Marija Maja Jurčenko najveća je humanistica i aktivistkinja u Tuzli. Ona je jedna od rijetkih građanki kojoj pozivnice za sve kulturne i druge događaje u Tuzli dolaze na kućnu adresu, a njoj je snimljen i film.

Šesdesetšestogodišnja Marija Maja Jurčenko zbog poremećaja hipofize prestala je rasti još dok je bila djevojčica. Završila je upravnu školu, ali roditelji joj nisu dozvolili da radi. Kako pamti, oduvijek je bila živahna i nije dozvoljavala da joj išta bude prepreka.

“Kod djeda i babe kada sam bila, na selu, oni su imali kuću i visoki tavan. Ali nema da se ja ne popnem. Govorili su da nisu vidjeli manjeg stvora, a nema gdje da se ne popne“, rekla je Marija Maja Jurčenko.

Maja živi sama, a voli druženja, izložbe, koncerte i ples. Ova energična žena često ide na organizovana pješačenje i izlete, a kroz život se snalazi kako zna i umije. Njen život je ispunjen smjehom, posebno kada nekome pozvoni na vrata.

“Sad on gleda pa pita: Čim si zvonila? Ja kažem: Prstom! Ali ja kupim sebi varjaču i zbog lifta“, ispričala je Marija Maja Jurčenko.

U manje od jednog metra Majine visine stala je ogromna snaga, volja i želja da pomaže drugima. Sjeća se kako je tokom rata na 15 sprat svaki dan nosila hranu bolesnoj komšinici. Za sva svoja humana djela i aktivnosti dobila je mnogobrojna priznanja i zahvalnice Crvenog križa, mjesne zajednice Batva,kulturnih institucija, udruženja građana, ali i Tuzlansku plaketu.

“Znate šta? Ja sam ipak vrijedila. Neko je zapamtio moj rad. Drago mi je. Ja nemam svoje djece, ali neko će gledati film pa reći : Vidi one male koja je priznanja dobila“, kazala je Jurčenko.

Maja je član nekoliko udruženja, ali nijednog koji okuplja invalide jer, kako kaže, ne osjeća se i ne živi tako. Svoj hendikep pretvorila je u prednost i pokazala koliko jedan čovjek može biti ljudska veličina poput nje.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.