Muftija banjalučki Osman efendija Kozlić u bajramskom intervjuu rekao je kako za Ramazanski bajram poruka muslimanima treba biti da čitaju Kur'an, i da vode računa o tome, kako i na koji način ga čitaju.

“Prije svega drago nam je da bajram dočekujemo u sad već svečano otvorenoj Ferhat pašinoj džamiji u Banja Luci i što možemo sa ovog mjesta uputiti bajramske poruke. Naše poruke za mubarek Ramazanski bajram će biti uobičajene, vezane za post. Međutim, mislim da je poruka koju treba uputiti u povodu mubarek dana bajrama da treba biti vezan za Kur'an. To i s obzirom da smo prije nekoliko dana obilježili 27. noć ramazana, noć Lejletu-l kadr u kojoj je počelo objavljivanje Kur'ana. Najveći događaj u ramazanu je bio objavljivanje Kur'ana”, pojasnio je efendija Kozlić.

Stoga muftija banjalučki kaže kako smatra da bi muslimanima poruka trebala biti u tom pravcu, u smislu poziva “da Kur'an čitamo, jer Kur'an jeste knjiga koja se čita”. No, naglašava da se treba obratiti pažnja kako se Kur'an čita.

“Ima jedan kur'anski ajet koji nam kazuje da je uzvišeni Allah dž.š. objavio Muhammedu a.s. knjigu, Kur'an, u kojoj su ajeti jasni, oni su osnova knjige, to jeste Kur'ana, te drugi koji su manje jasni, čije značenje i tumačenje zna samo dragi Allah dž. š.. Tu se kaže da se neki ljudi upuste u ta tumačenja s ciljem fitneluka, izazivanja nereda i sukoba. A, Kur'an na drugom mjestu s druge strane poziva vjernike, muslimane da od Kur'ana ili u Kur'anu slijede ono što je najljepše u njemu i daje veličanstvene poruke koje su svima jasne, koje su poruke činjenja dobra. Možda bi u tom kontekstu trebalo biti poruka muslimanima da čitaju Kur'an, i da vode računa o tome, kako i na koji način ga čitaju”, smatra muftija Kozlić.

Tradicija bajrama i iftara kućna atmosfera

Efendija Kozlić ukazao je da mu je jako žao, te da se boji se da ne ode u krajnost, “i izgubi naša lijepa tradicija kada je u pitanju obilježavanje bajrama.” On lično, će kaže, nastojati, pokušati drugi dan, treći dan bajrama, nažalost samo jedan dan otići i obići svoju familiju, svoje mjesto u kojem je rođen. Sve se, kaže muftija, nažalost svodi upravo na obilaske jednom dva – puta za bajram.

“Toliko je poziva da budem na bajramskom sijelu, druženju. Mene zovu kao muftiju, i shodno tome imam obavezu da se odazovem i odaberem na koje ću se mjesto odazvati. Ali, s druge strane ja ne mogu da stignem da doživim bajram onako kako ga i treba doživljavati u krugu familije, porodice, da izvršim na neki način svoju obavezu prema svemu. Slično je i kada su u pitanju iftari. Bojim se šta će se desiti ukoliko u skorije vrijeme malo nešto ne poduzmemo, malo ne revidiramo ono što se odnosi na ramazan i iftare, posebno masovne iftare sa hiljadama ljudi. Mora se malo razmisliti o tome, da li je to neophodno i u kojoj mjeri je to korisno. Ja lično sa ovog mjesta muftije, mislim da imam pravo i zamoliti da sa 50.000 KM koje se utroše na jedan veliki iftar upitati – da li je to potrebno? Mislim da se sa tim sredstvima može nešto drugo, korisnije uraditi. Bojim se da ne izgubimo baš onaj naš tradicionalni pristup i bajramu, kao što smo već izgubili kada već spominjemo iftare. Jer, nema više onih iftara u kući, one draži, atmosfere. To mi fali. Sjećam se tih iftara. Jedan stih pjesme kaže: Ni bajrami nisu više što su nekada bili. Ali, moramo se potruditi da tu tradiciju sačuvamo”, navodi muftija Kozlić.

Efendija Kozlić naglašava kako smatra da je suština u tome da se radost bajrama dijeli sa najbližim. Dijeli se, kaže muftija Kozlić, sa svojim najbližim, sa svojom rodbinom, sa nanom, sa dedom, sa sestrama, sa braćom, sa djecom…

Mislim, navodi, “da tu treba da bude naš fokus”. A, to je, naglašava muftija, “kućna atmosfera”. To su, navodi i komšije, to su susjedi. I vi, ističe muftija Kozlić, sa njima i oni sa vama treba da osjete te čari bajramske radosti. To se, cijeni, ne smije se izgubiti. Osim toga, kaže, ne smije se izgubiti i “ta naša lijepa tradicija da se i bajramsko slatko dijeli”.

“To podrazumijeva da se bajramsko slatko što se pravi, da se iz moje kuće, ta baklava odnese u kuću komšije koji nije musliman. Ili da se, kao što se dešava meni komšija, pošalje kao gajbu trešanja, a zove se Željko, za iftar. To je ona draž koja se ne smije izgubiti. Mislim da je to fokus. Prvo najbliži, jer imamo obavezu prema njima, a drugo komšija. Imamo obavezu i prema njima. Tek na trećem mjestu dođe bajramsko sijelo, druženje, pa radost koja ne prelazi neke granice. Kada je nedavno bio Vaskrs ja sam došao ovdje i rekao – sutra je Vaskrs. Mi muslimani nećemo raditi za Vaskrs. Zašto? Zato što su stari naši za bajrame, božiće, vaskrse to poštovali. Pravoslavci nisu htjeli raditi za bajrame, muslimani nisu radili kada je Vaskrs upravo iz poštovanja jednih prema drugima. To je nešto na čemu treba raditi, i promovisati ne bi li se očuvao taj duh naše tradicije. Ne smijemo podleći komercijalizaciji ovoga. Mora se sve svesti na mjeru inače će biti problem”, upozorio je muftija Kozlić.

Bolje je nekome pomoći nego organizovati iftare

Muftija banjalučki Osman efendija Kozlić ističe da “moramo biti kritični i samokritični”. Šta se dešava? Dešava se, kaže, muftija Kozlić, da muslimani zapravo više hrane konzumiraju za ramazan, više hrane i sredstava potroše, a to ne bi trebalo da bude da se to vidi. Trebalo bi, kaže, da normalno funkcionišu, konzumiraju ono što inače jedu, a ne da se s te strane to radi na taj način.

“Bojim se da ćemo biti odgovorni. A, ovo već prelazi granice. Kur'an nam stalno skreće pažnju na te granice – to su Božije granice, nemojte ih prelaziti. Na drugim mjestima se kaže – nemojte im se približavati. Ne smijemo prelaziti te granice. Moramo znati dokle smijemo. Naravno da ćemo biti odgovorni”, rekao je efendija Kozlić

Ako hoćete, rekao je, da se fokusiramo na bh. stanje- apeliram da se nešto učini pod hitno jer nama ljudi još uvijek odavde odlaze.

“I to je ono što mene najviše boli za ramazan. Kada obilazim naše džamije, džemate, meni u Prnjavoru primjerice kažu: pola safa mi nema džemata, jedan saf ili pet do deset porodica je manje. To se itekako osjeti u tom džematu kod Bošnjaka, muslimana. Kod Srba u Banjaluci se ne osjeti, kao što se u Sarajevu ne osjeti kod Bošnjaka – muslimana kada ode pet, šest, stotinu ljudi. Ali, ovdje se itekako osjeti. S druge strane šta hoću kazati: veoma je značajno zaustaviti jednu mladu porodicu, mladog čovjeka ili pomoći mu ovdje u Banja Luci, Prnjavoru, Mrkonjić Gradu da zasnuje svoju porodicu da se oženi, ili žensko da se uda i da ima nešto od čega bi mogao započeti svoj život. Sa nekoliko desetina hiljada maraka koje mi, mogu slobodno reći u ramazanu, potrošimo neracionalno možda bi mogli potrošiti u tu svrhu. Možda bi mogli potrošiti da neko ne ode, da ga sačuvamo. Učiniti to Mrkonjić Gradu gdje je 40 porodica Bošnjaka veći je sevap nego organizovati neku žurku, nego iftar za 2.000 osoba na otvorenom. Ja mislim da je to tako. Mislim da bismo trebali dobro razmisliti o tome šta zapravo od nas vjera traži, a šta mi radimo. Ramazan je prilika da preispitamo sami sebe, prije nego dođemo na mjesto gdje će nas neko drugi pitati”, upozorio je muftija Kozlić.

Prazni se RS, ali i FBiH – zatvaraju se škole

Muftija je govorio i o tome kako gleda na to da u Banja Luci prema popisu stanovništva provedenom 2013. nema više od 20.000 Bošnjaka, isto kao i u Prijedoru, i drugim mjestima na teritoriji bh. entiteta RS na području Muftijstva banjalučkog.

“Ovdje u Banja Luci nije bilo rata, ali jeste bilo zastrašivanja ljudi. Nisu mnogi odavde otišli svojevoljno. Oni su isprepadani, maltretirani pa su otišli. To je vjerovatno najteže pitanje. Nešto sa čime se suočavamo ovdje. Dođete primjerice iz Tuzle gdje vidite na stotine i hiljade ljudi u Bosanski Kobaš, Mrkonjić Grad i onda vidite njih 10-15. Jezik vam se zaveže, misli vam se pomute. Ne znate šta biste kazali, rekli. To je vrlo teška, nezgodna situacija. To je problem BiH. Ja to ovdje govorim stalno. I pravoslavcima, Srbima i Bošnjacima – odlaze nam ljudi. Popis je pokazao žalosno stanje, a činjenica je da Bošnjaci odlaze prema Zapadu, pravoslavci Srbi i prema Zapadu i prema Istoku, jer imaju alterantivu u Srbiji, odoše u Novi Sad i Beograd. Činjenica je, a ja sam se začudio da jedina općina na teritoriji Muftijstva banjalučkog, Ključ koja je FBiH kada sam čuo da u školskim klupama gotovo nema djece za školu, da se škole gotovo zatvaraju, broj stanovnika rapidno smanjuje. Onda mi bilo čudno da se to dešava u Sanskom Mostu ili Ključu. Šta je to? To je globalni problem. Bojim se da će ova zemlja ostati pusta ako se nešto ne poradi”, smatra muftija Kozlić.

Posebna pažnja, navodi efendija, mora se usmjeriti na povratnike i povratničku populaciju, odnosno da ono što se vratilo da se sačuva, da nema daljeg odliva. Treba, kaže učiniti sve da se nekom pribavi ono što mu je najpotrebnije. Prije nekoliko dana je bio u Derventi, gdje mu se, kaže muftija, obratio jedan povratnik i tražio pomoć da nabavi traktor, a ima stoke, zemlje. Tu, veli muftija, možemo pomoći putem naših institucija,

“Nastojimo koliko možemo pomoći da se taj trend odlazaka zaustavi. Ja se nadam da ćemo se dozvati pameti i da ćemo se početi baviti umjesto politikanstvom, politikom, da ćemo početi rješavati konkretna pitanja, životna pitanja, one probleme koji ljude tjeraju odavde. Ja se nadam da će do toga doći”, naveo je efendija Kozlić.

Muftija kaže, kako nije vidovit, ali da je za mnoge stvari koje je pokazao popis stanovništva u BiH znao. No, otkriva da je nemalo bio iznenađen brojem nepismenih, te zbog malog broja visokoobrazovanih ljudi. Muftija ukazuje da ga je zaprepastilo da “smo najslabiji u regiji kada je u pitanju visoko obrazovanje”. To, smatra, pokazuje da su školstvo i obrazovni sistem u katastrofalnom stanju.

“Možemo pričati šta hoćemo. Jednostavno treba da shvatimo još uvijek da se budućnost ove zemlje zasniva na obrazovanju, školstvu i školskom sistemu. Ako vi čujete, a ja čujem, slušao sam u Tuzli, ovdje u Banja Luci, u Sarajevu ministri obrazovanja se hvale kako će naši studenti kada nauče njemački jezik, kada završe medicinski fakultet i škole imati zaposlenje, ali gdje, u Njemačkoj. Ja ne mogu shvatiti, da roditelji hrane dijete, šalju u školu, a da nam obrazovni sistem pomaže toj našoj djeci da je isporučimo u svijet. Te stvari se moraju pod hitno mijenjati inače smo u problemu. Još jedna stvar se mora riješiti. Mora se rasteretiti privreda, tržište. Mi smo sami sebi stavili okove, koji koče naš napredak. BiH mora biti otvorena za tržište kapitala. Mora se omogućiti ljudima kao što je to u normalnom svijetu da posluju. Moj šura koji živi u Norveškoj mi priča: sjednem za stol i preko interneta osnujem i ugasim firmu. Treba omogućiti da ljudi sami sebi planiraju posao. Da stvorimo uslove. Naši ljudi su snalažljivi. Treba ih samo pustiti da dođu do izražaja”, cijeni efendija Kozlić.

Političari zamajavaju ljude i zabavljaju široke narodne mase

Banjalučki muftija kaže da je problem što u BiH “ne znamo na pravi način iskoristiti ni potencijal dijaspore”. da to znamo, veli, muftija bilo bi nam bolje. Jer, “nas dijaspora održava na životu”. Mi smo, kaže Kozlić, kao na infuziji: nas dijaspora upravo u ljetnim mjesecima održava. Dijaspora, cijeni, tada kao da ubrizga krv, sa svojim sredstvima, a radi se o milionima maraka. No, smatra, kada bismo znali bolje iskoristiti mogli bismo, veli efendija Kozlić iskoristiti pamet, znanje i iskustvo koje posjeduje dijaspora u razvoj BiH.

Osim što je razočaran u parametre koje je pokazao popis stanovništva u BiH muftija banjalučki kaže kako bi se da je političar u BiH nakon toga stidio.

“Kako da se ne bi stidio. Postotci su poražavajući. Iznenadio sam se. Mislio sam da imamo više obrazovanih ljudi. Idemo mi naprijed, ali po onoj korak naprijed, nazad dva. Jako sporo. Treba imati na umu i dejtonsku konstrukciju, ne treba uz to imati prevelikih očekivanja, nadanja. Ali, gledam tri člana Predsjedništva sa tri limuzine kod njemačke kancelarke Angele Merkel. Mene bi bilo stid. Ja bi kolege molio da sjednemo u jedno. Ovo što se sada radi i dešava u BiH mislim, posebno na relaciji Sarajevo – Banja Luka, da se tu radi o čistom kontriranju, zapravo na održavanju postojećeg stanja. To što se u Sarajevu gleda šta Dodik govori i radi, odnosno da to jeste jednako Banja Luka to je ustvari samo zamajavanje, zabavljanje širih narodnih masa i od Dodika, Bakira, partija svih i iz Sarajeva i Banja Luke. Kada se na lokalni nivo, u RS, onda imate Dodika sa jedne i Ivanića i Bosića sa druge strane. To je čisto politikanstvo. Ništa konkretno od nekih programa stranačkih. Možete vidjeti samo jedno protiv drugog da se radi. To se mora promijeniti i to mogu glasači na izborima. Nikako da zašiljimo tu olovku i da odlučimo zaokružiti nešto drugo. Nadam se da će to doći uskoro”, naveo je muftija Kozlić.

Banjalučki muftija navodi da je mnogo problema sa kojima se susreću povratnici, pa tako i u RS, a posebno je izražen problem korištenja bosanskog jezika u školama. To je, veli muftija, problem koji je već treću godinu prisutan, kako djeca ne idu u redovnu školu, u Kotor Varoši – Vrbanjcima, Konjević Polju.

“Ja u svemu pa i ovdje volim biti realan, pa tako i ovdje. Svaki problem treba cjelovito zahvatati i sagledati ga sa svih strana i aspekata inače, ako to radite znajte da imate novi. Tako mislim da je neosporno pravo Bošnjaka, iluzorno je govoriti o tome da nema bosanskog jezika. Moj jezik je bosanski, kao što smo se izjasnili na popisu. Moja vjera je islam, ja sam Bošnjak i govorim bosanskim jezikom. To su sada aksiomi. O tome ne treba niko otvarati pitanje. Na koncu 21. je vijek i niko nema pravo da kaže – ne postoji bosanski jezik. Niko nema pravo da drugome određuje kako će govoriti i zvati svoj jezik. Nema rasprave šta je starije, da li je nastao srpski, bosanski, hrvatski. To je irelevatno. Na vijeću muftija u Srebrenici sličnu poruku smo poslali nedavno – da se ispravi diskriminacija nad bošnjačkom djecom i da im se omogući pravo na jezik. To je jedna strana medalje i problema”, navodi muftija Kozlić.

Za pravoslavnu djecu u FBiH nastava na srpskom jeziku

Druga je strana, kaže efendija, na koju ukazuje i želi da ukaže, a drago mi je da je to pokrenuto. Bošnjaci-muslimani, veli muftija, unutar FBiH moraju riješiti pitanje bosanskog jezika tako što će tamo ispraviti diskrimanaciju. U mnogim kantonima se navodi, kaže Kozlić, da je to jezik bošnjačkog naroda, jezik Bošnjaka, jezik kojim govore Bošnjaci, negdje kao u HNK postoje dvije varijante.

“Zašto se to tamo ne ispravi? I najvažnija stvar jeste ako ima i jedan razred pravoslavne djece u nekom od kantona mora im se omogućiti da izučavaju srpski jezik i to po nastavnom planu Ministarstva prosvjete RS-a. Kao što naša djeca uče u Kozarcu po nastavnom planu i programu USK-a bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta. Moramo to uraditi da bi smo s obrazom i dostojanstvom od RS-a tražili da imamo to pravo. Ali nemaš to pravo tražiti od komšije ako ti svoju avliju nisi počistio. Drago mi je da je potpredsjednica FBiH poduzela neke korake u tom pravcu”, navodi Kozlić.

Muftija smatra kako je u svemu pa i oko pitanja jezika puno politike, politikanstva. Imamo tih stanja, posebno, kaže muftija, kada se primaknu izbori, a ono što je žalosno – krucijalno pitanje da ljudi odlaze, napuštaju domove i zbog nemogućnosti korištenja svog jezika, ostaje.

“Ljudi napuštaju domove i što ovo pitanje, jezika, nije riješeno. Zbog tog problema čujem i znam da iz Vrbanjaca kod Kotor Varoši odlaze neke porodice. Zašto? Jer se taj problem ne rješava već treću godinu. I onda čovjek kaže:radije ću svoje dijete upisati u Sloveniju. Idem ja tamo živjeti i raditi, jer ovi ovdje Bog zna kada će riješiti. Apelujem na sve naše institiucije od državnih, federalnih da se ozbiljno ovim problemom pozabavimo jer posljedica je da ovo utiče da se broj ljudi, porodica smanjuje i mene to najviše zanima. Bojim se. Šta će vam zemlja ako ovdje nema ljudi. Šta će vam BiH i Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, ako dozvolimo da ona bude pusta. S te strane mi je to važnije. Ja se nadam da će se djeca vratiti u školske klupe. Trebaju se što prije što vratiti. Kako su ove godine izbori, bojim se da se to neće desiti”, cijeni muftija Kozlić.

Banjalučki muftija naglašava kako je otvaranje džamije Ferhadija u Banja Luci veoma značajno.

“Veoma je važno da smo mi to uradili ove godine, ne samo za muslimane, i mene kao muftiju da smo otvorili Ferhadiju i da je sve proteklo u najboljem redu. To je čitav svijet prenio i gledao. I dok mi razgovaramo turisti iz Poljske čekaju ispred da je obiđu. Jako je važno za svijet da je otišla informacija o Ferhadiji. Drugačije je. Ferhadija je simbol obnove. Islamska zajednica u BiH dan njenog rušenja 7. maja 1993. proglasila je za Dan žalosti, Dan džamija. Mi ćemo to obilježavati, prisjećati se da se zlo koje se desilo ne bi ponovilo. Pitali su me da li će se broj vjernika povećati, ima li ih više – nema niti očekujem. Neće se značajno povećati broj vjernika ni u Sarajevu, Tuzli, Istanbulu. Ne treba to da bude cilj. Važno je da su vrata otvorena, da otvorimo svoja srca. Zato je otvaranje Ferhadije jako značajno. Ne samo muslimanima, nego i pravoslavcima. Meni je drago da sam čuo, da su mnogi pravoslavci rekli kako su radosni što se Ferhadija vratila u grad na Vrbasu i što je razglednica kompletirana. Ono što su oni doživljavali kao dio svoje mladosti sada je tu. Mislim da je to puno drugačije i da će biti bolje”, poručio je u bajramskom razgovoru za Anadolu Agency banjalučki muftija Osman efendija Kozlić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.