Generacije familije Stojak iz Bukinja žive sa industrijskim otpadom, otrovnim materijam, zagađenim zrakom i šljačištima. Na bezbroj dopisa, molbi, apela nadležne institucije su ostale gluhe.

“Otac mi je završna faza karcinoma pluća. Prve komšije su mi bolesne. Da nam je da proživimo ovo malo života pa neka je skraćen, ali bolovi su”, kaže Goran Stojak, mještanin Bukinja.

Nepropisno uskladištene i odložene velike količine kruksa, žive, hlora, propilena smještene su u krugu firme „Poliolchem“, čiji je vlasnik „Organika“, a kojoj su kantonalna i federalna inspekcija naložile da riješi problem otpada.

Otpušteni radnici potraživanja su dobili preko suda. Enes Jaganjac dobio je pogon propilena i četiri kontenjera glicerina i traži da se otpad propisno ukloni i proda, kako bi on dobio svoja sredstva, a okolina se očistila. Koliko su opasni, potkrepljuje pričom o svom kolegi.

Enes Jaganjac, bivši radnik „ Poliolchema“: “Izašao je da pregleda te rezervoare, da nešto na pumpi uradi. Došao je u sintetitčkom džemperu na posao. Sageo se da pumpu pregleda i zapalio se. Znači, sintetiška iskra. Zapalio se, zvali su vatrogasce. Ja sam ga gasio”.

Federalno ministarstvo okoliša prije šest godina na obližnjoj deponiji neutralisalo je trećinu odloženog kruksa i tu se stalo. Uklanjanje opasnih materija u Tuzli zahtjeva znatna sredstva i angažovanost nadležnih insitucija.

“Krajnje je vrijeme da ih natjeraju da to urade jer je to njihova obaveza. Pošto je je to privatna ne možemo aplicirati za sredstva u HAKU 1, a što se tiče otpada kruksa, to možemo aplicirati prema stranim sredstvima”, tvrdi Zvjezdan Karadžin – profesor geookolinske zaštite.

I dok inspekcije, nadležne institucije i privatne firme kao taoce drže mještane Bukinja, ne znaju više kome da pokucaju na vrata.

“Ovo stanovništvo niti interesuje politika, niti išta. Nas inetresuje samo da preživimo, naša djeca da prežive. Ostalo nas ne zanima”, dodaje Stojak.

Komentar od uprave Organike nismo uspjeli dobiti. Za odlaganje otrovnih materija optužena je i hrvatska firma Kemokop, koja je negirala te navode i kazala da ne skladišti otrovne materije u krugu Polihema gdje ima iznajmljeno skladište za druge namjene.

Tuzlaci godinama čekaju da se riješi pitanje uklanjanja i zbrinjavanja opasnog otpada koji se nalazi u industrijskoj zoni grada.

Mještani Bukinja i okolnih naselja, nadaju se da će doći dan kada njihovi potomci neće morati živjeti, obollijevati i umirati u zagađenoj sredini.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.