Sportski novinar Dario Mehmedović napisao je knjigu o velikanu bh. fudbala, Muhamed Mujić: "Mostarska zlatna kopačka“. Knjigu će večeras promovisati u gradu na Neretvi od 20 sati.

Na početku gostovanja je za one mlađe generacije pokušao opisati velikana jugoslovenskog i bh. fudbala Muhameda Mujića.

“Bio je mit, nisam doživo da ga gledam. Oni koji su ga gledali kažu da je bio najbolji igrač u historiji bivše države i Veleža. Bio je izazov napraviti knjigu. Bio je prvi u mnogo čemu. Prvi je iz BiH nastupao za Jugoslaviju na Olimpiujskim igrama i Svjetskom prvenstvu. Nosio je kapitensku traku. Mlađima je teško objasniti i bilo je u ono vrijeme nemoguće doći u reprezentaciju doći pored igrača iz “velike četvroke”, Crvene zvezde, Dinama, Hajduka i Partizana. U Mostaru mnogo toga znaju o Muhamedu Mujiću, ali nedovoljno i to je rezlog zašto sam odlučio napisati knjigu”, kaže Mehmedović.

“Kada je on igrao nije bilo tehnologije. To je bilo vrijeme kada ljudi nisu znali za kvlaitetu i veličinu nekog igrača. Danas imamo kamere koji sve prate. Mujić je postigao 700 golova u 600 utakmica. Nije moguće provjeriti autentičnost podataka, ali sam došao do ovog broja. Zagrebačkom Dinamu je dao jednom pet pogodaka.”

Navijači u čudu, srdačan pozdrav sa Puškašem

“Bio je prvi koji je otišao u inostranstvo. Potpisao je za Bordo. Ipak, gdje je god otišao nije mogao bez Mostara, a sa Bordoom je imao je ugovor na dvije godine. Vratio se nakon godinu dana. Navijači Bordoa nisu znali ništa o njemu. Igrali su prijateljsku utakmicu pred sezonu sa Real Madridom kojeg je predvodio veliki Puškaš. Mujić i Puškaš su se srdačno upitali, znali su se iz utakmica reprezentacija. Navijači su se zbunili i pitali se ko je ta veličina koja se srdačno pozdravlja sa velikim Puškašom”, kaže Mehmedović.

“Ova zemlja i ljudi koji žive u ovoj zemlji nemaju tu kulturu sjećanja da se zahvale ljudima koji su proslavili grad i zemlju. Nisu ni Mujiću dodovljno zahvalni. Ipak, FK Velež je odlučio omladinsku školu nazvati po njemu. Ja bih vrlo rado da vidim da se stadion zove po njemu, kao Rajko Mitić u Beogradu ili Santiago Bernabe u Madridu. Mujić je dobio niz nagrada u životu,  ali i ova moja knjiga je isto jedna zahvala za sve što je uradio”, objašnjava Mehmedović.

Mnogi su pokušavali napraviti intervju sa Mujićem, ali im to nije uspjevalo. Bio je samozatajan i povučen.

“Ja sam pokušavao napraviti intervju sa njim i nisam uspio. Nije volio davati intervjue. Nakon karijere se zatvorio. Imao je vikendicu u Podacama i tu je bio izoliran. Dolazili su mediji iz brojnih zemalja kampujući pred kućom, ali intervju nisu dobili. Pisanje knjige je trajalo godinu dana i zahvalan sam porodici Mujić. Oni su pristali da to uradim. Unuk Adin je dobio u amanet od dede da sačuva arhivu i ona je bila ustupljena na korištenje. Neizmjerno sam zahvalan”.

Mehmedović se za kraj sjetio i Ivice Osima koji je jučer sahranjen na Barama u Aleji velikana.

“Nekoliko puta sam imao priliku da budem u blizini Osima i to je poseban osjećaj. Kad sumiramo, svaka njegova rečenica imala je težinu i morali ste je vagati. Na sahrani ste vidjelli koliko je ljudi došlo i njegovi učenici iz bivše Jugoslavije da mu kažu hvala”.

Muhamed Mujić je rođen 25. aprila 1933. godine u Mostaru. Prve nogometne korake napravio je u Veležu, za čiji prvi tim je kao 17-godišnjak debitovao 1950. godine. Za ovaj klub je odigrao 266 ligaških utakmica, postigavši 98 golova . Preminuo je u Mostaru, 20. februara 2016. godine. U njegovu čast, omladinska škola fudbalskog kluba Velež danas nosi ime Muhamed Mujić.