Put do parafiranja SSP-a bio je popločan blokadama, ali takva je generalno politika u BiH. Ucjene, prebacivanje krivice, a rijetki su oni koji vide alternativni put i izlaz iz višegodišnje agonije.
Put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji proteklih mjeseci izgleda ovako:
– Vijeće ministara BiH pobjedonosno je u februaru objavilo da je usvojen Mehanizam koordinacije.
– Republika Srpska ga automatski odbacila, jer nisu konsultovani u procesu.
– Agencija za statistiku BiH 1. jula objavila rezultate popisa iz 2013.
– Republika Srpska ih odbacila i blokirala usvajanje SSP-a. Zbog toga Denis Zvizdić i Fadil Novalić nisu potpisali novi aranžman s MMF-om.
Republika Srpska popustila i odblokirala SSP. Ali zato ne prihvataju na Vijeću ministara tek usvojenu Okvirnu državnu strategiju saobraćaja.
“Sve je ovo pokazatelj da u ovoj zemlji nema konsenzusa o evropskim integracijama. Koliko god se političari zaklinjali u tu tvrdnju i to će tako potrajati. Ovo je samo dokaz da je zapravo njihov osnovni prioritet zadržati svoje pozicije, moć, utjecaj, vlast i kontrolu nad novčanim tokovima ove zemlje”, kaže novinar Ranko Mavrak.
Korak naprijed, nazad dva. Imamo SSP, nemamo Mehanizam koordinacije ni novce od MMF-a. I tako godinama, i u nedogled. Krivi ste vi, nismo mi, poručuju jedni drugima.
“Pola godine smo se bavili time da bismo popravili ono što su oni pokvarili kada su onako na silu i falsifikovano usvojili taj mehanizam koordinacije. Onda su se ipak vratili za pregovarački sto jer su shvatili šta su uradili. Nema uslovljavanja to ne prihvatamo”, kaže Željka Cvijanović, premijerka RS.
I sa takvim stavovima očekuju od Brisela pozitivne priče. Očekuju od ministara vanjskih poslova Evrope da govore o članstvu BiH u Uniji, dok u isto vrijeme domaći ministar vanjskih poslova, umjesto da lobira u Briselu za svoju državu, posjećuje Kubu i Kanadu.
“Mi još uvijek u našem političkom diskursu nemamo jasno definirane granice o tome šta je to politički prihvatljivo ponašanje. Političku kulturu da imamo onda bi recimo pitanja poput EU i MMF ne bi dolazila na dnevni red. Nema granica, nema niko da kaže da ovo nisu stvari o kojima treba tako raspravljati”, smatra Adnan Huskić, politički analitičar.
A šta je onda rješenje? Ako i sama međunarodna zajednica gubi utjecaj, ako niko nema dovoljno političke moći da mijenja postojeće ustave krcate mehanizmima blokada, ako se i nakon izbora ništa ne mijenja?
Huskić kaže možda uvođenje obaveznih izbora, kako bi i onih preostalih gotovo 50 posto koji ne izlaze ne glasaju morali reći svoje, i presjekli mašinerije velikih stranaka koje pozicije i moć koriste da od izbora do izbora drže pod kontrolom svoje glasačko tijelo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook.
