Mnoge civilizacije koje su prošle ovim prostorima ostavile su tragove iza sebe i u arhitektonskom smislu. Prihvatili smo sve, osim zadržali naše autentične stare bosanske kuće. Jedna od njih stara je tri vijeka i nalazi se u Kalesiji.

 Prije 86 godina u ovoj kući je rođena Munira Jakubović. Mala kuća, ali puno sretnih ukućana. Spavalo se na hasuri što je zapravo cilim punjen travom. Čardak je bio posebno zanimljiv.

“Bio u njemu kahamandžik, zagrađeni. Visok i zagrađen finom daskom. Tamo kad uđeš da se opereš, zatvorišvrata i niko te ne vidi. Kad se opereš, izađeč, bila peć,bilo vruće. Tu i prespavaš,bešika je tu i dijete, hraniš ga”, kaže Munira Jakubović.

U kući se nalazi mnogo starinskih predmeta koji podsjećaju kako se nekada živjelo. Kroz tri stoljeća, mnogi potomci porodice Hamidović, rođeni su ovdje, tvrdi Munirin brat.

“Kako su roditelji pripovjedali, unazad tri generacije, u ovoj kući je rođeno i izašlo nekoliko stotina djece. Hvala bogu, sačuvana je do danas”, kaže Rasim Hamidović, vlasnik kuće.

Da kuća ne bi propala Rasim ju je renovirao i dotrajale dijelove zamjenio istim materijalima tako da je autentičan izgled ostao. Krov je mijenjan sedam puta ali i dalje na njemu se nalazi čuvena drvena taraba.

“Donje dijelove kuće, magazu, nismo uopće dirali. To je ostalo orginalno na kamenju, od bosanskog hrasta, vrlo čvrstog, postojanog. Gornje dijelove smo oporavili, jer mnoga toga je bilo trulo”, kaže Hamidović.

I dok sve generacije Hamidovića rado dolaze u ovu kuću, zasjednu za siniju i čuvaju svoje nasljeđe, stare bosanske kuće nemarno se ruše zajedno sa našom tradicijom.

Malo je ljudi koji su prepoznali da treba sačuvati nešto starinsko. Da li je to kuća, hambar, bolomolja. Nažalost, ono što nisu ratovi spalili, dušmani pregazili i uništili, mi smo lično uradili”, dodaje Hamidović.

“Idemo mi svi u tu kuću. Dobro nam, opet nam dobro. Drago nam je uvijek ići i posjetiti je”, kaže Munira Jakubović.

Temelji bosanskih kuća bili građeni od kamena, prizemlje od gline, nepečene cigle i drvenih poveznica, prvi sprat je imao drvenu strukturu, a krov je gotovo uvijek bio od drveta, kasnije od crijepa. Danas sve ih rjeđe viđamo.

Podizanje svijesti građana o značaju očuvanja objekata tradicionalne bosanske arhitekture bitno je za čuvanje identiteta Bosne i Herecegovine i njenog čovjeka koji je imao svoj stil gradnje osluškujući svoje potrebe i želje prirode.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.