Gost emisije "N1 na 1" bio je prodemokratski sirijski medijski aktivist Raed Fares. U samo jutro sirijske revolucije, 2011. godine, osnovao je nevladinu organizaciju URB (Union of Revolutionary Bureaus), unutar kojeg djeluje medijski centar, slobodni sirijski radio Radio Fresh, a između ostalog i centar za žene.
Organizacija danas zapošljava nekoliko stotina ljudi. Pet godina nakon prvih demonstracija u Siriji, u vrijeme kada su one odavno postale civilna i humanitarna katastrofa, Fares i dalje živi i radi u Kafranbelu, gradu u sirijskoj pokrajini Idlib. Pod bombama, u strahu za vlastiti i život svoje porodice, nije odustao od sna da jednog dana, ipak, ugleda cvijeće sirijskog proljeća. Sa njim je razgovarala naša Aida Hadžimusić.
Gospodine Fares, Vi ste trn u oku Bashara Al Assada, ali i terorističkih grupa. Al Nusra front je jedne prilike ušla u prostorije Vašeg medijskog centra, demolirala ga, a Vas i istaknutog novinara Hadi Abdullaha kidnapovala. Natjerali su Vas da stanete na zastavu sirijske revolucije, rekavši da ne žele novinare. Zašto, gospodine Fares, i dalje živite i radite u Idlibu?
Kada smo 2011. započeli revoluciju, to je bila borba za pravdu i dostojanstvo. Mogli smo umrijeti za tu ideju tada. Do danas nismo dobili tu pravdu i dignitet. Zato nastavljam borbu protiv režima i svake druge ekstremističke grupe koja želi na silu kontrolirati Siriju. Nastavljam se boriti i dat ću svoj život za to. Pa šta ako poginem? Mnogi prijatelji su mi poginuli, a moj život nije skuplji od njihovih života. Godine 2014, u januaru, vraćao sam se iz ureda kući. Parkirao sam auto blizu jednog zida. Dok sam ga zaključavao, čuo sam korake. Vidio sam dvije osobe, obučene u vojnu unifirmu. Prislonili su me uz zid i pucali. Primio sam dva metka. Prijatelji i rođaci su me odveli u bolnici. Nakon nekoliko mjeseci sam se oporavio.
Da li još imate prijetnje?
Naravno! Dva puta su me gađali bombom; Assad je tri puta zračnim napadima ciljao na moj medijski centar, džihadisti su me kidnapovali tri puta. Svaki dan mi prijete, putem interneta. Prijete mi i predstavnici režima, ali nastavljam raditi.
Da li se plašite za sigurnost obitelji?
Da, oni su još u Kafranbelu. Imam troje djece. Jedno radi sa mnom, drugo je u FSA (Free Syrian Army), a treće je još u srednjoj školi. Uvijek mogu biti kindapovani
Kao Alep, i Idlib je u rukama pobunjenika. Plašite li se da bi Idlib mogao postati novi Alep?
Od 2012. je kao Alep. U Idlibu su bili prvi zračni napadi protiv pobunjenika. I danas su civili, škole i bolnice meta. Kao Alep je, ali u Idlibu nije gore nego tamo. Danas (sic!), je napadnuto malo mjesto blizu Kafranbela. Desio se užasan napad na školu, a 21 dijete je poginulo.
Da li onda mislite da Vaša mirna revolucija može nešto promijeniti, uslijed nasilja koje se dešava već pet godina?
Civilno društvo je jedini način. Rat neće promijeniti ljude iznutra. Naš pokret hoće. Vidjet ćete.
Kako ste uopšte došli na ideju da osnujete URB, da počnete praviti banere sa karikaturama koje govore o režimu i situaciji u Situaciju?
U Kafranbelu uopšte nije bilo slobodnih medija. Trebalo nam je nešto tako, da kažemo svijetu šta se dešava. Imali smo samo režimske medije, koje sigurno neće govoriti o revoluciji. Zato smo počeli sa banerima. Počeli smo snmati demonstracije mobilnim telefonima. URB je nastao nakon toga, to je civilna organizacija pomoću koje razgovaramo sa ljudima unutar Sirije. Dugo smo razmišljali tražeći način; jer ljudi nisu čitali magazine, ako bismo htjeli TV stanicu, bilo bi nemoguće, jer bi režim ukinuo struju.
Mislite li da danas svijet ima pravu sliku o onom što se dešava u Siriji?
Uopšte ne. Assad pokušava prodati dvije ideje svijetu – jednu, da se radi o civilnom ratu, a drugu o režimu koji se bori protiv terorizma. To je laž. Assad je veliki lažov. Svijet ne zna šta se zapravo dešava u Siriji.
Mislite li da će Assad na kraju odstupiti? Da li je samo pitanje vremena?
Ukoliko pročitate historiju, niti jedan tiranin nije odstupio sam. Assad je tiranin. Pitanje je vremena.
Kako objašnjavate dugotrajnost sukoba u Siriji, imajući na umu da je arapsko proljeće bilo vema jednostavno za druge zemlje, poput Egipta ili Tunisa. Zašto u Siriji traje tako dugo?
Ako pažljivije pogledate situaciju u Egiptu, Tunisu ili Jemenu, vidjet ćete da se ništa novo nije desilo. Jedan tiranin je otišao, a drugi došao. Tako je, na primjer, bilo u Tunisu. U Siriji ćemo promijeniti ljude iznutra. Ova revolucija će promijeniti lice cijelog Bliskog istoka, kao što je Francuska revolucija promijenila lice Evrope. No, potrebno je bar deset godina, prije nego što zaista vidimo cvijeće u ovom sirijskom proljeću.
Kako vidite budućnost ISIL-a?
Raqqa će biti njihov pad; oni su slabiji iz sedmice u sedmicu. Predviđam im kraj ove godine ili u junu naredne godine.
Da li mislite da su sankcije za Rusiju zbog pomoći Assadu moguće?
Mislim da se ništa neće dositi do predsjedničkih izbora u Americi. Mislim da će pobijediti Hillary Clinton. Obećala je zonu bez letenja u Siriji. Ta će odluka nešto promijeniti ukoliko se implementira. A Trump…on je luđak koji podržava Rusiju i Putina protiv Sirije.
Kako vidite budućnost Sirije?
Iskreno, ne vidim je. Kravava je i mračka. Detalje ne vidim, ali u ovom proljeću cvijeće možemo očekivati tek za 10 godina.
Ranije ste u jednom intervjuu rekli ste da je pedeset godina Assada i Ba'ath stranke dovelo do toga da se u svakom čovjeku implementira mali diktator. Kako će se, onda, to promijeniti i kako će se ljudi u budućnosti naviknuti na demokratiju?
Sa civilnim radom, časopisima, centrima za djecu i žene na kojima radimo, sa cijelim civilnim pokretom u Siriji. Kad uključimo ljude u to, stvari će se promijeniti. Sve više radimo sa ženama i djecom, jer su djeca budućnost Sirije. Žene su ključne, jer su one kućne odgajateljice, koje mogu djeci usaditi više demokracije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
