisteme koje koriste i pojedinci i kompanije.

"Izgleda da je nekoliko naših kreatora politike zaboravilo šta se dešavalo širom svijeta tokom pandemije COVID-a“, rekao je stručnjak za Kinu koji je razgovarao sa 19FortyFive. „Došli biste do autodilera i rekli bi vam da je svako vozilo na parkingu već prodato i da postoji lista čekanja duga nekoliko mjeseci za one koji žele naručiti iz fabrike. Isto tako, za obilje potrošačkih proizvoda".

Osim toga, Tajvanski moreuz je glavna trgovinska ruta za visokotehnološke proizvode i robu široke potrošnje proizvedenu u Aziji, a koja završava na policama trgovina u SAD-u. Otprilike 20 posto ukupne globalne pomorske trgovine prolazi kroz Tajvanski moreuz.

Rizik od 10.000.000.000.000 dolara

Ako bi Kina isključila Tajvan iz međunarodne trgovine, to bi značilo udarac od 10,6 biliona dolara za svjetske ekonomije u jednoj godini. Trgovinski stručnjaci koji su razgovarali s uredničkim odborom Washington Posta procjenjuju da je to 9,6 posto globalne ekonomske aktivnosti.

Ali entitet koji je najteže pogođen i trpi razorne posljedice je američka vojska. Tajvanski poluprovodnici su esencijalni inputi i temeljni gradivni blokovi u raketnim sistemima, borbenim avionima i GPS satelitima.

Američka vojska se oslanja na kompaniju TSMC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Company) za većinu svojih sistema naoružanja. Proizvodi ove kompanije su također ključni za napredne, vještačkom inteligencijom vođene odbrambene tehnologije na koje Washington računa kako bi pomogao američkoj vojsci da održi svoju konkurentsku prednost.

Izvještaj koji je u junu 2022. godine – prije skoro četiri godine – napisao Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) sa sjedištem u Washingtonu, zaključio je da su SAD gotovo u potpunosti zavisne od postrojenja smještenih na Tajvanu za proizvodnju najnaprednijih poluprovodnika koji omogućavaju vještačku inteligenciju. To su čipovi „koji pokreću sve algoritme ključne za odbrambene sisteme i sve ostalo“.

Posljedično, Sjedinjene Američke Države zaostaju jednu ili dvije generacije za tajvanskim partnerima, ako ne i više, u dizajnu i proizvodnji ovih elektronskih komponenti. Kao što je predsjedavajući i potpredsjedavajući Nacionalne sigurnosne komisije za umjetnu inteligenciju (NSCAI) izjavio 2021. godine: "Ne želimo preuveličavati nesigurnost našeg položaja, ali s obzirom na to da se velika većina najsavremenijih čipova proizvodi u jednoj fabrici koju od našeg glavnog strateškog konkurenta dijeli samo 110 milja vode, moramo preispitati značenje otpornosti i sigurnosti lanca snabdijevanja".

Kako Reuben F. Johnson zaključuje, sve to ima daleko veći potencijal za katastrofalne posljedice nego posljedice blokade Hormuškog moreuza i problema sa slobodnim protokom nafte u svijetu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad