Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović posjetio je danas Kazane, mjesto stradanja Srba na Trebeviću u blizini Sarajeva. Zvaničan broj srpskih žrtava nikada nije zvanično utvrđen, a do sada su iz jame Kazani izvučeni posmrtni ostaci tridesetak osoba.
Ratni događaji na lokaciji Kazani i danas su predmet raznih rasprava, a sve činjenice o tome šta se događalo u ovom dijelu zone odgovornosti 10. brdske brigade Armije Republike BiH još nisu utvrđene.
Naime, jedan dio pripadnika 10. brdske brigade bivše Armije, predvođen komandantom brigade Mušanom Topalovićem Cacom, od proljeća 1992. do jeseni 1993. bio je van kontrole legalnih vojnih organa BiH i u blokiranom Sarajevu.
“Kriminal u vlastitim redovima”
Zločini na Kazanima počinjeni su tokom 1992. i 1993. godine, ali javnost u to vrijeme nije znala šta se dešava. Prema jednim izvorima, vojno-politički vrh BiH nije znao za zločine nad civilima u zoni odgovornosti 10. brdske brigade sve do decembra 1993. godine.
Za odnos javnosti prema pitanju zločina počinjenih nad Srbima u opkoljenom Sarajevu, ključni datum predstavlja 26. oktobar 1993. godine. Naime, tog dana Predsjedništvo, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Armija BiH organizirali su takozvanu akciju “Trebević”, akciju policijskih i vojnih snaga protiv “kriminala u vlastitim redovima”, protiv komandanta 10. brdske brigade Mušana Topalovića Cace i komandanta 9. motorizovane brigade Ramiza Delalića Ćele.
Hapšenje Cace bilo je posebno dramatično: on i njegovi ljudi ubili su devet vojnika i policajaca, sam Caco je nekoliko sati nakon svog hapšenja bio mrtav, službeno je “ubijen prilikom pokušaja bjekstva”.
Simbol pravnih procesa u vezi sa Kazanima postao je prije svega proces protiv još jednog pripadnika 10. brdske brigade, Samira Bejtića, koji je započeo 2002. godine, u kojem zločini nisu okvalificirani samo kao ubistva, nego kao ratni zločini.
Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tereti Bejtića, nekadašnjeg pripadnika Desete brdske brigade Armije BiH, da je 25. decembra 1992. Zorana Vučurevića ubio na Kazanima. Ova tačka Bejtića tereti za ratni zločin, a optužen je po još tri tačke za krivična djela ubistva.
Vrhovni sud Federacije BiH je 2015. ukinuo posljednju presudu kojom je Bejtić oslobođen optužbi, a predmet je ponovo vraćen na suđenje Kantonalnom sudu u Sarajevu.
Maratonsko suđenje
Prije toga, Bejtić je 2006. bio osuđen na 14 i po godina zatvora za zločine počinjene na Kazanima, a potom je dva puta oslobođen – 2008. i 2011. godine. Vrhovni sud je svaki put ukidao presude Kantonalnog suda i ukazivao na bitne povrede odbredaba krivičnog postupka.
Samir Bejtić je jedina osoba koja je optužena za ratne zločine počinjene na Kazanima. Prethodno su za ubistva na tom lokalitetu četiri osobe osuđene na po šest godina zatvora, a zbog neprijavljivanja krivičnog djela i počinioca, na po deset mjeseci osuđeno je osam osoba.
Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Asifa Alibašića na četiri godine i tri mjeseca zatvora, a zatim i Suada Omanovića prvo na tri, zatim, godinu dana kasnije, u drugostepenom postupku na deset godina zatvora, dok je drugi pripadnik 10. brdske brigade, Sead Kadić, 2006. godine zbog nedostatka dokaza oslobođen.
Bakir Izetbegović, sin tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, kaže da je njegov otac “zaustavio ono što su neki ljudi radili u pobunjenim sarajevskim brigadama”.
“Mi smo bili jedina strana koja je to uradila. Da nismo, ovo bi se dešavalo diljem BiH. Te ljude smo u ratu još procesuirali, neki postupci još nisu završeni”, izjavio je Bakir Izetbegović.
Dug Sarajeva prema žrtvama
Mušan Topalović Caco ukopan je na šehidskom mezarju Kovači, u blizini mezara prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Dženazi Mušana Topalovića prisustvovalo je oko 10.000 ljudi.
Godinama su se Sarajevo i uprava grada pokušavali odužiti za ove zločine inicijativama za igradnju spomenika ubijenim građanima Sarajeva na Kazanima 1993. godine. Međutim, to se nikada nije desilo.
Kako su tada navodili, spomen-obilježje je moralni dug i obaveza da se na jednak način odnosimo prema svim nevinim žrtvama tokom opsade i ubijanja Sarajeva.
Na ovaj način bi, tvrdili su tada, bila skinuta ljaga sa savjesti građana Sarajeva koji su, i u najtežim danima za ovaj grad, slijedili najuzvišenije moralne norme života u različitosti i toleranciji i osuđivali svaki zločin, pa i onaj koji se desio na Kazanima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
