23 godine su prošle od ubojstva zapovjednika 10. brdske brigade Armije RBiH, Mušana Toplaovića Cace, kojeg mnogi smatraju najodgovornijim za ubojstva pretežito sarajlija srpske nacionalnosti na Kazanima na Trebeviću.
Kada je riječ o ovom slučaju – ni 23 godine nakon, još nema prave istine šta se događalo ‘92. i ‘93. godine na ovome mjestu.
Hapsili su ih uglavnom na području Starog grada. I uglavnom Srbe. Ponekog Hrvata ili čak Bošnjaka. Reakcija vrha komande je izostajala, iako je mnogima bilo jasno da se odvedeni ne vraćaju kućama.
Nikada nije utvrđeno koliko ih je tačno prošlo putem smrti. I skončalo u jami Kazani. Pronađeno ih je oko 30. Identificirano tek nešto više od 10. Da li ih još ima, niko ne govori. Nemaju ni spomenik, jer nadležni ne mogu da se dogovore šta na njemu da piše. Kako objasniti da se desio zločin, ali da se s tim zločinom ne poistovijeti kompletna odbrana Sarajeva.
“Ono što nije urađeno još mora se usaglasiti sadržaj koji će pisati na toj ploči uz imena ljudi koji su ovdje stradali. Barem uz ona imena do kojih se može doći. Mi nismo još dobili ta imena iako smo tražili od nekih institucija”, kazao je Ivo Komšić, gradonačelnik Sarajeva.
Onaj ko bi možda, smatraju mnogi, i znao sva imena ubijenih, komandant 10. brdske brigade Mušan Topalović Caco, već tačno 23 godine nije među živima. Presudili su mu njegovi saborci. U obračunu unutar vlastitih redova. U akciji Trebević 2 koja je imala za cilj njegovo hapšenje i smjenu, Caco se navodno sam predao. I od tada su nerazjašnjene do kraja okolnosti njegovog ubistva.
Ali ono što je porazna činjenica akcije Trebević 2 jeste smrt devet policajaca koji su u namjeri da ga uhapse upali u ruke 10. brdske brigade. Ubijeni su, a za njihovu smrt do danas niko nije odgovarao.
Baš kao što mnogi smatraju da nema pravde ni za ubijene sarajlije iz jame Kazani. Bez obzira na to što je 14 pripadnika 10. brdske brigade ranije odgovaralo za ubistva, ali tek jedan je osuđen za ratne zločine i to prvostepeno.
“Svjesni smo da u onim kasnim ratnim i poratnim godinama sve što se pred sudovima vodilo u bih nije bilo čak okvalifikovano niti kao ratni zločin što je neoprostivo. Sve se ovo procesuiralo kao ubistva, a znamo šta se ovdje sve dešavalo. I činjenica je da postoji jedan veliki zid šutnje još uvijek”, smatra Dejan Garić iz Prosvjete.
Zid šutnje o broju žrtava. O onome što su činili pripadnici Armije RBiH. O smrti devet policajaca. O eventualnoj odgovornosti samog vrha političke i vojne komande? O Cacinoj smrti. O tome zašto je ukupan kao NN osoba, na posve nebitnoj lokaciji, a danas leži na mezarju Kovači, kao ratni heroj. Šutnju je prije nekoliko mjeseci prekinuo Bakir izetbegović, posjetom Kazanima. Ali nije odgovorio na bilo koju od navedenih dilema. Tek je kaže došao individualno odati počast žrtvama uz nadu da nije prekasno.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
