Kjašif Smajlović, dopisnika Oslobođenja iz Zvornika, koji je ubijen u prvim danima rata u Bosni i Hercegovini, sahranjen je danas na sarajevskom groblju Vlakovo. Smajlović je prva novinarska žrtva rata u BiH.
Smajlovićevo tijelo je nedavno pronađeno u masovnoj grobnici Kazan bašča u blizini Zvornika, a prilikom identifikacije, porodica i prijatelji saznali su da je Smajlović, inače prva novinarska žrtva rata u BiH, prije smrti mučen, a presuđeno mu je pucnjima iz vatrenog oružja.
Dopisnik Oslobođenja iz Zvornika ubijen u prvim danima rata u Bosni i Hercegovini. Bio je 9. april 1992. Tog dana su srpske vojne i paravojne formacije nakon višednevnog granatiranja ušle u Zvornik. U 8:20 sati Kjašif je izdiktirao vijest o padu Zvornika sekretarici u tuzlanskom regionalnom dopisništvu “Oslobođenja” Selveti Ahmedinović jer nije mogao dobiti Sarajevo. To javljanje je zaključio porukom od koje zastaje dah.
“Bojim se Sele (tako je oslovljavao sekretaricu – Selvetu) da dolaze i po mene. Čujem njihove korake, idu prema dopisništvu. Bojim se da je ovo moj zadnji izvještaj”, javio je Smajlović tog aprila.
Nedim Smajlović, sin ubijenog Kjašifa, sjeća se posljednjeg razgovora s ocem. Razgovarali su, kaže, o tome šta ko od njih namjerava uraditi kako bi se spasio od smrti.
“Izveo me naprijed ispred kuće i pitao sam ga, kao oca, šta će biti, a on je mene pitao šta ja planiram. Rekao sam da ću pokušati da se izvučem prema Kula Gradu i rekao mi je da je to dobra ideja. Normalna reakcija, pitao sam ga: ‘Šta će biti s tobom’. Odgovorio mi je: ‘Svašta se ovdje dešavalo zadnjih dana u Bijeljini, Zvorniku i okolini. Istina će se jedino saznati onda kada me moje kolege nađu’. Zagrlio me i otišao. To je zadnji moment kada sam ga vidio”, izjavio je Nedim Smajlović.
Objašnjavajući koliko su bolne bile skoro dvije i pol decenije koliko se tražilo Kjašifovo tijelo, Nedim je rekao da je tadašnji vršilac dužnosti komunalnog preduzeća u bivšoj srpskoj opštini Zvornik sigurno znao gdje se nalazi tijelo njegovog oca.
“Što najviše boli, znali su zvornički Srbi i prijatelji gdje je tijelo, ali niko nije rekao. Niko nije htio to da kaže 24 godine”, ogorčen je Nedim.
Sakib Smajlović, brat ubijenog Kjašifa, izjavio je da je strahovao da li će se tijelo ikada pronaći, jer je prije desetak godina dobio zastrašujuću informaciju da je njegov brat bačen u krečanu u Malom Zvorniku, u Srbiji.
“Može se reći da je u svemu ovome, hajde da kažemo, ova vijest i radosna. Posebno jer je njegovo tijelo čitavo, što ima sve čitave dijelove osim lobanje koja je izmrskana. Obdukcijom je utvrđeno da je nakon mučenja pokošen rafalno preko grudnog koša, a pogođen je i u karličnu kost”, ispričao je Sakib, koji je brata posljednji put vidio na bajramskom ručku, 4. aprila, a nakon toga su se svaki dan, sve do ubistva, čuli telefonom.
Kolege novinari Kjašifa se sjećaju kao požrtvovanog novinara, koji je hrabro izvještavao o zlodjelima koja su se prvih ratnih dana dešavala u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini.
“Nikad nije uzmicao, bio je stalno tamo gdje je trebalo. Znao je nekada i da šuti. Imao je velike pritiske i u Zvorniku. Znam da su mu pred sam napad i prijetili. Bio je s nama tri-četiri dana prije napada na Zvornik i tada smo se zadnji put vidjeli”, izjavio je penzionisani novinar Salih Brkić, dodajući da je nakon posljednjeg zadatka koji su zajedno odradili, Kjašif na večeru pozvao nekoliko novinara i kamermana, no oni su to zbog umora odbili, obećavši mu da će ga posjetiti drugi put.
Drugog puta, kaže Brkić, nije bilo. Pucanj u Kjašifa Smajlovića, smatraju njegove kolege, pucanj je u istinu, slobodu govora i novinarsku profesiju.
“Osim što je ubistvo kolege Kjašifa Smajlovića samo po sebi i svom karakteru težak zločin, njegova je smrt dokaz da u svakom sukobu najprije strada istina. Dakle, on je skončao javljajući šta se tih dana rata u Zvorniku dešavalo”, izjavio je Marko Divković, novinar BHT-a.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
