Projekat "Udruženim naporima ka novim evropskim standardima" je nastao u saradnji više udruženja građana koji se bave pravima žena. Cilj je promijeniti svijest kod cjelokupnog društva - da nijedan oblik nasilja nije prihvatljiv.
Iz Banjaluke se javila Anđelka Marković koja je razgovarala sa Goricom Ivić iz Fondacije Udružene žene.
Tokom projekta “Udruženim naporima ka novim evropskim standardima” održano je niz seminara, debata kako bi se probudila svijest da nijedan oblik nasilja nije prihvatljiv i da se ukaže ženama na to kako se mogu zaštititi. Istraživanje je pokazalo da više od 47 posto žena u BiH je preživjelo bar jedan oblik nasilja.
O tome kako se zaštititi, Ivić je kazala: “Za ženu koja trpi nasilje bitno je da zna da postoji besplatni brojevi telefona na koji to može prijaviti anonimno, a broj za RS je 1264, a 1265 za Federaciju BiH. Brojevi su dostupni 24 sata. Mi uvijek apelujemo da žene žrtve nasilja mogu to prijaviti i policiji, socijalnim službama i nevladinim organizacijama. Nažalost, žene se javljaju kada već postoje tragične poljedice i kada nasilje godinama traje. Potrebno je da što prije potraže pomoć kako bi i prije izašle iz kruga nasilja i iz toga izvukle i djecu koja trpe nasilje ili su prisutna tome. Po novom zakonu, i djeca se smatraju kao žrtve nasilja u takvoj porodici. Apelujemo da se nasilje na početku prijavljuje“.
Dodala je i da ovaj projekt traje četiri godine i regionalnog je karaktera.
“Osim u BiH, implementira se u Srbiji, Sloveniji, Makedoniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori. U BiH je 2013. godine ratifikovana Istanbulska konvencija te se tako BiH obavezala da sve svoje zakone, dokumente koji se bave zaštitom žena od nasilja prilagodi ovim međunarodnim standardima i da nijedan oblik nasilja ne može biti tolerantan”, kazala je.
O tome koliko su žene žrtve nasilja zadovoljne zaštitom i primjenom Konvencije je rekla: “Jednim dijelom budu zadovoljne, ali većim dijelom ne jer se osjećaju da su prepuštene same sebi. One trpe i ekonomsko nasilje pored psihičkog i fizičkog nasilja. Žene žrtve nasilja kažu da se vraćaju u nasilnu zajednicu zbog ekonomskih razloga, ali to i nije tačno jer one nemaju klimu koja će podržati njihov samostalan način života“.
O situaciji u regiji je kazala: “U Srbiji dolazi i do femicida, odnosno ubistva žena, dok u Sloveniji imamo pozitivne primjere gdje SOS telefoni i sigurne kuće država treba da finansira i u tom smislu imaju pozitivne primjere, dok druge zemlje, poput Hrvatske i Makedonije su potpisale Istanbulsku konvenciju ali je nisu ratifikovale”.
Kazala je i da je teško mjeriti stopu nasilja zato što se žene ne javljaju i ne govore o nasilju.
“Pogotovo ne prijavljuju psihičko nasilje, odnosno dok ne postane vidljivo. Žene se trebaju osvijestiti da nije nasilje kada je sva u modricama, već je to i ekonomsko, psihičko nasilje, proganjanje, nasilje putem SMS poruka, nenormalni vidovi ljubomore“, naglasila je Ivić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.