Muhamed Sacirbey, prvi ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama i bivši ministar vanjskih poslova naše zemlje, u kolumni za američki The Washington Post, navodi da je vojna intervencija zapadnih zemalja spasila živote u BiH, te da isti slučaj može biti i sa Sirijom.

Sacirbey, koji je bio dio bh. delegacije tokom mirovnih pregovora u Dejtonu, u svojoj novoj kolumni za ugledni američki list navodi da je najveći grad u Siriji, Aleppo, na rubu gladi te da je bombardovan iz zraka i okupiran na zemlji. 

“Dva miliona građana Aleppa uskoro bi mogli biti istrijebljeni. Prije nešto više od dva desetljeća, glavni grad moje zemlje suočavao se sa sličnom katastrofom. U proljeće 1992. godine, regularne i paravojne jedinice, snajperisti, topništvo i tenkovi okružili su Sarajevo, uzrokujući ono što će postati najduža opsada jednog glavnog grada u povijesti modernog ratovanja”, navodi Sacirbey.

Kao u Aleppu, piše Sacirbey, situacija u Sarajevu je bila strašna.

“Ekstremisti su nastojali gušiti i izgladnjivati građane kozmopolitskog grada s dugom tradicijom različitosti. Glavne pristupne ceste su bile presječene. Voda, struja i grijanje su bili isključeni. Snajperisti su građanima od svakodnevnog života pravili živi pakao. No, sarajevskih 400.000 stanovnika izbjeglo je mnoge strahote koje sada čekaju stanovnike Aleppa. Oni su preživjeli, ne zbog toga što su snage tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića bile humanije od snaga Bashara al-Assada ili zbog toga što su jugoslavenske zračne snage bile manje sposobne, već zato što je NATO odlučio (iako sa zakašnjenjem i previše često nedovoljno) da sprovede svoju odgovornost za zaštitu bosanskih civila”, stoji u kolumni prvog ambasadora Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama i bivšeg ministra vanjskih poslova naše zemlje.

Dok vojna intervencija Zapada u Bosni nije riješila sve naše probleme, to je bilo odlučujuće u kretanju Bosne i regije iz rata u mir – proces koji i dalje traje, iako vrlo nesavršeno.

“Tu je svaki razlog da vjerujemo da će slična akcija i odlučnost, usmjerena na zaustavljanje bombardiranja civila, dati sličnu korist Siriji i svijetu”.

Autor navodi da je vojna intervencija u Bosni prvo došla u formi zabrane letova nakon što je postignut dogovor između članova Vijeća sigurnosti UN-a, a potom i ambasadorice SAD-a u UN-u Madeleine Albright i njega u svojstvu ambasadora Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima.

“Gotovo odmah, zabrana letenja iznad Bosne spasila je živote. To je prizemljilo Miloševićeve zračne snage, koje su prijetile da naprave pustoš u glavnom gradu BiH, i dopustilo je da hitno potrebna humanitarna pomoć uđe u Sarajevo pod opsadom. Zahvaljujući zoni zabrane leta, “‘linija života’ od Jadrana do Sarajeva i drugih bosanskih gradova ostala je otvorena. Da je srpskim zračnim snagama bilo dopušteno da bombarduju nekažnjeno – kao što to sirijske zračne snage sada rade širom Sirije – Milošević bi uspio u gušenju Sarajeva i zaustavio pristup pomoći – što bi koštalo nebrojene nevine žrtve”, navodi Sacirbey.

Zona zabrane letenja iznad Bosne ostavila je otvorena vrata za mirovne pregovore. Dvije godine nakon što je odluka o zoni zabrane letenja stupila na snagu, NATO se odlučio na ograničene vojne napade na položaje JNA čime je učinkovito okončana opsada Sarajeva koju su vodili Ratko Mladić, Radovan Karadžić i Slobodna Milošević, navodi se u kolumni.

“Ovi ograničeni napadi u konačnici su povećali pritisak potreban da se zaustavi opsada i stvorili uvjete potrebne da “Kontakt grupa” vodi pregovore za donošenje Daytonskog sporazuma. Kao i u Bosni, ograničena vojna intervencija u Siriji bi spasila živote civila, možda čak i 200 sedmično. To bi zaustavilo najvećeg ubicu u Siriji: neselektivne zračne napade. Od 2015, zračni napadi uzrokovali su više od polovice svih civilnih žrtava u Siriji. Oni su ciljali bolnice i škole, dostavu humanitarne pomoći učinili nemogućim”.

“Zahvaljujući naporima hrabrih medija, hrabrim humanitarnim radnicima i neprestanoj diplomaciji, posebino u UN-u, milioni širom svijeta znali su o nesreći u Sarajevu. Nakon što sam preživio “problem iz pakla” u Bosni, znam da svijet može zaustaviti krvoproliće u Siriji. Zaustavljanje ubijanja u Siriji nije pitanje isplativosti; to je pitanje političke volje. Nakon više od 470.000 smrtnih slučajeva, globalne izbjegličke krize i globalne terorističke prijetnje, vrijeme je da svjetski lideri pronađu hrabrosti da sprovedu svoju odgovornost za zaštitu sirijskih civila i završe ovu krizu jednom zauvijek”, navodi Muhamed Sacirbey, prvi ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama i bivši ministar vanjskih poslova naše zemlje, u kolumni za američki The Washington Post.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.