Na najviši vrh planine Vranice može se doći iz pravca Fojnice, odnosno sarajevskih vrata, ali i sela Vrse koje se nalazi u općini Gornji Vakuf/Uskoplje. Penjući se zmijolikim putem iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja sunce pruža svoje zrake, a dolina Vrbasa ostaje u magli poput tijesta.
Kako se magla podiže pojavljuju se i prvi obrisi gradskih objekata. Već na početku Vranice veliko stado ovaca na ispaši. Čobanica čita knjigu i nadgleda svoje stado, a u stopu je prati bosanski pastirski pas tornjak.
Putujući ka vrhu Vranice život se osjeti na svakom koraku. Radnici šumarije režu stabla pa ih izvlače dugačkim sajlama.
Zvuk motorne pile i traktorskog motora odjekuje ovom planinom koja je toliko bogata šumskim plodovima da je to prosto nevjerojatno. Iznenada se pojaviše i kroseri obučeni po svim propisima kao da će na prvenstvo BiH.
Kažu da su iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja gdje imaju i svoj moto klub. Grme njihovi motori, a zvuk odzvanja Vranicom. Desetak njih trenira za predstojeće prvenstvo.
Grmovi crvenih bobica brusnice, gdje god se okreneš. Još uvijek ima i borovnice, gljiva, maline i drugog bobičastog voća. Ispod Rosinja, koji se nalazi na 2.059 metara iznad mora nezaposleni, a čestiti ljudi iz Fojnice beru šumske plodove.
Senad Fuko nas časti islandskim lišajem. Kaže odličan je za bolesti grla, a ima ga na svakom koraku.
“Beremo brusnicu i borovnicu. Ponešto naberem i islandskog lišaja za čaj. Nije ti ovo nikakav biznis, nego potreba da se preživi. Zima ide, treba pripremiti hranu za ženu i četvero djece. Nigdje nisam radio, a imam 46 godina. Dakle, ni dana radnog staža. Sve je neizvjesno, ali od nečega se mora živjeti. Kad god uhvatim lijep dan, dođem i berem ove plodove. Nekada zaradim 30, nekada 50 maraka za dan, a kada je loše vrijeme onda nemam nikakvu zaradu, jer se ne radi”, govori Senad Fuko za Anadoliju.
Od “malih nogu” bere šumske plodove na Vranici
“Teško je ovaj dinar zaraditi. Imam petero djece i ženu. Radio sam u fojničkoj pilani i preradi drveta. Pilana otišla u stečaj, a ja na biro. Na birou sam već četiri godine i da mi nije ove berbe, teško bi se preživjelo. Sada je sve manje berača, jer se berba privodi kraju, a da ste došli prije 15 dana, ovdje je vrvilo kao u košnici. Borovnica je 7 maraka, brusnica kako kome. Nekome 5 nekome 7, a nekome i 4 marke. Zaradi se nešto novaca, ali težak je to posao. Zamislite da danas morate nabrati 30 kilograma borovnice ili brusnice, a one sitne poput zrna kafe”, pripovijeda nam svoju priču Džemo Ramljak.
Gotovo iste sudbine dijele i drugi berači šumskih plodova na planini Vranici. Dok se polako pripremamo za povratak, kroseri se vraćaju s treninga, sunce polako zalazi, a Senad Fuko sa svojom suprugom pored svog terenca i sepeta brusnice loži vatru da mogu popiti kafu. Bliži se kraju još jedan dan berača šumskih plodova s planine Vranice.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
