Zaustavili su poplave koje su ih mučile hiljadama godina, a onda je ulov sardina pao s 15.000 tona na 554

Nil je hiljadama godina radio istu stvar svakog ljeta.

Kiše na etiopskoj visoravni podigle bi vodostaj toliko da je rijeka u vrhuncu nosila i do šesnaest puta više vode nego u sušnom dijelu godine.

Ta voda bi se izlila preko obala i na polja ostavila sloj mulja. Bilo je to besplatno đubrivo koje je stizalo svake godine, a uz njega i ispiranje soli iz tla.

Zašto su je htjeli zaustaviti

Poplava je bila blagoslov samo dok je bila umjerena.

Prevelika je odnosila sela, premala je značila glad. Egipat je stoljećima živio na toj kocki.

Brana je trebala tu neizvjesnost ukloniti, dati struju i omogućiti navodnjavanje tokom cijele godine. Sve to je i postigla, i to se rijetko spori.

Cijena je bila drugdje.

Mulj koji više ne stiže

Prije brane rijeka je pored Asuana svake godine nosila oko 160 miliona kubnih metara nanosa.

Brana zadržava oko 98 posto toga u jezeru iza sebe.

Posljedica na poljima bila je odmah vidljiva. Seljaci su izgubili godišnju isporuku prirodnog đubriva i morali su preći na vještačko, koje se kupuje i uvozi.

Bez godišnjeg ispiranja u tlu se počela nakupljati so, pa je na više od milion jutara zemlje ispod brane plodnost osjetno pala.

Delta koja se okrenula

Ovo je dio koji se najteže popravlja.

Nilova delta rasla je hiljadama godina, jer je rijeka na njenom rubu neprestano donosila novi materijal i gurala obalu prema moru.

Kada je mulj prestao stizati, morske struje su nastavile odnositi, a niko nije donosio.

Delta se prvi put u svojoj historiji počela povlačiti. Kod ušća Rosetta obala uzmiče 30 do 60 metara godišnje, kod Damiette 10 do 25, a uz jezero Manzala 8 do 15. Uz to se tlo u dijelovima delte sliježe i do centimetar godišnje, pa slana voda prodire i do trideset kilometara u unutrašnjost.

Sardine

Najbrža promjena desila se u moru.

Nilova poplava je svake godine u Sredozemlje iznosila ogromnu količinu hranjivih tvari, a od njih je živio plankton, a od planktona ribe koje su se skupljale pred ušćima.

Ulov sardina bio je oko 15.000 tona 1964. Već 1965. pao je na 4.600, a 1966. na 554 tone.

Ribarstvo se djelimično oporavilo tek osamdesetih, i to iz neočekivanog razloga: vještačko đubrivo koje su seljaci počeli koristiti isprano je s polja u more i tamo zamijenilo hranjive tvari koje je nekad donosio mulj.

Na jezeru iza brane u međuvremenu je nastao novi ribolov, s grgečem i somom, koji dio gubitka nadoknađuje. Za 120.000 Nubijaca koji su zbog tog jezera preseljeni sa svoje zemlje takva zamjena nije postojala.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad