I dok Klinički centar u Sarajevu ratuje s neistomišljenicima, ljekari iz ove institucije masovno odlaze. Sve su češće priče o nedostatku osnovnih medicinskih potrepština, od lijekova do opreme, te manjka medicinskog osoblja. Iz Kliničkog centra, iako tvrde da su otvoreni za javnost, odgovora na brojna pitanja o stanju unutar ove institucije nema.
Sedmicama su Uninoj majci pokušavali uspostaviti dijagnozu. Krajnje vijesti nisu bile dobre. Nakon saznanje da im slijedi borba s ozbiljnom bolešću, počinje borba s Kliničkim centrom. Niz administrativnih prepreka, nezainteresovanosti osoblja, ipak u julu su uspjeli dobiti hitan termin za magnetnu rezonancu. Za 20. septembar. Ali, pregled nije bilo moguće obaviti, jer se baš tada pokvario aparat.
VEZANE VIJESTI
“I u tom trenutku, zapravo, Klinički centar UNSA glavnog grada jedne države nema nijedan funkcionalan aparat za nalaze magnetne rezonance. Krajem mjeseca mama je pozvana da krene sa zračenjem u okviru svoje terapije, a na dan kada je došla na zračenje i aparat za zračenje se pokvario i još uvijek je pokvaren”, kazala je Una Bejtović
I dok doktori koji masovno odlaze s Kliničkog centra, iz ko zna kojih razloga, uporno šute, pacijenti postaju sve glasniji. Sve češće se susreću s nedostatkom osnovnih lijekova, od analgetika koji ne koštaju više od jedne ili dvije marke, do nedostatka osnovnih medicinskih potrepština, poput maramica, ili rukavica. Iskustva dijele na društvenim mrežama.
“Po dolasku na Jezero dežurni doktor me obavještava da trebam kupiti tri injekcije. Kontam, kupit ću ih stotinu samo da sve prođe kako treba. Zovem taksistu i kažem mu do prve apoteke. Dolazim u apoteku i naručujem injekcije, tri koštaju 5,4 KM. Skuplji taksi ali saberem i oduzmem i shvatim da se tako štedi u UKCS. Dan kasnije poziv od supruge i čujem s ‘druge strane žice’: Donesi mi što prije vlažne maramice jer nema u bolnici i nemam s čim obrisati stomak nakon ultrazvuka”, napisao je jedan čitalac na Facebooku.
Stoga nisu jasne sljedeće tvrdnje ljekara.
“Ako govorimo o nestašici lijekova njih propisuje primarna zdravstvena zaštita. Niko od nas nema recepturu ni za članove sebe i svoje porodice, svu potrebnu medicinsku njegu i lijekove u Kliničkom centru pacijenti dobiju. Dug je napravljen i to ne interesuje pacijente. To se slažem apsolutno. Mi u svim kapacitetima nalazimo načina da nesmetano funkcionišemo i nikome nije bio ugrožen život u Kliničkom centru”, kazala je doktorica Enra Suljić.
Jasno je i da je rukovodstvo zateklo ogroman dug. Ali nije jasno zašto to isto rukovodstvo pokušava javnosti stanje u Kliničkom centru predstaviti – gotovo idealnim. Bar kada je riječ o zaštiti pacijenata. Sve dok postoji bar jedan pacijent koji negoduje zbog tih usluga. Ni sljedeće tvrdnje nisu jasne:
“Zaista smo otvoreni, i pojedinačno i menadžmentu i bilo kome postavljajte slobodno pitanja i mi ćemo uvijek odgovoriti na vaša pitanja”, tvrdi Suljić.
Zbog čega nam onda nije odgovoreno na upite koji su direktno vezani za potrebe pacijenata, i to od prije nekoliko mjeseci, poput ovoga u kojem pitamo šta se dešava s pacijentima koji imaju određene bolove abdomena, da li ih s Kliničkog centra upućuju u drugu ustavovu? Ili recimo upit gdje tražimo objašnjenje o smjeni šefova važnih klinika, ili današnji upit o stanju u brojnim klinikama.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
