Portorikanska književnica i ekonomistkinja Isandra Collazo Rivera gostovala je u emisiji N1 na 1 gdje je govorila kako je biti pripadnik i kršćanstva i islama u isto vrijeme, te kako lokalna zajednica gleda na integraciju muslimana u ovoj srednjoameričkoj državi.

Još si uvijek jedna mlada žena, kada si se počela zanimati i sagledavati širu sliku čovječanstva, posebno kada su u pitanju različite svjetske kulture?

Mogu ti reći da je to počelo vrlo rano. Sama sam bila izložena ljudima različitih kultura, najlakše je to danas u digitalnom dobu, kada imamo priliku upoznati i širu populaciju, čitati o njihovim obučajima i učiti o njima. Najviše me zanimala varijacija svjetskih jezika. Moje najveće iskustvo je kada sam otputovala u Holandiju gdje sam imala priliku da upoznam ljude različite pozadine, kao i učiti o njima, a posebno integrirati se u njihovu kulturu. Kako je Holandija tako multinacionana zemlja, bilo je neizbježno da postanem dio više različitih kulturoloških skupina, da se zaljubim, naučim nove jezike, običaje. Sve u svemu, svijet je jedno šareno mjesto.

Napisala si roman “Preko granice – razgovor s izbjeglicom”. Na koji način ovo djelo opisuje migracijsku krizu nama svima poznatu? O čemu se tu radi?

Ovaj roman “Interview sa izbjeglicom” je niz ličnih iskustava u vremenu kada sam živjela u Europi, dakle u Holandiji, i kao što sam pomenula, upoznavajući ljude različitih kultura i njihovog stanja, zadesila sam se u društvu i izbjeglica. Neki od njih su možda već imali holandsko državljanstvo ili pasoš, ali kako je vrijeme proticalo, iamla sam priliku slušati njihova iskustva i put do Europe. Za mene je to bilo buđenje i povratak u realnost koje sam i sama ignorirala. Ali, i ja sam bila strankinja…

A, kako si se ti tada osjećala?

Kao što sam rekla, za mene je to bio povratak u surovu realnost, gušeći i moju vlastitu percepciju ljudi. Kada putuješ, povremeno se osjećaš marginaliziran, ali oni, izbjeglice, e one su marninalizirane kao niko do sada, posebno na svom putu do Europe. To je jedan potpuno drugačiji put od onih koji dolaze, recimo, iz Amerike.

Šta bi ljudi širom svijeta trebali znati o tome kako je zaista biti izbjeglica? Šta si ti naučila iz svog iskustva?

Prije svega moram reći da kada jedna država odluči primiti određen broj izbjeglica, misli da je dovoljno da im date flašu vode i koricu hljeba. Izbjeglica je ljudsko biće koje najvjerovatnije ima više životnog iskustva od mene. Neko je to ko je studirao i vjerovatno ima karijeru, to je neko ko želi napredovati u svojoj vlastitoj zemlji, a ne neko ko uživa da boravi u izbjegličkom kampu sa jedva pokrivenim osnovnim potrebama. Njima treba razvoj, šansa. Treba im šansa da se izgrade. A, to je ono što uviđam u Europi, kao i ostalim zemljama kojeprimaju izbjeglice.

Dakle, ta šansa da se razvijaju kao ljudi, to je najvažnije?

Da, to je vrlo važno.

Isandra, imala si priliku da okusiš čari različitih religija, jedna od njih je čak i islam. Uzimajući u obzir trenutnu situaciju u svijetu gdje se islam vrlo često poistovjećuje sa ekstremističkom idejom terorizma, šta ti možeš da poručiš o ovoj vjeri? Šta si naučila? Posebno uzmajući u obzir da si kršćanka.

Prije svega, islam je u svijetu pogrešno shvaćen i to trebamo dobro obrazložiti. Posebno rituale, ideologiju, Kur'an, cjelokupnu kulturu. Ljudi često miješaju izvornu religiju s kulturom. Drugačije je kako muslimani žive u Afganistanu, recimo ili Libanonu. Islam je svugdje prakticiran nešto drugačije. Ponekada ljudi miješaju događaje koji se odvijaju po tim zemljama sa istinskom ideologijom islama. A, radi se zaista o različitim kulturama, običajima i tradiciji, dakle ne izvornoj ideologiji. Naprimjer, ako uzmem Bibliju i čitam je, u njoj pronalazim mnoge stvari s kojim se uopće ne slažem i koje nisu korisne u 21. vijeku. Smatram da i Kur'an ima slične pojedinosti.

Kako gledaju ljudi na to kada prakticiraš različite religijske običaje? Postoje li predrasude?

Svakako. Ne mogu reći da stiže da prakticiram sve i jednu, ali uspijevam naučiti o svakoj dovoljno. Zaista volim dijeliti iskustva i znanje o vjerama. Činjenica je da ne mogu da razumijem određenu grupu ljudi ukoliko ne naučim o njima nešto, ukoliko ne shvatim odakle dolaze, ukoliko ne naučim o srži njihove vjere i počnem to da poštujem. Da, imala sam mnogo problema s određenim ljudima zbog toga, govorili su mi da se ne mogu družiti s muslimanima,..

A, ko ti je to govorio? Porodica, prijatelji?

Da, i porodica i prijatelji, moji rođaci fundamentalisti, a posebno vjerski lideri koji su mi govorili da se ne mogu miješati sa muslimanima ili drugim grupama. Rekli su mi da bi to imalo odraza na moju vjeru ili način na koji živim.

Ali, nije imalo efekta ni na bilo što?

Ne, naravno da ne. Mene je to samo obogatilo kao osobu.

Imala si priliku da se obratiš jednoj islamskoj zajednici u Perto Ricu. Šta rade? Kako se promovira međusobna ljubav i poštivanje ljudi različite vjere u toj zemlji?

Da, s obzirom da je Puerto Rico ipak zapadnjačka zemlja, muslimani su ovdje vrlo progresivni, vrlo su otvoreni prema lokalnoj zajednici, oni su divni ljudi i uvijek se osjećam dobrodošla u njihovim vjerskim objektima (džamijama) i na njihovim aktivnostima. Imala sam priliku da razgovaram s djecom za vrijeme svetog mjeseca ramazana kako bih saznala važnost posta i kako se odražava na cjelokupnu kulturu tih ljudi. Informišemo se šta se događa u Palestini ili trenutno u Siriji. Napravila sam mnoge prezentacije i pomogla im da prevaziđu bol i tugu u vezi svega što se trenutno događa na bliskom istoku. Bio je to momenat kada sam shvatila da je ovo savršena prilika da učinim nešto za druge, jer sam uvidjela da sam bila potrebna. To je, u suštini, i vrlo važna stvar s obzriom da sam razbila predrasude o tome kako žena ne može da govori u džamiji, ali sam onda u ulozi kršćanke uradila to za njih. Bilo je to vrlo iznenađujuće i za mene.

Više pogledajte u prilogu…

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.