Bajramska radost stigla je i u dom sirijske porodice Abdullah, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Iako daleko od domovine, rodbine i prijatelja, bračni par Abdullah, zajedno sa petero djece, sretan je jer je Bajram dočekao daleko od ratnih strahota i razaranja.

Adil Abdullah (55) je 80-ih godina studirao u Sarajevu, a zajedno sa svojom porodicom izbjegao je iz sirijskog grada Deyru’Zora, te je prije šest mjeseci utočište ponovo našao u Sarajevu.

U Sarajevo je prvi put došao davne 1979. godine kao 19-ogodišnjak, a tu je upisao i uspješno završio Stomatološki fakultet. Proveo je rat u Bosni i Hercegovini, tokom rata radio kao ljekar, a 1998. godine vratio se u rodnu Siriju. Tamo se zaposlio, osnovao porodicu, no sudbina je bila takva da ponovo doživi rat.

“U Deyru’zoru sam imao privatnu stomatološku ordinaciju, imao sam svoju kuću. Lijepo sam živio. Sada je to sve porušeno, tamo više nema života”, kazao je Abdullah, koji za sebe kaže kako je čovjek koji je dva puta osjetio ratnu katastrofu.

– Neizbrisiva ljubav prema Sarajevu –

Po napuštanju Sirije, jedan period je proveo i u Turskoj, no odlučio je sa porodicom doći u BiH. Za Sarajevo kaže da je to grad u kojem je odrastao, ali mu teško pada što za šest mjeseci još uvijek nije uspio naći posao.

“Sve je to bilo jedno veliko iskušenje i nije bilo nimalo lako. Došao sam u Sarajevo, ali nisam očekivao da će ovoliko teško biti naći posao. Čovjek ne želi tražiti pomoć, nego raditi i sam pomagati drugima. Nažalost, obišao sam sve, ali posla još uvijek nema. Živimo od naše ušteđevine i pomoći naših prijatelja ovdje u BiH”, kazao je Abdullah.

Dodao je također kako je prilikom napuštanja Sirije bilo opcija za odlazak u neke druge zemlje, no istakao je da je oduvijek bio vezan za Sarajevo, zbog čega se i vratio.

“To je jedna neizbirisiva ljubav. Ja bez Sarajeva nisam mogao ni dok sam živio u Siriji. Dolazio sam svakih nekoliko mjeseci, posjetio bih prijatelje, obišao čaršiju i vratio se u Siriju. Sarajevo je moja druga, da ne kažem prva domovina. Ja sam ovdje odrastao, znam jezik i adet, tako da nisam bio spreman učiti neki novi mentalitet. Vratio sam se u Sarajevo. Moja djeca idu u školu, uklopila su se, imaju više prijatelja u Sarajevu nego ja”, rekao je Abdullah.

– U Bosni kao kod kuće –

Na pitanje kako je dočekati Bajram daleko od domovine, Abdullah ističe kako bi volio da je Bajram dočekao sa svojom rodbinom, ali i da se u Bosni osjeća kao kod kuće.

“Bosna i Hercegovina za nas predstavlja jednu utjehu. Ovdje je narod jako dobar, to su naša braća. Možda će neko reći da ja pretjerujem, ali nama je ovdje zaista dobro. Nedostaju nam naša braća, sestre i rodbina. Ali to je rat, ja sam ga doživio dva puta. Pa, mnogi ljudi iz BiH su isto kao i mi zbog rata ostali daleko od svoje rodbine”, kazao je Abdullah.

Na kraju je rekao kako se nada da će jednog dana u njegovu zemlju doći mir, te dodao: “Poslije oblaka mora pasti kiša. Dok sam bio u Sarajevu za vrijeme rata, nekada sam pomislio da nikada neće biti mira, ali hvala Bogu, smirilo se. Ne treba biti toliko mržnje, tome učim i svoju djecu. Ne smiju mrziti niti žuditi za osvetom, ali isto tako ne smiju ni zaboraviti.”

– Kćerka Gufran želi ostati i studirati u BiH –

Adilova kćerka Gufran (17), najstarije dijete u porodici, zajedno sa majkom za Bajram je pripremila tradicionalna jela i slatka iz Sirije. Bosanski razumije, ali teže govori. U Siriju se, kako kaže, bar za sada, ne želi vratiti.

“Naša želja je da otac nađe posao. U Sarajevu nam je dobro, mi smo ovaj grad, a i BiH poznavali i prije nego što smo došli ovdje. Narod je ovdje je dobar i gostoprimljiv”, kazala je Gufran, dodavši kako želi ostati u BiH te studirati engleski jezik ili žurnalistiku.

Bračni par Abdullah u Sarajevo je stigao sa četvoro djece, gdje su dobili i peto dijete, sina Muhameda.

Petogodišnji rat u Siriji odnio je gotovo pola miliona života. Oko četiri miliona Sirijaca izbjeglo je van zemlje, a šest miliona raseljeno unutar njenih granica.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.