Pjevač i kantautor Hari Varešanović i hitmejker i političar Fahrudin Pecikoza gostovali su u Pressingu gdje su govorili o karijeri, sreći, autorskim pravima, Sarajevu...

Grupa Hari Mata Hari je nakon sedam godina izdala svoj novi studijski album pod naslovom “Ćilim”. I pored vrlo uspješen i plodne karijere, Varešanović je otkrio da je najveću sreću dočekao u zrelijim godinama.

“Dugo sam čeka da vidim šta je najveća sreća i to sam dočekao kada sma dobio unuke. Bio sam vrlo mlad kada sam postao otac i mnoge stvari su mi odvlačile pažnju od moje djece. Bio sam zauzet karijerom i dok sam se okrenuo vidio sam da su mi djeca odrasla. Sad sam usporio, progledao sam. Moji su mi unuci pomogli da progledam”.

Popularni pjevač je priznao da je, što je stariji, postao više opušten, neozbiljan.

“Godine nekom donose iskustvo, dok sam ja bio pametniji ranije. Sve sam ostvario vrlo mlad, u penziju sam ušao veoma neozbiljan. Iza mene je jedan uspješan projekat i ja sam se počeo opuštati. Počeo sam se vraćati ulicama, mahali, druženju, Sarajevu. Godine jednima donose mudrost, drugima živost jer su proveli život u učenju ili jureći za svojim obavezama”.

Godine donesu samokontrolu, dodao je Pecikoza. “Čovjek shvati da talenat nije došao njegovom zaslugom nego je to Božiji dar. Nisam ja nešto specijalno pametan niti sam povlačio specijalno dobre poteze. Bilo je i loših”.

Na konstataciju poznatog hitmejkera da zahvaljujući talentu od Boga piše dobre pjesme, Varešanović ga je u šali ispravio i rekao da on piše tekstove.

“Duša pjesme je tekst, melodija je tijelo, pjevač je izvođač. Peco sve prisvaja”, našalio se pjevač na šta mu je Pecikoza dodao da je “Hari bio električar, a da ga je on skinuo sa bandere”, jer su obojica išla u srednju elektrotehničku školu.

Varešanović se prisjetio svojih muzičkih početaka.

“Počeo sam pjevati već sa 10 godina, sa djedom na Vratniku. Uvijek sam bio neka vrsta zvijezda, dok je Peco recitovao Jasenjina. Bio sam popularan kod djevojaka. Nekad su djevojke najviše voljele pjevače, dok danas više vole sportaše”.

Istakao je da bi neko bio uspješan u karijeri mora biti vrlo disciplinovan.

“Prave zvijezde moraju mnogo raditi, nemaju vremena za kafane, duga spavanja, puno pametovanja”, rekao je pjevač, a Pecikoza dodaje da današnje, mlade zvijezde pogrešno shvataju da je biti smrknut i neozbiljan dio karijere. “Mi (on i Hari, op. aut.) radimo 30 godina i vrlo smo disciplinovani. Morate cijeniti svakoga ko te želi pozvati i razgovarati sa tobom”.

Drugi gost Pressinga, iako ima vrlo uspješnu karijeru tekstopisca, smatrao je da ima šta ponuditi politici. Učlanio se u stranku Savez za Bolju budućnost (SBB), čiji je bio zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Nakon određenog vremena napustio je SBB i sada je nezavisni poslanik.

“U SBB sam ušao radi Fahrudina Radončića i Ibrahima Hadžibajrića. Ubrzo sam vidio da u SBB-u ljudi na nižim nivoima nisu kao Radončić i da ganjaju vlastite interese. Nisam navikao da me lažu i izigravaju. Također, svjedočio sam da postoje ugovori nekih članova stranaka u kojima stoji da ako napuste tu stranku moraju platiti 100.000 KM. To opterečuje ljude, a većina i jest birana po principu ‘veži konja gdje ti aga kaže’. Devedeset posto ljudi je došlo da se uhljebi”, kazao je Pecikoza.

Hari Varešanović, s druge strane, ne vidi se u politici.

“Nisam za politike. Meni je stav važniji od koristi. Mnogi moji prijatelji, koji su političari, znaju da mi ne smiju predlagati koja je stranka dobra ili loša za mene. Odgojen sam u sredini gdje se kaže šuti i pjevaj. Svi znaju da ja nisam za sistema, ja sam solo igrač”.

Na pitanje voditelja Amira Zukića koja mu je stranka najbliža, Varešanović je odgovorio da je…

“SDA. Oni su iznijeli rat, oni su tradicionalna stranka. Iako u SDA treba mijenjati dosta stvari, oni su mi najbliži”.

Mnogi muzičari su ušli u politiku radi oportunizma. Međutim, umjetnici u politici nisu tako rijetka stvar, a niti loša, naglasio je Pecikoza.

“Umjetnik, kao i svaka druga javna ličnost ima obavezu da se bavi politikom. Predsjednik SAD-a Ronald Reagan je bio glumac, a u antičkom dobu nisi se mogao baviti politikom ako nisi bio pjesnik. Ja sam čovjek koji zarađuje 100.000 godišnje i to sam odnio u Skupštinu. Ta mi zarada daje pravo da mislim glavom. Onima neralizovanim najvažnije da zaposle nanu, tetku ili nekog drugog svoga”.

Sa stavom tekstopisca složio se i njegov večerašnji sagovornik u Pressingu.

“Slažem se sa Pecom. Trebali bi u politiku ići samo realizovani ljudi. Ja uspijem skupiti 20.000 ljudi u Ljubljani koji su me došli gledati. Može li neko drugi otići u Ljubljanu ili Zagreb i skupiti hiljade ljudi kako bi gledali nekog Bosanca. Zar nije to i poenta da naši političari rade tako da drugi vole Bosance. Politika je postala kao snaleženje u životu – evo ništa ne radim pa da se bavim politikom”.

Pecikoza je istakao da se u Skupštini, u kojoj je zastupnik, raspravlja o pogrešnim stvarima.

“Ne pričamo o maltretiranju djecu, redukciji vode, propadanju Vodovoda, GRAS-a, ZOI-ja…Niko se ne smije dotaći tih tema jer su one tabu. To vuče ovo društvo na dno. Pa, kao da Skupština KS nešto radi, donosimo nekakve zakone o fijakerima. Od vlasti je samo gora opozicija”.

Oba gosta Pressinga smatraju da je problem sa stanjem u bh. društvu započeo sa ratom devedestih godina prošlog stoljeća.

“Suštinski problem desio se ‘92. Nismo se uspjeli pribrati. Prvo se valja vratit na početak. Kada je rat stao mi nismo radili na poboljšanju stanju. Ima tu mnogo stvari zašto je to tako, a jedna od njih je mentalitet. Mi smo sada medijska kolonija Srbije. Nekad smo bili ekonomska kolonija Slovenije, a sad smo Hrvatske”, kazao je Varešanović.

Postoje dva sistema u svijeta i to ravnoteža gluposti i konkurencija pameti, objašnjava Pecikoza. U BiH je trenutačno na snazi ravnoteža gluposti, dodao je.

“Znači, jedna čovjek sa ograničenim intelektualnim resursima traži gluplje od sebe da bi vladao. Ovdje je govoriti istinu postala govorna mana. A kakvo smo mi društvo postali najbolje govori primjer da Vodovod tuži moju jednu komšinicu koja nije platila račun od 300 KM, a vlasnik hotela na Ilidži neće da plati vodu i njega ne tuže. Ovdje samo sirotinji otimaju i samo za nju zakon važi”.

Grupa Hari Mata Hari je nedavno izdala svoj 15. studijski album pod naslovom “Ćilim”. Ovaj album će “krasti” tj. nelegalno skidati sa interneta jer u BiH još ne postoji zakon koji reguliše intelektualnu svojinu ili vlasništvo.

“U svijetu je sve regulisano. U nas je intelektualna svojina velika nepoznanica. To nije favorizovana tema. Korištenje intelektualnog vlasništva se mora naplatiti bilo to da koristi televizija, radio, internet ili neko drugi. Ovo je u bivšoj Jugoslaviji bilo dobro regulisano”, navodi Varešanović.

Pecikoza smatra da postoji dobar razlog zašto se ne govori o intelektualnom vlasništvu.

“U BiH intelektualno vlasništvo nije regulisano zato što bi tim intelektualci ojačali finansijski i stekli nezavisnost. Ovoj vlasti ne odgovara da intelektualci bude nazavisni jer želi da oni zavise od dobre volje vladajuće elite. Čim je intelektualac nezavisan on će reći šta misli i to nije dobro za vlast”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenihmreža Twitter | Facebook.