Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta" uputilo je otvoreno pismo čelnicima grada i Kantona Sarajevo. Tvrde da su Srbi u ovom gradu tek statistička greška i da brojne činjenice govore o njihovom lošem položaju.
Ni istok ni zapad. I istok i zapad. Kulturni i vjerski mozaik i dalje je ostao najjači argument turističkih vodiča u predstavljanju Sarajeva. Da li, pak, dok se zaustavljaju pored crkava, džamija i sinagoga – o nacionalnom mozaiku mogu govoriti samo u prošlom vremenu?
pročitajte još
“Posljednji rezultati popisa su pokazali da Srba u FBiH ima svega 3 posto. U Sarajevu nije ništa drugačije, od 100.000 stanovnika, sad ima 10.000. Starih ljudi, djece i omladine sve je manje. Grad u koji su Srbi utkali sebe, danas više nije to”, smatra Dejan Garić, Predsjednik UO Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta”.
Nekad jedan od glavnih kulturnih i vjerskih stubova grada; danas – tek statistička greška, kažu u “Prosvjeti”. O lošem položaju Srba govori mogo, poruka je čelnicima grada i Kantona Sarajevo.
“Uklonjena su stopala ispred muzeja sarajevskog atentata. Na ovoj ulici Sime Milutinovića nema ploče, skinuta je; ispred ALU su uklonjene biste dva najznačajnija srpska slikara, Mice Todorovića i Voje Dimitrijevića”, kazao je Savo Vlaški, predsjednik “Prosvjete”.
Na ploči ispred sarajevske Vijećnice piše:
“Srpski zločinci su u noći 25/26. augusta 1992., zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku”.
Autori pisma kažu da Srbe, kao i ostale građane bole ratne rane Sarajeva, no da više boli činjenica da se jedan cijeli narod poistovjećuje sa zločincima.
Ploča ne vrijeđa nikoga, kaže profesor Lavić, predsjednik BZK “Preporod”.
“Ne treba to da smeta srpskom narodu. Dakle, u srpskom narodu postoje fašističke, četničke snage, koje su poniženje ne samo srpskom narodu, već i nama koji živimo u BiH. Ti zločinci su napravili taj zločin, mi znamo da taj zločin nisu napravili ljudi iz Prosvjete”, ističe Senadin Lavić, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca.
Smatra da svi u zemlji trpe posljedice “antibosanskih politika”. Tako i Jevreji. Nekad – konstitutivni. Danas – ostali.
“Ono što nas najviše tišti je što se ne vrati bista Isaka Samokovlije u Veliki Park, što se ne pravi ništa u spomen-parku Vraca, ali to sve nisu argumenti da kažemo da smo ugroženi. Živimo kao i svi drugi stanovnici grada, dijelimo sudbinu. Sve što tišti i druge građane – nezaposlenost, loše zdravstvo, školstvo, i mi Jevreji to isto doživljavamo, ne kao Jevreji, nego građani grada Sarajeva”, mišljenja je Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu.
No statistika je neumoljiva. Dok arhitektura priča o različitostima, priča koju pričaju brojevi, izgleda drugačije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
