Hitmejker i političar Fahrudin Pecikoza te pjevač i kantautor Hari Varešanović bili su gosti emisije Pressing na N1. Govorili su o mnogim temama među kojima je i politika.

Pecikoza je bio član Saveza za Bolju budućnost (SBB) čiji je bio zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Nakon određenog vremena napustio je SBB i sada je nezavisni poslanik.

“U SBB sam ušao radi Fahrudina Radončića i Ibrahima Hadžibajrića. Ubrzo sam vidio da u SBB-u ljudi na nižim nivoima nisu kao Radončić i da ganjaju vlastite interese. Nisam navikao da me lažu i izigravaju. Također, svjedočio sam da postoje ugovori nekih članova stranaka u kojima stoji da ako napuste tu stranku moraju platiti 100.000 KM. To opterećuje ljude, a većina i jest birana po principu ‘veži konja gdje ti aga kaže’. Devedeset posto ljudi je došlo da se uhljebi”, kazao je Pecikoza.

Pecikoza je istakao da se u Skupštini, u kojoj je zastupnik, raspravlja o pogrešnim stvarima.

“Ne pričamo o maltretiranju djecu, redukciji vode, propadanju Vodovoda, GRAS-a, ZOI-ja…Niko se ne smije dotaći tih tema jer su one tabu. To vuče ovo društvo na dno. Pa, kao da Skupština KS nešto radi, donosimo nekakve zakone o fijakerima. Od vlasti je samo gora opozicija”.

Hari Varešanović, s druge strane, ne vidi se u politici.

“Nisam za politike. Meni je stav važniji od koristi. Mnogi moji prijatelji, koji su političari, znaju da mi ne smiju predlagati koja je stranka dobra ili loša za mene. Odgojen sam u sredini gdje se kaže šuti i pjevaj. Svi znaju da ja nisam za sistema, ja sam solo igrač”.

Na pitanje voditelja Amira Zukića koja mu je stranka najbliža, Varešanović je odgovorio da je…

“SDA. Oni su iznijeli rat, oni su tradicionalna stranka. Iako u SDA treba mijenjati dosta stvari, oni su mi najbliži”.

Mnogi muzičari su ušli u politiku radi oportunizma. Međutim, umjetnici u politici nisu tako rijetka stvar, a niti loša, naglasio je Pecikoza.

“Umjetnik, kao i svaka druga javna ličnost ima obavezu da se bavi politikom. Predsjednik SAD-a Ronald Reagan je bio glumac, a u antičkom dobu nisi se mogao baviti politikom ako nisi bio pjesnik. Ja sam čovjek koji zarađuje 100.000 godišnje i to sam odnio u Skupštinu. Ta mi zarada daje pravo da mislim glavom. Onima neralizovanim najvažnije da zaposle nanu, tetku ili nekog drugog svoga”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.