Otkako je nastupio ramazan, sveti mjesec za muslimane, bh. mahalama se proširio se i miris somuna – miris kojeg mnogi čekaju godinu dana.
Iako somune pekari prave i mimo ramazana, posebnu čar ipak ima prilikom ovog svetog mjeseca pa građani u velikom broju posjećuju pekare kako bi obezbijedili sebi vrući primjerak.
U muslimanskom mjesecu posta neizostavan je dio iftarske sofre, a ovaj hljeb je poseban zbog svoje mirisne note koja mu daje začin ćurokot.
Pravi se veoma jednostavno od vode, brašna, soli i kvasca, ali mu niko ne može odoljeti ni zbog ukusa, kao ni tradicije.
Miris vrućeg somuna, kojeg u Travniku nazivaju „piticom“, u drugim gradovima ga nazivaju i hljepčićima, samunima, lepinom ili lepinjom, ne može nijedan drugi hljeb zamijeniti.
Kako bismo vam dočarali kako se pravi tradicionalni somun, posjetili smo pekaru Poričanin u sarajevskom naselju Baščaršija, u kojoj od 1953. godine radi Mehmed Poričanin. U pekari Poričanin je zaposlena 21 osoba, a ove godine je zaposlio i dvoje učenika iz jedne sarajevske srednje škole.
Rekao nam je kako je somun posebna vrsta hljeba koju su vjerovatno Turci donijeli u Bosnu. Trebalo im je nešto da bi brzo jeli, pa su pekari izmislili ovaj hljeb i uglavnom je bio prisutan za ramazan jer je bio pogodan za ljude koji su jeli brzo, ali i rukama. Veća proizvodnja je počela ‘70-ih godina, a prije toga su ga pravili samo u toku ramazana.
Kako nam je naveo Poričanin, somun je najjednostavniji hljeb koji se može napraviti od brašna vode, germe i soli, s tim da je procent soli veći nego u hljebu, a temperatura vode mu daje poseban ukus.
Pogledajte kako vješte ruke ovih pekara rade da bi “sarajevskoj raji” obezbijedili pravi, tradicionalni somun.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.