Predstojeći vikend u Sarajevu obilježit će Drugi Otvoreni univerzitet. Riječ je o nizu besplatnih predavanja i okruglih stolova otvorenih za sve zainteresovane građane, a koje imaju za cilj razvoj javnog dijaloga te unapređenje obrazovanja.

Gost Otvorenog univerziteta, ali i gošća N1 televizije bila je Danijela Majstorović, profesorica na Filološkom fakultetu u  Banjoj Luci, scenaristica i režiserka. Martinović se bavi istraživanjem masovnog komuniciranja, kulturološkim i ženskim studijima.

“Moje posljednje istraživanje se bavi odnosom feminizma, post-feminizma, socijalizma i post-socijalizma. Mislim da tom rodnom optikom vidite suštinsku nejednakost. Znači da mi sve vrijeme pričamo o nekakvoj pravdi za sve, dosta smo na Otvorenom sinoć pričali o plenumima, u čemu je razlika u postavljanju sa postavljanjem zahtjeva za jednakošću, za socijalnom pravdom i kad to sve postavimo u jednu rodnu dimenziju da vidimo koliko su žene najobespravljenije, pogotovo u tranziciji”, odgovor je Danijele Majstorović o pitanju emancipacije žena.

Na pitanje o čemu se najviše ogleda nejednakost, Majstorović kaže “najprostiji primjer imate u socijlogiji gdje se zove ‘Dvije vrste rada koje žena obavlja’. Pretpostavlja se da će žena da brine i za stare i za djecu, da će skuhati ručak, da će brinuti o djeci više nego muškarac i naravno siva ekonomija – a to je način da se preživi. Zbog tog tereta je položaj žene daleko teži nego položaj muškarca, a mi to ne vidimo i mi o tom ne raspravljamo. Ovaj program je prilika da vidimo kako ta nejednakost izgleda u praksi”.

Na pitanje voditeljice Novog dana Minele Jašar kako je kritikovala i kancelariju Visokog predstavnika u BiH, Martinović kaže kako misli da to dolazi iz jedne frustracije, ali je to i normalno.

“U tom periodu nakon 1995. do 1996. mislim da smo svi mi mladi istraživači ove nove generacije koji smo danas u srednjim tridesetim i ranim četrdesetima pokušavali da vidimo šta se to nama zapravo desilo i ja sam bila tada isprovocirana. Zamjerila sam autoritarni pristup u BiH koji je Međunarodna zajednica imala. Priča je komplikovana – ja ne kažem da su naši političari cvjećke, dakako da nisu, ali se dogodio jedan prevrat. Ovo je bila ratom razorena zemlja i oni su mislili da će tu da prave demokratiju odozgo, umjesto da su dozvolili slobodu baš u tom ranjivom post-ratnom periodu da se dešava nešto drugo. S druge strane, Međunarodna zajednica je upumpala veliku količinu novca u BiH. Mi danas vidimo katastrofalne posljedice takve jedne politike. Sjetimo se samo za medije koliko je novca uloženo, da li mi danas imamo nezavisne medije u BiH? Naravno da nemamo. Mi smo jedna poluperiferija, mi težimo da se ostvarimo kroz nekakvu tranziciju, a mnogi teoretičari su rekli kako tranzicija zapravo nema svoj cilj, ona lažno predstavlja ideju da se ide iz neke tačke A u tačku B. Šta nam to potvrđuje? Recescija, svjetska kriza, sjetimo se raznih pokreta – “arapsko proljeće” itd. što nam pokazuje da nije kraj historije, već da se mora početi otvarati neke nove avenije. Mislim da su plenumi bili jedan sjajan pokazatelj da je u BiH moguće nešto odozdo uraditi i zato sam na neki način sretna  da je to na neki način nastavak jedne kritike, ali koja je došla sa ulice”, kazala je.