Raspitajte se u ovom gradu na Srednjem zapadu, s praznim izlozima, prašnjavim antikvarijatima i kompanijama koje su migrirale prema međudržavnoj cesti, i gotovo će vam svi reći da se bijelci i Afroamerikanci tu jako dobro slažu. Vienna je jedan od stotina, možda i hiljada, većinom bjelačkih gradova diljem Amerike koji su bili poznati kao "gradovi zalaska sunca" - kroz koje su crnci mogli proći tokom dana, ali su morali 'nestati' do sumraka. Svako ko prekrši pravila mogao bi riskirati hapšenje, batine ili nešto gore.

Ovi su gradovi bili javna tajna rasne segregacije koja se širila većim dijelom Amerike barem jedno stoljeće. Još uvijek postoje u različitim oblicima, ali danas su više nametnuti tradicijom i strahom nego pravilima.

Associated Press je objavio priču o američkim “gradovima zalaska sunca”, uz podršku Pulitzerovog centra za izvještavanje o kriznim situacijama.

Diljem Amerike, neki od tih gradova sada se otvoreno bore sa svojom historijom, javno priznajući postojanje već napuštenih rasističkih zakona ili održavajući proteste za rasnu pravdu. Neki stari gradovi zalaska sunca su sada integrirani. Ali mnogi još uvijek imaju male crnačke zajednice koje žive uz stanovnike koji se ne trude sakriti svoje hladne poglede.

Ovaj dio južnog Illinoisa imao je najmanje šest ovakvih primjera. Ekipa AP-a stigla je na ovu destinaciju prilikom reportažnog putovanja Amerikom, tokom kojeg su htjeli pobliže promotrili sistemski rasizam, i pokušavajući shvatiti kako nešto što je nekima tako razorno očito drugima može biti posve nevidljivo.

Pa su otišli u grad koji je odavno “zašao”.

U nekim dijelovima Amerike nazivali su ih “sivi gradovi”, u drugima “gradovi zalaska sunca”. Vrlo često, posebno u dobrostojećim predgrađima koja nisu željela biti poznata kao rasisti, uopće nisu imali ime. Ali i dalje su držali crnce izvan njih.

U mjestima koja se još uvijek smatraju gradovima zalaska sunca, mnogi crnci sada slijede vlastita pravila: izbjegavajte ih ako je moguće i zaključajte vrata automobila ako morate proći. Ako stajete zbog goriva, potražite dobro osvijetljenu benzinsku pumpu sa sigurnosnim kamerama.

Tako je i u Vienni.

“Svaki put kad dođete u grad, ili uđete na benzinsku pumpu, ili u trgovinu, ljudi vas gledaju“, rekla je Victoria Vaughn, tamnoputa 17-godišnjakinja koja godinama dolazi u Viennu kako bi posjetila svoga djeda i baku – bijelce.

“Možeš osjetiti kako te gledaju, osjetiti kako bulje“, rekla je. “Nikada mi niko nije rekao nešto (rasistički) u Vienni, ali definitivno sam osjećala ono što su oni osjećali prema meni“.

Prošle je subote bila u Vienni kako bi se pridružila skupu organiziranom nakon što je grupa učenika lokalne srednje škole otvorila profil na društvenim mrežama koji je u naslovu uključivao frazu “mrzim crnce”.

Vaughn i njezina baka bile su među 50-ak ljudi koji su izašli na skup, zajedno s oko 25 protudemonstranata.

U početku su stvari išle dobro. I jedni i drugi su zajedno su molili. Mirno su razgovarali o rasi. Ali ne zadugo.

Vaughn je rekla da bijeli stanovnici Vienne možda ne vide rasne probleme oko sebe jer su danas daleko suptilniji.

Rasna historija ovog grada seže do hapšenja 31-godišnjeg Afroamerikanca, Thomasa Lee Lathama, 1954. godine, koji je optužen za brutalno premlaćivanje starije bjelkinje bocom bezalkoholnog pića i pokušaj silovanja njezine unuke. Nekoliko sedmica nakon hapšenja, Latham je pobjegao iz zatvora. Desetine naoružanih muškaraca spalili su crnačku zajednicu u Beču.

Popis iz 1950. pokazao je da u Vienni žive 54 Afroamerikanca.

Onaj iz 2000. godine pokazao je samo jednog.

Koliko je gradova zalaska sunca ostalo u SAD-u?

Nije baš jasno. Otvoreno rasistički zakoni sada su uglavnom nezakoniti, a malo je gradova koji žele biti poznati po tome što ne dozvoljavaju ulaz Afroamerikancima. Naučnici se sada često oslanjaju na demografske podatke, pažljivo promatrajući gradove koji imaju malo Afroameričkog stanovništva.

“Nije po zakonu” da crnci ostaju malena populacija u mnogim gradovima, rekao je Darrel Dexter, povjesničar i profesor u srednjoj školi koji je proučavao nasilje iz 1954. “To je po tradiciji”.

Čak se i u Vienni stvari mijenjaju — ali jako sporo.

Enciklopedija Britannica pojašnjava da nakon završetka američkog građanskog rata i usvajanja amandmana o rekonstrukciji, Afroamerikanci su zauzeli političke položaje i, iako su još uvijek bili koncentrirani u državama na jugu, geografski su se raspršili diljem zemlje. Međutim, od 1870-ih nadalje, nacionalna reakcija na sve više rasno integriranu politiku i gospodarstvo zemlje je ojačala, a bijela rasistička kontrola se ponovno potvrdila, kako na dubokom jugu tako i drugdje.

Gradovi zalaska sunca bili su glavna posljedica ovog ojačavanja rasnih stavova i nazadovanja temeljnih građanskih prava crnaca i drugih manjina. Velika većina tih gradova nalazila se na srednjem zapadu, Appalachia, Ozarksu i zapadu, dok ih je relativno malo postojalo na dubokom jugu. Počevši oko 1890., mnogi gradovi i okruzi diljem zemlje koji su imali mješovitu populaciju crnih i bijelih ljudi pronašli su izgovore da protjeraju svoje crne stanovnike, prema Britannici.

Takva protjerivanja često su se provodila nasiljem, pri čemu bi optužba protiv jednog Afroamerikanca da je počinila zločin ili nedjelo natjerala bijele stanovnike da okrive cijelu lokalnu crnačku zajednicu, koja bi potom bila istjerana nasiljem i paljenjem. Drugi su gradovi postali gradovi zalaska sunca kroz društvenu i ekonomsku prisilu, kao u onima koji su usvojili uredbe koje ili isključuju Afroamerikance iz posjeda imovine u gradu ili odbijaju gradske usluge budućim afroameričkim stanovnicima. Policijski sat nakon zalaska sunca nametnule su i službe za provođenje zakona i mjere opreza bijelih stanovnika.

Rezultat ovog pokreta bilo je sužavanje mjesta u kojima su Afroamerikanci mogli sigurno živjeti i ekstremna koncentracija tog stanovništva u ograničenim urbanim četvrtima (zvanim geta).

Nakon Drugog svjetskog rata, gradovi zalaska sunca prešli su iz primarno neovisnih manjih gradova u ruralnim okruzima u predgrađa i dijelove većih gradskih područja.

S američkim pokretom za građanska prava, mnoga građanska prava koja su pripadala Afroamerikancima konačno su vraćena, a eksplicitna rasna segregacija postala je nezakonita. Sveukupni trend u zemlji počevši od 1968. bio je pad u broju gradova zalaska sunca, uz povećanje rasne integracije. Međutim, mnogi gradovi i lokaliteti ostali su pretežno bijeli u 21. stoljeću.