Fatima Jaganjac jedina je Bošnjakinja koja se vratila u grad Bileću. Živi sama. Svoje ognjište napustila je nakon smrti muža 1993 kada je izbjegla u Crnu Goru, a vratila se prije 15 godina.

Iako sama, tako se kaže ne osjeća, a na povratnički život se ne žali, komšijske odnose njeguje sa svima u Bleći.

“Fino se osjećam ovdje, prihvatile su me komšije da nikad nisam imala nikakve probleme”, kaže Fatima.

Živi, kaže nana Fata onako kako se mora, donedavno je imala skromnu želju da bar ima jednu ovcu, no prije nekoliko mjeseci želja se i ostvarila, dobila je malo stado.

Ova “Hercegovačka heroina”, kako su je mnogi prozvali, čuva ključeve Careve džamije. Svima rado otvori njena vrata. No najčešće u njoj bude sama. Tek nekolicina vjernika se okupi za Bajram i to iz okolnih sela Đeča i Plana.

“Sad Ramazan, svaku noć odem i upalim kandilje na džamiji, nek se vidi da ima neko”, kaže.

U posjetu joj je iz Švedske došla Alma, koja je iz Bileće izbjegla prije 23 godine. U Bileću dolazi jednom godišnje. Za ovaj grad vežu je posebne emocije, no o povratku ne razmišlja.

“Uvijek je poseban osjećaj kad dođeš kući, kaže se kuća ovdje, odoh kući u Bileću, odoh kući u Švedsku. Mi svi imamo želju da se vratimo gdje smo živjeli, ali neka realnost je ovdje nema posla”, kaže Alma.

U okolna sela Bileće vratilo se tek 12 porodica, a u selo Đeče vratilo se šest osoba i većina njih živi bez struje i vode. Ovi hrabri ljudi sebi egzistenciju osiguravaju baveći se poljoprivredom i stočarstvom i uprkos svim problemima ostau vjerni svom zavičaju.

Safira Ćatović prva se vratila u selo Đeče, koje važi za najveće povratničko mjesto u Bileći. Izolovana je i kilometrima udaljena od ostatka stanovništva.

Živi sama u trošnoj kućici, bez vode. Za razliku od nane Fate, kaže nam da povremeno ima problema sa provokacijama, ali i da nema apsolutno nikakvu zaštitu.

“Nijesu došli da me pitaju šta je bio uzrok, da li sam ja uznemirena, niko ništa”, priča Safira za N1.

Nekoliko kilometara dalje živi Mehmed Ćatović. On se nakon 11 godina boravka u Čikagu, ubijeđen da ga čeka bolji život, vratio u rodno selo.

“Ja volim ovo mjesto i rodio sam se kad sam se vratio, ja tamo ne volim, da mi je rekao evo ti čitav grad ja ne bih pristao vratio bih se na svoje mjesto gdje sam se rodio”.

Najveći broj Bilećana i dalje su rasuti širom svijeta. Godišnje navrate u zavičaj, gdje obilaze rodbinu i posjećuju mezare svojih umrlih.

No prema riječima povratnika, kada bi općina pomogla u asfaltiranju puta i uvođenjem vode, život bi u ovom mjestu možda nastavilo i više povratnika.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.