Gisele Pelicot je odustala od anonimnosti kako bi javnosti približila suđenje svom bivšem suprugu i 50 muškaraca optuženih da su mu se pridružili u silovanju. Zahvaljujući njenoj smirenosti i hrabrosti, stekla je status ikone.

Svako jutro, kada Gisele Pelicot dolazi u sudnicu, desetine pristalica, uglavnom žena, već su tu i čekaju je. Svake večeri kada napušta zgradu suda, oni je presreću kako bi joj aplaudirali i pozdravili je.

Mnogi je oslovljavaju sa „Gisele“, kao da je poznaju, mada je malo njih zapravo poznaje lično. U njoj oni vide sebe, svoje majke, svoje bake. Dolaze u sud u južnom francuskom gradu Avinjonu i satima čekaju kako bi izrazili podršku.

„Ne znam kako joj to uspjeva – njena dostojanstvenost,“ rekla je Katarin Arman, 62, koja je stigla sat i po prije početka suđenja kako bi bila prva u redu za mjesto u prostoriji u sudu gdje se emituje prenos suđenja. „Divim se ovoj ženi,“ dodala je. „Ona je izuzetna.“

Tokom tri nedjelje otkako je počelo suđenje za silovanje protiv njenog bivšeg muža i 50 drugih optuženih, gospođa Pelicot postala je feministička heroina u Francuskoj. Njen lik, uokviren paž frizurom u stilu Ane Vintur i naočarima za sunce, pojavljuje se u večernjim informativnim emisijama, na naslovnim stranama novina, na grafitima na zidovima i na transparentima koje drže demonstranti širom zemlje.

Feministički aktivisti i pisci su joj uputili otvorena pisma koja su objavljena u dnevnim listovima i pročitana na radiju. Oni hvale njenu hrabrost, snagu, dostojanstvo u suočavanju sa njenom užasavajućom pričom. Takođe, hvale rijetku odluku da otvori vrata i pruži uvid u njen lični pakao i da insistira na tome da suđenje bude otvoreno, iako je moglo biti zatvoreno za javnost. Mnoge žrtve ojačaju da ona govori u njihovo ime.

Kao što je Elen Debvink, novinarka i književnica, napisala je u listu „Mond“: „Nisu samo vas, Gisel, tretirali kao stvar. Oni govore svima nama da smo beznačajne. Vaša snaga nam vraća našu. Neizmjerno hvala na tom daru“.

Gospođa Pelicot je u centru najznačajnijeg suđenja za silovanje posljednjih decenija u Francuskoj. Njen suprug, sa kojim je bila u braku 50 godina, Dominik Pelicot je priznao krivicu da je skoro deceniju stavljao drogu u njenu hranu i piće. Zatim je pozivao muškarce u njihovu spavaću sobu da mu se pridruže u silovanju dok je bila drogirana.

Seksualne fantazije

Pelicot i većina drugih muškaraca na suđenju su optuženi za teško silovanje gospođe Pelicot. Više od dvanaest muškaraca je priznalo krivicu. Većina ostalih ne osporava da su imali seksualni odnos sa gospođom Pelicot, ali tvrde da nisu mislili da je to silovanje. Umjesto toga tvrde da su prevareni, da ih je namamio njen suprug govoreći da se radi o nekoj vrsti seksualne fantazije i da se ona samo pretvara da spava ili nešto slično.

Prije hapšenja njenog supruga, gospođa Pelicot, 71, vodila je povučeni život: penzionisana menadžerka u jednoj velikoj kompaniji, majka troje djece i baka sedmoro koja se sa suprugom preselila u mali grad u Provansi kako bi uživala u planinarenju i plivanju u bazenu u dvorištu.

Sada, ona svaki dan dolazi u sudnicu, spremna za bitku, kao otelotvorenje fraze koju su njeni advokati skovali na početku suđenja, a koja je postala parola među njenim pristalicama – sram mora promijeniti stranu, sa žrtve na optužene.

Visoko uzdignute glave, prolazi pored optuženih koji sjede na klupama u sali. Oni imaju od 26 do 74 godine. Ima ih mršavih, debelih, sa bradama i bez brade. Mnogi su u braku i imaju djecu. Zaposleni su kao vozači kamiona, građevinski radnici, zanatlije, prodavci. Među njima su novinar, medicinski tehničar, čuvar u zatvoru i stručnjak za tehnologiju.

Otvorivši vrata javnosti, gospođa Pelicot je omogućila uvid ne samo u svoj srušeni život i pravni proces oko silovanja, već i u redovne, svakodnevne, normalne profile optuženih muškaraca. Mnoge žene joj pripisuju zaslugu za razbijanje mita o silovatelju čudovištu.

„Porodični prijatelj, stranac u baru ili na ulici, brat ili rođak, prijatelj, kolega, profesor, komšija: Svaka žena među mnoštvom optuženih može nažalost pronaći lice koje joj vraća traumatične uspomene“, navodi se u otvorenom pismu koji je objavio francuski list „Liberasion“, a koje je potpisalo preko 260 umetnika, pisaca, političara, aktivista i istoričara – uglavnom žena.

Više od 40 advokata odbrane ispunjava prostoriju u svojim crnim odorama. Prošle nedjelje, mnogi su počeli da unakrsno ispituju gospođu Pelicot i otkrivaju svoje strategije. Neki su pokušali da izazovu sumnju u njenu tvrdnju da je bila potpuno nesvjesna i neobaviještena. Pokušavali su da naruše njen kredibilitet i njeno predstavljanje kao osobe koja je uživala u seksu sa svojim mužem, ali nikada nije bila zainteresovana za eksperimentisanje s drugim partnerima.

Preispitivanje žrtve

Na njihov zahtjev, dvije serije fotografija – ukupno 27, odabranih među 20.000 fotografija i video snimaka koje je policija pronašla na elektronskim uređajima njenog muža – prikazane su na ekranima u sudu dok je publika u nelagodi zadržavala dah.

Većina slika prikazuje intimne dijelove ženskog tijela, ponekad sa seksualnim igračkama. Na nekima je prikazano lice gospođe Pelicot, sa otvorenim očima.

Gospođa Pelicot je ostala prkosna. „Ako je ovo pokušaj da me uhvatite u zamku, to će teško proći“, kazala je. „Šta je to što tražite ovdje u ovoj sobi, da me prikažete kao krivu?“

Jedan advokat je, na opšte negodovanje u sudnici, upitao „Da li imate tajnu sklonost ka egzibicionizmu?“ Drugi je sugerisao: „Ove fotografije su vrlo eksplicitne. Nisu sve žene spremne da prihvate ovakvu vrstu fotografija, čak ni sa voljenim mužem.“

Nesumnjivo su insinuirali da bi muškarci koji dobijaju ovakve fotografije mogli lako pomisliti da ona želi da ima seks s njima.

Bez obzira na to kako je izgledala na tim fotografijama, gospođa Pelicot je odgovorila: „Ako bi neki muškarac došao da ima seksualni odnos sa mnom, i dalje bi trebalo da traži moj pristanak“.

Po prvi put tokom suđenja, njen smiren stav se poljuljao. Povisila je glas. „Smatram to uvredljivim,“ rekla je. „I razumijem zašto žrtve silovanja ne podnose prijave.“

Ovakve strategije odbrane su uobičajene na suđenjima za silovanje, tvrde eksperti. Međutim, sada ih na društvenim mrežama objavljuje šokirana javnost prije nego novinari stignu da objave svoje izvještaje.

Mnoge žene kažu da je gospođa Pelicot pružila javnu, i hrabru, demonstraciju načina na koji se tretiraju žrtve silovanja.

„To je prepreka za žrtve,“ rekla je Odri Darsonvil, profesorka krivičnog prava na Univerzitetu Nanter. „Cijeli njihov život se preispituje, počevši od policajaca koji pitaju kako su bile obučene, kakva im je seksualna orentacija, itd. Sva ta pitanja nemaju nikakve veze s nasiljem koje predstavlja silovanje.“

„Sa svime što ona predstavlja – kao porodična žena, baka – čak i ona biva izuzetno loše tretirana od strane advokata odbrane“, dodala je profesorka Darsonvil, govoreći o Pelicot. „Možete li zamisliti šta bi tek bilo da je ona mlada žena koja je konzumirala alkohol?“

Uzdignute glave iz sudnice

Isti advokati koji su pokazali fotografije gospođe Pelicot kasnije su tražili da ne budu prikazani snimci koje je napravio njen suprug tokom seksualnog čina drugih muškaraca sa njegovom drogiranom ženom.

Jedan od njih je rekao da bi to narušilo dostojanstvo muškaraca koji su uključeni. Tužioci su tvrdili da su snimci ključni dokazi, izuzetno rijetki u slučajevima seksualnog napada. Glavni sudija je odlučio da snimci neće biti javno prikazani zbog njihove „nepristojne i šokantne“ prirode.

Kristel Taraud, feministička istoričarka u Parizu koja je uređivala knjigu „Femicid: Svjetska istorija,“ rekla je da to otkriva dvostruke standarde.

„Samo ugled muškaraca se računa“, kazala je Taraud. „Prebacivanje odgovornosti, pretvaranje žrtava u krivca, a krivaca u žrtve je stalna pojava u suđenjima za silovanje“.

Ovo suđenje je izazvalo preispitivanje u Francuskoj o odnosu između muškaraca i žena. Pojedini muškarci su počeli da pričaju o „kulturi silovanja“ i „toksičnoj muževnosti“.

Taraud kaže da je to svojevrstan pomak. „Vidimo tešku, paradoksalnu, nejasnu svijest – ali ipak svijest u dijelu francuske muške populacije“, istakla je ona.

Optuženi će se pojavljivati u grupama od po šest ili sedam svake nedjelje. Dok to budu radili, gospođa Peliko će biti primorana da i dalje ulazi u sudnicu i sjedi pored njih.

Osean Guišardon, 20-godišnja studentkinja, čekala je kako bi aplauzom pozdravila gospođu Pelicot ispred sudnice. „Došli smo da je podržimo – to je ženska solidarnost“, kazala je ona. „Gisel je hrabra. Ona svaki put iz sudnice izlazi uzdignute glave“.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad